Republika Hrvatska                                                                                               

Općinski sud u Bjelovaru

   Bjelovar, J. Jelačića 3                                                                      K-213/2019-11

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

            Općinski sud u Bjelovaru,  po  sucu  toga suda IvicI Matišiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje R. P., kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. J. zastupanog po branitelju K. Č., odvjetniku iz Z.,  zbog kaznenog djela iz iz čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11, 144/12, 56/15 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 u daljnjem tekstu KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj K-DO-832/17-29 od 08. svibnja 2018. godine, nakon održane javne rasprave dana 2. listopada 2020. godine u nazočnosti  optuženog M. J., branitelja K. Č., odvjetnika, punomoćnice oštećene I. J., odvjetnice iz B. i zamjenice općinske državne odvjetnice M. V., dana  6. listopada 2020. godine objavio je, a dana 2. listopada 2020. godine

p r e s u d i o   j e

 

OPTUŽENI M. J., OIB, sin M. i T. J., rođ. H., rođen 19. srpnja 1960. u K., C., s prebivalištem u N. 105, N. R., državljanin R. H., djelatnik, zaposlen u T. H. B., s mjesečnom plaćom od 2.700,00 kuna, oženjen suprugom Marijanom, otac dvoje punoljetne djece, pismen,  sa završenom osnovnom školom, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta, vojsku služio u S. 1979./1980., sudionik D. rata 1991.-1995., odlikovan S. D. rata B. i O. prema izvatku iz kaznene evidencije nekažnjavan, neosuđivan, brani se sa slobode,

 

                                                     k r i v   j e

 

što je dana 2. listopada 2017. godine oko 14,00 sati u B. upravljao osobnim automobilom marke R. M. 1. E. reg. oznake i broj .-369-., državnom cestom D-43, istočnim dijelom T. S. R., od sjevera u pravcu juga, protivno odredbi čl. 38. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, svjestan da takvom vožnjom može ugroziti sigurnost drugih sudionika u cestovnom prometu i pristajući na to, pa  prilazeći obilježenom pješačkom prijelazu kod kbr. 13, na koji je prethodno upozoren vidljivim prometnim znakom "obilježeni pješački prijelaz" vozilom nije upravljao s osobitim oprezom tako da vozilo u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti ispred pješačkog prijelaza niti je obratio pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku uslijed čega nije propustio pješaka R. S. koja je u tom trenutku prelazila kolnik navedenim obilježenim pješačkim prijelazom, krečući se od pravca zapada prema istoku, već je u nastavku vožnje na obilježenom pješačkom prijelazu prednjim lijevim dijelom vozila udario u lijevu bočnu stranu obje noge pješakinje R. S. odbacivši je prema naprijed i ulijevo,  nakon čega je ista tijelom kontaktirala lijevu bočnu stranu zaustavljenog osobnog automobila marke B. reg. oznake K.-170-F. koji je naišao iz suprotnog smjera i pravovremeno se zaustavio ispred obilježenog pješačkog prijelaza kako bi propustio istu pješakinju koja je potom pala na kolnik zadobivši, pored oguljotina kože desne strane tijela i krvnog podljeva desne potkoljenice, tešku tjelesnu ozljedu u vidu natučenja s uganućem lijevog koljena uz istegnuće LCM (medijalni kolateralni ligament) i nalazom slobodne krvi u zglobu

dakle, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za tijelo ljudi, prouzročivši tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

              čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, označeno i kažnjivo po članku 227. stavak 1. Kaznenog zakona,

                                                        

Na  temelju čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona  optuženi  M. J.

 

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od  8  (osam) mjeseci

 

Na temelju odredbe članka 56. Kaznenog zakona mu se

 

                                                                 i z r i č e 

 

UVJETNA OSUDA

tako da  se  kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako   optuženi Milan Jukić u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.                           

              III. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1.  u svezi stavka 145. st. 2. toč.1-8  ZKP I. optuženi M. J. dužan je platiti trošak kaznenog postupka koji se odnosi na troškove očevida, medicinskog i prometnog vještačenja u ukupnom iznosu od 5.789,20 kuna, te paušal u iznosu od 300,00 kuna.

 

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1.  u svezi stavka 145. st. 2. toč.1-8  ZKP  optuženi M. J. dužan je žrtvi R. Š. platiti troškove kaznenog postupka koji se odnose na njezine  nužne izdatke i troškove zastupanja po  punomoćniku u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna, sve to  u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje   

Općinsko državno odvjetništvo u B. podiglo je optužnicu broj K-DO-832/17-29 od 08. svibnja 2018. godine  protiv  optuženika M. J. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. KZ/11, te je predložilo da se za navedeno kazneno djelo proglasi krivim i kazni po zakonu, te da se optuženom odredi sigurnosna mjera zabrane upravljanja osobnim automobilom iz čl. 72. Kaznenog zakona u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

              Optuženi M. J. upitan u smislu članka 416. Zakona o kaznenom postupku – (“Narodne novine” br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12- Odluka i rješenje Ustavnog suda  143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - u daljnjem tekstu ZKP/08) o tome kakav stav zauzima prema optužbi izjavio je da se  ne  smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom.

              Na raspravi održanoj dana 2. listopada 2020. godine, zamjenica općinske državne odvjetnice je nakon  iskaza prometnog vještaka izmijenila činjenični opis na način kako je to navedeno u izreci presude, dok su  pravna oznaka i zakonski opis kaznenog djela ostali neizmijenjeni, kao i prijedlog kazneno-pravne sankcije, dok je odustala od prijedloga za izricanjem sigurnosne mjere iz čl. 72. KZ/11.

              Branitelju optuženika nije tražio  dodatni rok kako bi proučio činjenice u izmijenjenoj optužnici, a optuženi, očitujući se na promijenjeni činjenični opis, izjavio je da se i dalje ne smatra krivim.

Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zapisnik o očevidu (list 7-9), dokumentaciju očevida (list 10-14), medicinsku dokumentaciju (list 16-18), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 19-21), uvid u medicinsku dokumentaciju (list 29-32), nalaz i mišljenje medicinskog vještaka (list 35-37), reproducirana je snimka o prvom ispitivanju okrivljenika (list 51), pročitan je nalaz i mišljenje prometnog vještaka (list 55-64), izvršen je uvid u potvrdu u visini dohodka (list 68) uvid u izvadak iz KE (list 69), uvid u  izvadak iz PE (list 70) nalaz i mišljenje vještaka (92 i 93 ), te je pročitan  iskaz oštećene (list 93 i 94) te je izveden dokaz dopunskim saslušanjem prometnog vještaka (list 139-140)

 

Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik svojim automobilom udario u oštećenu dok je prelazila preko pješačkog prijelaza budući da to navode i optuženi i oštećena u svojim iskazima, a vidljivo je i iz vrste ozljeda kod same oštećene kao i oštećenjima na automobilu optuženog.

Bilo je sporno je li prometnu nesreću kršenjem prometnih propisa  prouzročio optuženik  ili postoji neki drugi uzrok te prometne nesreće.

Iako je, očitujući se o osnovanosti optužnice optuženik izjavio da se ne smatra krivim, u svojoj obrani na raspravi dana 6. prosinca 2018. godine (list 95) implicitno je priznao počinjenje djela. Naveo da nije namjerno učinio to što mu se stavlja na teret, te da se radi o nesretnom slučaju.  Navodi da bi oštećenu posjetio u bolnici, ali da mu je policija  rekla da će mu oni javiti u kakvom je stanju oštećena. Navodi da je poslije nesreće pomogao oštećenoj, te da ga je u jednom trenutku zabljesnulo sunce.  Navodi da mu je žao zbog svega što se dogodilo.

U svojem iskazu oštećena R. S. ispitana kao svjedok na raspravi (list 93 i 94) izjavila je da je hodala normalnom brzinom kritičnog dana dok je prilazila pješačkom prijelazu.  Navodi da je na početku prije prelaska stala, vidjela je da je stao automobil koji joj je dolazio s desne strane i on joj je stao, a s lijeve strane ugledala je automobil u daljini, koji je bio u ravnini autobusne stanice koja se nalazi u blizini. Koliko se njoj činilo, taj automobil se kretao normalnom brzinom, te navodi da se radi o istom automobilu koji ju je kasnije udario na pješačkom prijelazu. Navodi da se nalazila otprilike na pola pješačkog prijelaza kada ju je automobil udario. Ne sjećam se da joj je optuženik nakon prometne nesreće pomogao, no čula je da je netko vikao: nisam vas vidio, ali ne zna tko je to govorio. Navodi da je njeno liječenje završeno, međutim ostale su posljedice jer ne može savinuti koljeno te ima problema na uzbrdicama i nizbrdicama. Navodi da ju optuženi nije posjećivao u bolnici niti za vrijeme liječenja.              

Kako na temelju obrane optuženika i iskaza same oštećene nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi dinamiku prometne nezgode provedeno je prometno vještačenje po vještaku D. F., dip. ing. prometa (list 55-62) kako bi se utvrdila dinamika same prometne nesreće te položaj automobila optuženika  i položaja oštećene u trenutku samog naleta.

U svojem nalazu i mišljenju vještak je naveo da se neposredno prije nesreće i u trenutku same nesreće vozilo optuženika vozilo brzinom od oko 29 km/h na mjestu na kojem je dozvoljena brzina do 50 km/h. Navodi da se vozilo optuženika u trenutku kada je oštećena zakoračila na pješački prijelaz vozilo optuženika nalazilo na oko 16 metara ispred mjesta naleta. Da je u tome trenutku optuženi počeo snažno kočiti zaustavio bi svoje vozilo ispred linije kretanja oštećene za sve brzine kretanja osobnog vozila do 35 km/h. Vještak smatra da bi prosječni vozač normalnih psihofizičkih sposobnosti usredotočene pažnje na prometnu situaciju i vožnju,  u konkretnim uvjetima mogao uočiti oštećenu i prije nego što je pristupila na pješački prijelaz, te do prometne nesreće ne bi ni došlo.

Vještak je nalaz i mišljenje dopunio  usmeno i neposredno na  raspravama održanim  dana 5. prosinca 2018. godine (list 93)  i 2. listopada 2020. godine (list 139-140) navevši da na samom mjestu naleta nije zaklonjeno nekim objektima koji bi ometali prijelaz oštećene po pješačkom prijelazu, najmanje jedan metar ispred prijelaza, te navodi da je desna strana pješačkog prijelaza bila u hladu što za vozača normalnih psihofizičkih sposobnosti ne predstavlja opasnost niti utiče na preglednost. Očitujući se na navode optuženika da ga je neposredno prije nesreće zaslijepilo sunce ili odbljesak automobila koji mu je dolazio u susret vještak je naveo da s obzirom na doba dana kada se nesreća dogodila, u 14 sati, da je do zasljepljenja moglo doći jedino ako je optuženik gledao 80 stupnjeva prema gore. Dalje navodi da su sva vozila opremljena sjenilima za sunce na vjetrobranskom staklu koja se mogu regulirati i tako smanjiti zasljepljenje. Vještak smatra da se ne mogu isključiti refleksije sa staklenih površina u blizini mjesta nesreće, no takve refleksije se događaju rijetko i traju vrlo kratko ako se mijenja kut vozila prema reflektiranom objektu. Navedeni dio prometnog vještačenje potvrđuje uvid u fotodokumentaciju očevida gdje je na fotografijama na listu 12 koje su nastale nakon prometne nesreće, dakle u vrijeme kada je sunce bilo u još nižem položaju nego u vrijeme same prometne nesreće vidljivo da optuženi nije mogao biti zaslijepljen suncem ili odbljeskom sunca s nekog drugog vozila.

              Njegov nalaz i mišljenje sud je prihvatio u cijelosti kao objektivan, nepristran, sukladno pravilima struke i koji nije u suprotnosti s zapisnikom o očevidu i fotodokumentacijom, a niti stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

              Zbog navedenoga sud nije prihvatio dio obrane optuženika u kojoj je optuženi  naveo da nije vidio oštećenu jer ga je neposredno prije dolaska do pješačkog prijelaza zaslijepilo sunce.

Kako bi utvrdio vrstu i narav ozljede kod oštećene, njihovu točnu kvalifikaciju te uzročno posljedičnu vezu između dobivenih ozljeda i kontakta s vozilom optuženika, te jesu li ozljede kod oštećene nastale od samog kontakta oštećene s vozilom ili pada, provedeno je medicinsko vještačenje po medicinskom vještaku dr. J. Š..

U svojem nalazu i mišljenju (list 33-37), vještak navodi da je u predmetnoj  prometnoj nesreći oštećena zadobila natečenje lijeve potkoljenice sa uganućem lijevog koljena uz istegnuće medijalnog koletelarnog ligamenta sa nalazom slobodne krvi u zglobu, krvni podljev kože na unutarnjoj strani desne potkoljenice, višestruke oguljotine desnog ramena, koljena i potkoljenice. Vještak smatra da sve utvrđene ozljede u svom zbiru predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a da ozljeda lijevog koljena sama za sebe predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Kada usporedi ozljede oštećene sa oštećenjima na vozilu optuženika iz zapisnika o očevidu vještak zaključuje da je oštećena u času kontakta s vozilo bila u raskoraku krečući se vozilu s desne na lijevu stranu. Prvi kontakt bio je između prednjeg lijevog dijela vozila optuženika i lijeve bočne strane obje noge oštećene. Nakon toga došlo je do prebacivanja tijela oštećene preko prednjeg lijevog vrha vozila pri čemu je pomaknuto lijevo vanjsko ogledalo, a zatim je došlo do pada oštećene na kolnik na desnu stranu tijela. Vještak smatra, s obzirom na ozljede oštećene da se vozilo optuženika kretalo brzinom od 20 km/h

              Na temelju ovakvih nalaza i mišljenja medicinskog i prometno-tehničkog vještaka, zapisnika o očevidu i fotodokumentacije, te same obrane optuženika sud je utvrdio da se prometna nesreća dogodila na način da je optuženik M. J. dana 02. listopada 2017., oko 14,00 sati, u B.,   upravljajući osobnim automobilom marke R. M. 1., reg. oznake i broja B. 369-B., vlasništvo M. J., istočnim dijelom T. S. R. od pravca sjevera u pravcu juga, protivno odredbama članka 38. stavka 1. i 2. te članka 51. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, brzinom koju nije prilagodio osobinama i stanju ceste te nije upravljao vozilom s osobitim oprezom i obraćajući pažnju na pješake koji se već nalaze na kolniku kako bi u slučaju potrebe mogao zaustaviti automobil ispred pješačkog prijelaza, iako svjestan da takvom vožnjom može dovesti u opasnost druge sudionike u cestovnom prometu, iako je bio svjestan da takvom vožnjom može dovesti u opasnost i druge sudionike u prometu i pristajući na to, a što je imalo za posljedicu da nije prilagodio brzinu kretanja automobila iako je približavajući se obilježenom pješačkom prijelazu bio upozoren vidljivim prometnim znakom „Obilježeni pješački prijelaz“ već se unatoč tome nastavio kretati ne smanjujući brzinu kretanja i mogućnost da pravovremeno uoči pješakinju R. S. da stupa na pješački prijelaz prelazeći kolnik s desne strane na lijevu gledajući iz smjera njegovog kretanja, nastavio se kretati automobilom ne smanjujući brzinu kretanja automobila i ne zaustavljajući se ispred obilježenog pješačkog prijelaza tako da je u nastavku vožnje na obilježenom pješačkom prijelazu prednjim lijevim dijelom automobila udario u lijevu bočnu stranu obje noge pješakinje R. S. odbacivši je prema naprijed i u lijevo, nakon čega je oštećena neposredno prije pada na kolnik tijelom kontaktirala lijevu bočnu stranu zaustavljenog osobnog automobila marke B. registarske oznake i broja K. 170-F., koji se kretao iz suprotnog smjera i pravovremeno se zaustavio ispred obilježenog pješačkog prijelaza kako bi propustio oštećenu, nakon čega je pala na kolnik zadobivši pored oguljotina kože desne strane tijela i krvnog podljeva desne potkoljenice, tešku tjelesnu ozljedu u vidu natučenja s uganućem lijevog koljena uz istegnuće LCM (medijalni kolateralni ligament) i nalazom slobodne krvi u zglobu,

Prema mišljenju suda do nesreće ne bi došlo da je optuženik na vrijeme svoje vozilo zaustavio ispred  obilježenog pješačkog prijelaza kojim je prolazila oštećena. Optuženik je na postojanje pješačkog prolaza ispred njega bio upozoren vertikalnom prometnom signalizacijom, prometnim znakom kao i horizontalnom prometnom signalizacijom, iscrtanom zebrom na kolniku ispred njega. Da je optuženik neposredno prije nezgode upotrijebio pažnju prosječnog vozača i pratio prometnu situaciju mogao je vidjeti da se vozilo  reg. oznake K. 170-F. koje mu je naišlo iz suprotnog smjera zaustavilo ispred pješačkog prijelaza iz čega je mogao zaključiti da se ispred pješačkog prijelaza nalazi pješak koji namjerava prijeći preko kolnika.

Takvim svojim ponašanjem optuženik je prekršio odredbu čl. 134. st. 1.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, dalje ZSPC).

Iz navedenog je vidljivo da je optuženi protivno navedenim odredbama ZSPC izazvao opasnost za život i tijelo oštećene, odnosno prouzročio tešku tjelesnu ozljedu oštećene pa je tako optuženik kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, odnosno prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe čime je postupajući sa neizravnom namjerom počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u čl. 227. st.1. KZ/11) za koje djelo ga je sud proglasio krivim i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je sud temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 primijenio uvjetnu osudu tako da mu se izrečena kazna zatvora neće izvršiti u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine, ako ne učini novo kazneno djelo.

Polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja sud je optuženiku  u smislu čl. 47. KZ/11 kao olakotne okolnosti uzeo u obzir da je osoba srednje životne dobi, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog djela, da do sada nije kazneno niti prekršajno osuđivan, dok otegotnih okolnosti sud nije našao, te sud smatra da će i uvjetna osuda dovesti do toga da ubuduće ne čini takva ili slična kaznena djela, pa će se tako postići opća svrha kažnjavanja.

Oštećena nije postavila imovinsko-pravni zahtjev te sud o istome nije odlučivao.

          Na temelju odredbe čl. 148. st. 1.  u svezi stavka 145. st. 2. toč.1-8  ZKP I. optuženi M. J. dužan je platiti trošak kaznenog postupka koji se odnosi na troškove očevida, medicinskog i prometnog vještačenja u ukupnom iznosu od 5.789,20 kuna, te paušal u iznosu od 300,00 kuna. Kod odmjeravanja paušalnog iznosa sud je vodio računa o složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka, te o imovinskim prilikama optuženika, pa sud smatra da će biti u mogućnosti podmiriti ovaj trošak kaznenog postupka, a da time neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1.  u svezi stavka 145. st. 2. toč.1-8  ZKP  optuženi M. J. dužan je žrtvi R. Š. platiti troškove kaznenog postupka koji se odnose na njezine  nužne izdatke i troškove zastupanja po  punomoćniku u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna, sve to  u roku od 15 dana.

              Iz svih navedenih razloga presuđeno je kao u izreci presude.

 

                                                           U Bjelovaru, 2. listopada 2020. godine 

 

                                                                                                                    Sudac

                                                                                                                Ivica Matišić  V.R.

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka putem ovoga suda nadležnom sudu drugog stupnja.Oštećenik može podnijeti žalbu zbog odluke suda o troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.