1

Poslovni broj: Gž Zk-524/2020-2

Poslovni broj: Gž Zk-524/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja J. K., OIB ..., iz O., zastupanog po punomoćnicima B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnicima iz P., radi zabilježbe postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi S. K., OIB..., iz S. i M. K., OIB..., iz Z., kao zakonskih nasljednika pok. P. K. iz K., oba zastupana po punomoćniku T. M., odvjetniku iz M., protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Z-5656/2020 od 2. ožujka 2020. godine, 2. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba S. K. i M. K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Z-5656/2020 od 2. ožujka 2020. godine te se nalaže brisanje zabilježbe žalbe.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem u točki I. izreke sud prvog stupnja usvojio je prigovor predlagatelja te je preinačio rješenje Z-25519/16 od 28. rujna 2017. godine na način da je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju 17. ožujka 2000. godine, ovjerenog kod Općinskog suda u Metkoviću pod brojem R-10/00 17. ožujka 2000. godine, u zk.ul.br. 1865 i 2272 k.o. S. D. dopustio upis zabilježbe postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. ožujka 2000. godine, odnosno da će nekretnine P. K. nakon njezine smrti pripasti u ¼ dijela u vlasništvo predlagatelja. U točki II. izreke pobijanog rješenja sud je u zk.ul.br. 1865 i 2272 k.o. S. D. naložio brisanje zabilježbe odbačenog prijedloga, a u točki III. izreke naložio je provedbu rješenja.

Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijeli su zakonski nasljednici P. K., S. i M. K. iz svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) te predlažu da sud drugog stupnja žalbu uvaži, a pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja utvrđuje da je ovlašteni zemljišnoknjižni referent rješenjem Z-25519/16 od 28. rujna 2017. godine odbacio prijedlog predlagatelja za upis zabilježbe postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. ožujka 2000. godine uz obrazloženje da predlagatelj uz Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije dostavio rješenje Centra za socijalnu skrb o dodjeli skrbnika za poseban slučaj M. K. te specijalnu punomoć kojom je F. K. ovlastio za potpisivanje Ugovora J. K..

Protiv tog rješenja pravovremeni prigovor podnio je predlagatelj te sud ocjenjuje da je prigovor osnovan.

Po ocjeni suda predlagatelj je na temelju valjane isprave – Ugovora o doživotnom uzdržavanju zatražio upis zabilježbe postojanja tog Ugovora, pa kako je Ugovor sastavljen sukladno odredbi čl. 122. st. 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 52/71, 47/78 i 56/00 – dalje: ZN), dakle, sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od strane suca, po ocjeni suda predlagatelj uz prijedlog nije bio dužan dostavljati punomoć F. K., kao niti rješenje Centra za socijalnu skrb o dodjeli skrbnika za poseban slučaj. Naime, sud ocjenjuje da predlagatelj traži zabilježbu postojanja Ugovora samo u svoju korist, a ne i u korist F. K. te M. K., pa isprave za koje je ovlašteni zemljišnoknjižni referent smatraio da su potrebne, nisu potrebne za provedbu tražene zabilježbe Ugovora.

Činjenična utvrđenja, kao i pravnu ocjenu suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

Žalitelji u žalbi tvrde, prije svega, da nisu postojale zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja iz razloga što je protustranka P. K. umrla 31. ožujka 2017. godine zbog čega je prvostupanjski sud trebao odrediti prekid postupka sukladno odredbi čl. 212. st. 1. ZPP-a. Nadalje, u žalbi tvrde da nije bilo uvjeta za određivanje tražene zabilježbe postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog toga što je taj Ugovor na temelju sporazumnog raskida prestao važiti pa kako je Ugovor raskinut voljom ugovornih strana po ocjeni žalitelja on ne proizvodi predviđene pravne učinke. Također u žalbi tvrde da činjenicu da je Ugovor raskinut potvrđuje i Ugovor o darovanju nekretnina od 19. lipnja 2009. godine kojim su iste nekretnine darovane. Uz žalbu žalitelji prilažu ispravu o sporazumnom raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. ožujka 2000. godine te Ugovor o darovanju nekretnina. U žalbi se žalitelji također pozivaju i na praksu izraženu u rješenju Općinskog suda u Puli broj Z-33360/16, koje je potvrđeno rješenjem ovoga suda broj Gž Zk-122/17.

Žalbene tvrdnje žalitelja nisu osnovane.

Neosnovane su žalbene tvrdnje žalitelja da je sud trebao prekinuti ovaj zemljišnoknjižni postupak zbog smrti upisane zemljišnoknjižne vlasnice P. K., koja je umrla nakon podnošenja prijedloga predlagatelja. Naime, odredbe čl. 212. toč. 1. ZPP-a o prekidu postupka zbog smrti stranke ne primjenjuju se u zemljišnoknjižnom postupku (pravni stav Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu od 1. listopada 2020. godine). Odredbom čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/88, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK) propisano je da zemljišnoknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnoga postupka, a podredno parničnoga postupka, ako zakonom nije što drugo određeno.

ZZK ne sadrži odredbe o prekidu postupka za slučaj smrti stranke, a takve odredbe nema niti Zakon o izvanparničnom postupku, međutim, iz odredbe čl. 120 st. 8. ZZK-a, koji propisuje način dostave, na način da ako se pismeno vrati s naznakom da je primatelj pismena umro, a zemljišnoknjižni sud u roku od 60 dana od takvog saznanja nije primio obavijest o nasljednicima, pismeno će se objaviti na oglasnoj ploči suda, proizlazi da se u slučaju smrti stranke zemljišnoknjižni postupak ne prekida. Također odredbom čl. 122. ZZK-a propisano je da činjenica da dostava nije uredna ili nije uopće izvršena ne daje prava osporavati valjanost knjižnog upisa. Onaj koji iz knjižnog upisa za sebe izvodi prava ili oslobođenja od obveze nije dužan dokazivati da je dostava izvršena.

Nadalje, odredbom čl. 123. st. 4. ZZK-a propisano je da se u prigovoru i žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati nove isprave, osim u slučajevima iz čl. 109. st. 7. tog zakona. Sud odlučuje o prigovoru i žalbi samo na temelju činjeničnog i pravnog stanja kakvo je bilo u času kada je zemljišno knjižni prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu. Iz citiranih odredbi proizlazi da se u slučaju smrti stranke zemljišnoknjižni postupak ne prekida podrednom primjenom odredbe čl. 212. toč. 1. ZPP-a.

Osim toga, po ocjeni ovog suda zakonski nasljednici upisane suvlasnice – žalitelji, bili su ovlašteni podnijeti žalbu u ovom predmetu pa su podnošenjem žalbe faktično preuzeli ovaj zemljišnoknjižni postupak.

U smislu citirane odredbe čl. 123. st. 4. ZZK-a prilikom odlučivanja o prijedlogu za uknjižbu sud ne može uvažiti naknadno istaknute činjenice i dostavljene isprave, već sud odlučuje o prijedlogu za uknjižbu na temelju činjeničnog i pravnog stanja kakvo je bilo u času kada je zemljišnoknjižni prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu.

Po ocjeni ovog suda, odlučujući o prigovoru predlagatelja sud prvog stupnja pravilno je zaključio da isprava temeljem koje predlagatelj traži uknjižbu zabilježbe postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju predstavlja valjanu ispravu za upis zabilježbe jer je ona sastavljena u propisanom obliku i ovjerena od strane suca koji je prilikom ovjere Ugovora konstatirao da za njezin potpis postoji valjana punomoć F. K., kao i rješenje Centra za socijalnu skrb, a zabilježba je propisana odredbom čl. 581. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) iz kojih razloga je pravilno uvažio prigovor predlagatelja i dopustio traženi upis. Kako ovaj sud ne može o prijedlogu za upis odlučivati na temelju činjenica i isprava koje su priložene uz žalbu žalitelja, žalbeni navodi žalitelja u tom smislu neosnovani su.

Iz obrazloženih razloga žalbu zakonskih nasljednika P. K. trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 128. st. 3. ZZK-a te primjenom istog propisa naložiti brisanje zabilježbe žalbe.

Koprivnica, 2. listopada 2020.