- 1 -              I Kž 272/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 272/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/2019. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 17. siječnja 2020. broj K-24/2018-45, u sjednici održanoj 2. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Prihvaća se žalba optuženog M. B., ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi M. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te je, na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 57. KZ/11., optuženom M. B. je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršiti 1 (jedna) godina zatvora, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja počinje teći od izdržane kazne zatvora. 

 

Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u ukupnom iznosu od 25.969,00 (dvadeset pet tisuća devetsto šezdeset devet) kuna i troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu od 2.000,00 (dvije tisuće) kuna.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju i bez primjene djelomične uvjetne osude.

 

Žalbu je protiv navedene presude podnio i optuženi M. B. osobno i po branitelju optuženika, odvjetniku D. H., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 1. ZKP/08., s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno da se pobijana presuda ,,preinači i okrivljenika oslobodi optužbe“. Budući da se obje žalbe optuženika podnesene osobno i po branitelju podudaraju i sadržajno nadopunjuju, iste će biti razmatrane kao jedna žalba optuženika.

 

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi M. B. osobno s prijedlogom da se ista kao neosnovana odbije.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Žalba optuženog M. B. je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika  bespredmetna.

 

S pravom optuženi M. B. u žalbi tvrdi da je pobijanom presudom počinjeno nekoliko vidova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Prije svega, ostvarenje istaknute bitne postupovne povrede optuženi M. B. opravdano nalazi u izostanku razloga o odlučnim činjenicama.

 

Naime, optuženi M. B. je prvostupanjskom odlukom proglašen krivim što je poduzimanjem radnji u svojstvu direktora trgovačkih društava Z. d.d. i Z. T. d.d. (donošenjem Odluke o povećanju temeljnog kapitala društva Z. T. d.d. i Odluke o zaključenju ugovora o kupoprodaji 410.000 dionica društva Z. T. d.d. s bankom), prouzročio štetu trgovačkom društvu Z. d.d. u ukupnom iznosu od 6.324.017,27 kuna, odnosno što je u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa, koja se temelji na zakonu i na taj način onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu. Opisano je djelo prvostupanjski sud, prihvaćajući pravnu kvalifikaciju iz optužnice, pravno označio kao djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

Međutim, u inkriminirano je vrijeme na snazi bio Kazneni zakon („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak i 71/06. – dalje: KZ/97.) pa je u ovom kaznenom predmetu protiv optuženog M. B. određeno provođenje istrage zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. Međutim, uslijed izmjene zakona nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne presude, državni je odvjetnik u optužnom aktu izmijenio zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela, stavljajući mu na teret kazneno djelo iz KZ/11.

 

S obzirom na to da je optuženi M. B. proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. koji zakon nije bio na snazi u inkriminirano vrijeme taj je zakon, s obzirom na prestanak važenja KZ/97., u smislu odredbe članka 3. stavka 3. KZ/11. bilo moguće primijeniti samo i jedino u slučaju da je prvostupanjski sud utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. i kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te pod daljnjim uvjetom da je to kazneno djelo za počinitelja blaže od kaznenog djela iz KZ/97.

 

Slijedom navedenog, budući da su odlučne činjenice, u smislu odredbe članka 3. stavka 2. KZ/11., one koje tvore obilježje kaznenog djela ili o kojoj ovisi primjena kaznenog zakona, te je sud, u skladu s odredbom članka 459. stavka 5. ZKP/08., dužan navesti razloge kojima se vodi pri rješavanju pravnih pitanja, optuženi M. B. u žalbi s pravom tvrdi da je izostankom razloga o odlučnim činjenicama u pogledu okolnosti zašto je izvršena zakonska prekvalifikacija terećenog kaznenog djela u svjetlu blažeg kaznenog zakona, ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Opravdano žalitelj upire i na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja se sastoji u proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

Naime, prvostupanjski je sud prilikom iznošenja bitnih dijelova nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije K. Š. zajedno s njihovim dopunama, pored ostalog, naveo: ,,Po mišljenju vještakinje šteta za TD Z. d.d. uslijed dokapitalizacije TD Z. T. d.d. čiji je TD Z. d.d. prije dokapitalizacije bilo 100% vlasnik, s ekonomskog aspekta očituje se u umanjenju imovine i umanjenom pravu na isplatu dobiti te s pravnog aspekta, u smanjenju upravljačkih prava“.

 

Međutim, na stranicama 22 i 23 Nalaza i mišljenja vještakinje od 11. prosinca 2012. proizlazi da se šteta za trgovačko društvo Z. d.d. uslijed dokapitalizacije trgovačkog društva Z. T. d.d. čiji je trgovačko društvo Z. d.d. prije dokapitalizacije bilo 100% vlasnik, s ekonomskog aspekta ,,može“, dakle, u smislu eventualne mogućnosti, a ne nedvojbeno utvrđene činjenice, očitovati u umanjenju imovine i umanjenom pravu na isplatu dobiti te s pravnog aspekta, u smanjenju upravljačkih prava. Vezano uz iznesena utvrđenja vještakinja je u nastavku nalaza i mišljenja jasno iznijela sljedeće zaključke.

 

Prvo, s obzirom na činjenicu da u postupku dokapitalizacije nije u konačnici došlo do promjena vlasničke strukture trgovačkog društva Z. T. d.d., mišljenje je vještakinje, da za trgovačko društvo Z. d.d. u konačnici nije došlo ni do štete u vidu umanjenja vrijednosti imovine, uz ogradu o visini moguće štete za trgovačko društvo Z. d.d. u slučaju da je dionice otkupila treća osoba, a koja je mogućnost bila predviđena Opcijskim ugovorom, obzirom da se dionicama trgovačkog društva Z. T. d.d. nije trgovalo na tržištu vrijednosnim papirima.

 

Drugo, po mišljenju vještakinje, s ekonomskog aspekta za trgovačko društvo Z. d.d. nije nastupila ni šteta radi isplate manje dobiti kao posljedica promjene vlasničke strukture trgovačkog društva Z. T. d.d. u vrijeme kada su dionice Z. T. d.d. osim u vlasništvu trgovačkog društva Z. d.d. bile i u vlasništvu banke jer je Odluka Skupštine trgovačkog društva Z. T. d.d. o uporabi dobiti i to 20. studenog 2007. poništena presudom Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-144/08-25 tako da do isplate dobiti do dana izrade nalaza nije došlo.

 

Treće, pri utvrđivanju štete za trgovačko društvo Z. d.d. radi umanjenja upravljačkih prava, obzirom je po izvršenoj dokapitalizaciji trgovačko društvo Z. d.d. držalo 49% dionica, a banka 51% dionica trgovačkog društva Z. T. d.d., uz ogradu od pravnog pitanja sklapanja Aneksa opcijskog ugovora, po mišljenju vještakinje bitnim se ukazuje članak III. kojim je ugovoreno da sva upravljačka prava koja proizlaze iz dionica, uključujući i pravo glasa za svo vrijeme do realizacije opcije banka prenosi na trgovačko društvo Z. d.d. pa za trgovačko društvo Z. d.d. također nije nastupila šteta.

 

Prema tome, iz nalaza i mišljenja vještakinje ne proizlazi da se šteta za trgovačko društvo Z. d.d. očituje s ekonomskog aspekta u umanjenju imovine i umanjenom pravu na isplatu dobiti, a s pravnog aspekta u smanjenju upravljačkih prava, kako se to iznosi u pobijanoj presudi. Time je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda došlo do proturječja između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava, uslijed čega se presuda, s obzirom na to da šteta koja je inkriminiranim postupanjem optuženika nastala za trgovačko društvo Z. d.d. predstavlja odlučnu činjenicu, ne može ispitati.

 

S pravom optuženi M. B. u žalbi nadalje tvrdi da je istaknuta postupovna povreda u pobijanoj presudi ostvarena i u dijelu obrazloženja u kojem prvostupanjski sud iznosi razloge kojima se rukovodio prilikom utvrđivanja sporne činjenice - postojanja namjere optuženika za počinjenje predmetnog kaznenog djela. Naime, prvostupanjski sud navodi da ,,namjera okrivljenika da počini kazneno djelo za koje se tereti proizlazi iz Odluke Skupštine o povećanju temeljnog kapitala TD“, uz šturo obrazloženje da činjenica da je ta Odluka ukinuta odlukom Trgovačkog društva u Varaždinu, upućuje na zaključak ,,da je okrivljenik spriječen u svojoj krajnjoj namjeri, a to je da postane većinski vlasnik TD Z. d.d.“.

 

Prije svega, treba napomenuti da, iako je Trgovački sud u Varaždinu presudom od 13. lipnja 2008. broj P-354/07 (list 15 - 27 spisa) doista poništio Odluku Glavne skupštine društva Z. T. d.d. od 9. srpnja 2007. ( Odluku o povećanju temeljnog kapitala i izdavanju dionica društva Z. T. d.d. privatnom ponudom), iz stanja spisa predmeta jasno proizlazi da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem od 5. rujna 2013. broj Pž-1329/98 (list 747-753 spisa) ukinuo navedenu odluku Trgovačkog suda u Varaždinu te predmet vratio na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku, Trgovački sud u Varaždinu je presudom od 10. lipnja 2014. broj P-414/13 (list 754-763 spisa) odbio tužbeni zahtjev kojim je, između ostalog, traženo da se utvrdi ništetnim Odluke Glavne skupštine trgovačkog društva Z. T. d.d. od 9. srpnja 2007. o povećanju temeljnog kapitala i izdavanju dionica trgovačkog društva Z. T. d.d.

 

Dakle, prvostupanjski je sud utvrđenje o postojanju subjektivnog elementa djela kod optuženika utemeljio na presudi Trgovačkog suda u Varaždinu o ukidanju Odluke Glavne skupštine društva Z. T. d.d., a koja presuda pravomoćnošću nije stekla svoju pravnu snagu jer je ukinuta odlukom višeg suda. Štoviše, u ponovljenom je postupku, odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje ništetnosti te Odluke Glavne Skupštine.

 

Kada se uz naprijed izneseno ima na umu da optuženik pobijanom presudom nije proglašen krivim što je kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju počinio s ciljem stjecaja nepripadne imovinske koristi niti da je takvu korist za sebe i ostvario, očito je da su u tom dijelu obrazloženja presude u cijelosti izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni su nejasni, kako se to s pravom tvrdi žalbom optuženika.

 

Osnovano optuženi M. B. u daljnjem dijelu žalbe ponovno upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ukazuje na dio obrazloženja pobijane presude u kojem prvostupanjski sud iznosi razloge kojima se rukovodio prilikom utvrđivanja sporne činjenice je li optuženik kao direktor trgovačkog društva Z. d.d. i trgovačkog društva Z. T. d.d. postupao u skladu s člankom 252. Zakona o trgovačkim društvima (,,Narodne novine“ broj 111/93., 34/99., 118/03., 146/08., 137/09., 152/11. – pročišćeni tekst, 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19. - dalje: ZTD).

 

Naime, u odnosu na tu spornu činjenicu prvostupanjski sud navodi: ,,Ovaj sud smatra da okrivljenik nije postupao u skladu s čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima, odnosno da nije postupao s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika djelujući za dobrobit oba TD koja je zastupao. Budući da je jedno TD otišlo u stečaj, a drugo u predstečaj i to upravo zbog načina provedene dokapitalizacije TD“.

 

              Međutim, kada se ima na umu da je dokapitalizacija provedena 9. srpnja 2007. dok je nad trgovačkim društvom Z. d.d. stečajni postupak otvoren 2018., a nad društvom Z. T. d.d. predstečajni postupak otvoren 2014., dakle, jedanaest odnosno sedam godina po provedenoj dokapitalizaciji, tako šturo izneseni razlozi bez ikakvoga dodatnog pojašnjenja ili pak obrazlaganja povezanosti tih vremenski odmaknutih događaja međusobno u kontekstu kaznenopravne odgovornosti optuženika u ovom kaznenom predmetu s obzirom na predmet optužbe, u cijelosti su nejasni.

 

Uostalom, iz nalaza i mišljenja vještakinje jasno proizlazi da je ,,provedenim analizama utvrđeno da je dokapitalizacija pozitivno utjecala na poslovanje TD Z. T. d.d., a osobito na visinu ostvarenih prihoda u trogodišnjem razdoblju nakon dokapitalizacije. Također je utvrđeno i da je nakon provedene dokapitalizacije TD Z. T. d.d. došlo i do povećanja prihoda matice, odnosno TD Z. d.d. Dakle, ekonomski gledano dokapitalizacija TD Z. T. d.d. pozitivno je bilo direktno ili indirektno utjecala i na ostvarene prihode TD Z. T. d.d. i TD Z. d.d.“ (stranica 9 II. Dopune nalaza i mišljenja, list 1091. spisa).

 

Izneseno dodatno čini nerazumljivim u pobijanoj presudi iznesene razloge o navedenoj spornoj činjenici. Kako se radi o odlučnoj činjenici pravilnost čijeg utvrđenja je od utjecaja na pravilnost presude, time je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda i u tom dijelu presude ostvarena žalbom istaknuta bitna postupovna povreda.

 

S pravom optuženi M. B. u žalbi, upirući ponovno na bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ukazuje i na dio obrazloženja pobijane presude u kojem prvostupanjski sud iznoseći utvrđenja vezano uz spornu činjenicu je li inkriminiranim postupanjem optuženika nastupila šteta za trgovačko društvo Z. d.d. šturo navodi: ,,U konkretnom slučaju šteta je utvrđena nalazima i mišljenjima knjigovodstveno-financijske vještakinje“, uz dodatak: ,,Činjenica je da oštećeni, tj. dioničari TD Z. d.d. doista nisu postavili imovinskopravni zahtjev u ovom predmetu, što ne znači da ga neće postavljati u parnici. Isto tako, činjenica ne postavljanja imovinskopravnog zahtjeva ne znači da šteta za TD nije nastupila.“

 

Naime, iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da je za trgovačko društvo Z. d.d. radnjama poduzetim nakon donošenja Odluke o dokapitalizaciji trgovačkog društva Z. T. d.d. u svrhu otkupa dionica trgovačkog društva Z. T. d.d. koje su bile predmetom dokapitalizacije nastupio trošak poslovanja u vidu troška tečajnih razlika i kamata po kreditima u iznosu od 1.199.017,27 kuna te da je društvo povećalo kreditno zaduženje u iznosu od 5.125.000,00 kuna koji iznos predstavlja razliku između iznosa koji je na račun trgovačkog društva Z. T. d.d. uplaćen s osnova dokapitalizacije od strane banke i cijene koju je banci za dionice trgovačkog društva Z. T. d.d. isplatilo trgovačko društvo Z. d.d. (stranica 25 Nalaza i mišljenja vještakinje, list 308. spisa i dopuna nalaza i mišljenja, list 427 spisa).

 

Međutim, također jasno proizlazi da šteta za dioničare trgovačkog društva Z. d.d. (I. B., A. P., B. S. i V. V.) uslijed dokapitalizacije i nakon dokapitalizacije radi povećanih troškova poslovanja trgovačkog društva Z. d.d. u vezi s dokapitalizacijom nije nastupila (stranica 27 i 28 Nalaza i mišljenja vještakinje, list 310-311 spisa).

 

Kada se uz navedeno ima na umu da za nanošenje štete dioničarima trgovačkog društva Z. d.d. optuženik pobijanom presudom nije niti proglašen krivim, na taj način izneseni razlozi o odlučnim činjenicama su posve nejasni pa je i u tom dijelu presude ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na što se s pravom upire žalbom optuženika.

 

Slijedom svega gore iznesenog, žalbu optuženog M. B. je trebalo prihvatiti te pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika koji se žali samo zbog odluke o kazni postala bespredmetna.

 

U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud imajući na umu ovdje iznesene primjedbe ponovno provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i nove, te će nakon brižljive i svestrane analize i ocjene tih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, potpuno i pravilno utvrditi činjenice na koje će pravilno primijeniti kazneni zakon te donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će, otklanjajući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju mu je ovim rješenjem ukazano, i valjano obrazložiti.

 

Pri tome će prvostupanjski sud posebnu pažnju obratiti na pitanje utvrđenja i obrazlaganja svih sastojaka krivnje optuženika.

 

Naime, zaključak o toj odlučnoj činjenici, subjektivnom elementu djela, ovisi o svim objektivnim okolnostima u kojima je kazneno djelo počinjeno. Stoga će prilikom njezinog utvrđenja prvostupanjski sud osim nalaza i mišljenja vještakinje koja govori o povećanju ostvarenih prihoda društava u razdoblju nakon dokapitalizacije i ostvarenoj rasti dobiti iz poslovanja koja se bez dokapitalizacije prema redovnom tijeku stvari nije mogla očekivati (II. Dopuna nalaza i mišljenja vještakinje, list 1089-1091 spisa), zajedno s žalbom apostrofiranu okolnošću da je odredbom članka 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (,,Narodne novine“ broj 107/17.) koji su stupio na snagu 1. travnja 2008. dodan dio teksta u odredbu članka 252. ZTD-a koji glasi: ,,Član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva“, svakako voditi računa i o tome da bi iz rezultata tijekom prvostupanjskog postupka izvedenih dokaza za sada proizlazilo da se trgovačko društvo Z. T. d.d. u inkriminiranom razdoblju suočilo s nepredvidivim povećanjem vrijednosti investicije pri čemu je istovremeno koeficijent zaduženosti društva bio granično prihvatljiv (nalaz i mišljenje vještaka Z. R., list 1116- 1121 spisa) zbog čega je poslovna banka trgovačkog društva Z. T. d.d. sugerirala razmatranje ostalih izvora financiranja kako izlazak na tržište kapitala tako i dokapitalizaciju društva (dopis od 10. travnja 2007., list 160 spisa).

 

              Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 2. listopada 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.