- 1 -              Kž-eun 25/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: Kž-eun 25/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga izdanog radi predaje tražene osobe J. G. zbog kaznenog djela iz članka 191. Kaznenog zakona Republike Slovenije, odlučujući o žalbi tražene osobe J. G. protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 14. rujna 2020. broj Kv-eun-5/2020, u sjednici održanoj 2. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tražene osobe J. G..

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem je, pod točkom 1. izreke, a na temelju članka 29. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17. - a pravilno bi bilo i: 76/18. i 70/19. - dalje: ZPSKS-EU), odobrena je predaja tražene osobe J. G. Republici Sloveniji na temelju Europskog uhidbenog naloga izdanog od strane od Okružnog suda u Novom Mestu broj II K-15052/2014 od 12. veljače 2020. u svrhu vođenja kaznenog postupka zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 191. Kaznenog zakona Republike Slovenije činjenično opisano u izreci, a koje odgovara kaznenom djelu nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 RH. Budući da se tražena osoba J. G. nije odrekao načela specijalnosti, predaja je odobrena pod uvjetima da se bez dopuštenja Republike Hrvatske protiv J. G. ne smije voditi kazneni postupak niti izvršiti kazna zatvora za drugo kazneno djelo prije predaje, da bez dopuštenja Republike Hrvatske on ne smije biti predan drugoj državi članici radi vođenja kaznenog postupka ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje te da bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije biti izručen trećoj državi zbog kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje.

 

Pod točkom 2. izreke je, na temelju članka 26. stavak 1. i 2. ZPSKS-EU, protiv tražene osobe J. G. produljen istraži zatvor radi predaje te je određeno da on može trajati najdulje do izvršenja rješenja o predaji na temelju članka 35. ZPSKS-EU.

 

Pod točkom 3. izreke je, na temelju članka 35. stavak 1. ZPSKS-EU, određeno da će predaju tražene osobe J. G. nadležnim tijelima Republike Slovenije izvršiti Ured S.I.R.E.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

 

Protiv tog rješenja tražena osoba J. G. je po branitelju, odvjetniku J. S., podnio žalbu u kojoj predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „preinači pobijano Rješenje (…) na način da odbije Europski uhidbeni nalog“.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. i članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) koji se u ovom postupku primjenjuje u skladu s odredbom članka 132. ZPSKS-EU, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pobijajući rješenje zbog, žalitelj ističe „da u vrijeme za koje se J. G. tereti da bi u Republici Sloveniji počinio kazneno djelo nasilja u obitelji, a to je datum 1. veljače 2013. godine, veljača 2014. godine te travanj 2014. godine, u važećem kaznenom zakonodavstvu nije bilo propisano kazneno djelo – nasilja u obitelji, već je navedeno djelu u Kazneni zakon RH `uneseno´ Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN 56/15), koje su stupile na snagu dana 31.05.2015. godine (…) uslijed čega J. G., u Republici Hrvatskoj ne bi mogao kazneno odgovarati s obzirom na vrijeme za koje se tereti da bi počinio kazneno djelo – nasilja u obitelji“. Smatra da, „temeljem odredbe članka 20 stavak 2 točka 4 Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, nije udovoljeno uvjetima za predaju tražene osobe J. G., Republici Sloveniji“ te da je „županijski sud u Karlovcu, trebao donijeti Rješenje o odbijanju Europskog uhidbenog naloga (…) i odbijanju predaje tražene osobe J. G., u svrhu vođenja kaznenog postupka u Republici Sloveniji“.

 

Suprotno ovim žalbenim navodima, za ocjenu je li ispunjen uvjet dvostruke kažnjivosti koji proizlazi iz odredbe članka 20. stavka 2. točke 4. ZPSKS-EU (prema kojoj će sud odbiti priznanje europskog uhidbenog naloga ako djelo … na koje se odnosi europski uhidbeni nalog ne predstavlja kazneno djelo prema domaćem zakonu) nije odlučno je li to djelo bilo propisano u domaćem zakonu u vrijeme njegovog navodnog počinjenja, već je od značaja mogu li se te radnje podvesti pod biće nekog od kaznenih djela propisanih domaćim pravom u vrijeme odlučivanja o predaji.

 

Stoga, budući da radnje koje su činjenično opisane u predmetnom europskom uhidbenom nalogu (a i u izreci pobijanog rješenja) sadrže obilježja i kaznenog djela nasilja u obitelji propisanog odredbom članka 179.a sada važećeg Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), neovisno o činjenici što ono nije bilo propisano kao posebno kazneno djelo u razdoblju od 31. prosinca 2012. kao dana prestanka važenja Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 143/12.), kojim je to djelo ranije bilo propisano člankom 215.a kao nasilničko ponašanje u obitelji, pa do 30. svibnja 2015. kada je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 56/15. i 61/15. - ispravak) ponovo, kao posebno kazneno djelo, uvedeno u domaće zakonodavstvo, ne postoji razlog za odbijanje priznanja europskog uhidbenog naloga odnosno predaje tražene osobe J. G. Republici Sloveniji iz članka 20. stavka 2. točke 4. ZPSKS-EU na koji upire žalitelj.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu tražene osobe nije povrijeđen kazneni zakon.

 

Slijedom iznesenog je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, odbijena žalba tražene osobe J. G. kao neosnovana, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 2. listopada 2020.