- 1 -              I Kž 522/2020-4

Broj: I Kž 522/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. J. Z. zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. i 7. rujna 2020. broj Kov-47/2020, u sjednici održanoj 2. listopada 2020.

r i j e š i o   j e :

Odbija se kao neosnovana žalba okr. J. Z.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu odlukom pod toč. I. izreke je na temelju čl. 351. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08) izdvojio iz spisa predmeta službene zabilješke o obavljenim obavijesnim razgovorima s D. S. od dana 28. ožujka 2020. (list 15 spisa) i I. S. od dana 28. ožujka 2020. (list 27 spisa), izvješće o uvidu u IS MUP-a RH (list 29) i dio teksta na Službenoj zabilješci o dojavi na poleđini lista 7 spisa u drugom odlomku koji počinje riječima "…koja je izjavila…", a završava riječima "… ... ulicom."., a odlukom pod toč. II. izreke je na temelju čl. 351. st. 1. ZKP/08 odbio kao neosnovan prijedlog branitelja okrivljenika da se izdvoje kao nezakoniti dokazi zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 28. ožujka 2020. sa snimkom (list 21-24 spisa), kaznena prijava PUZ-a, Sektora kriminalističke policije od 28. ožujka 2020. (list 9 spisa), službena zabilješka o dojavi s izvješćem (list 7 spisa) osim dijela izdvojenog pod točkom I., zapisnik o očevidu PUZ-a, Sektora kriminalističke policije od 28. ožujka 2020. (list 10 spisa), potvrda MUP-a RH, PP D. S. (list 26 spisa), medicinska dokumentacija okrivljenika (list 28 spisa), izvadak iz KE (list 44 spisa), zapisnici o ispitivanju svjedoka D. S., I. S., K. R. (listovi 67-85 spisa), nalaz i mišljenje vještaka S. K. (list 96-103 spisa) te nalazi i mišljenja MUP RH, Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić (listovi 121-134 spisa).

Protiv odluke pod toč. II. izreke tog rješenja, žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja D. B., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjsko rešenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno podredno, da se pobijano rješenje preinači i na način da se iz spisa predmeta dokazi koji su navedeni u pisanim prijedlozima za izdvajanje nezakonitih dokaza izdvoje.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. ZKP/08 dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Okrivljenik, kraj činjenice da je kod prvog ispitivanja koje je obavljeno 28. ožujka 2020. od strane policije imao izabranu braniteljicu N. L., odvjetnicu iz Z., potpuno promašeno problematizira pitanje nezakonitosti snimke tog ispitivanja iz razloga jer da protivno čl. 273. st. 2. ZKP/08 nije izričito pozvan da se izjasni hoće li angažirati branitelja po svom izboru i da ta pouka nije snimljena niti unesena u zapisnik.

Naime, kraj nesporne činjenice da je okrivljenik prethodno primio pouku o pravima, za koju je pri ispitivanju izjavio da ju je i razumio, u kojoj je bio upozoren da ima pravo angažirati branitelja, a što je i učinio te je u nazočnosti izabrane braniteljice iznio obranu u kojoj je osim da je koristio nož kritične zgode priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela, evidentno je da je okrivljenik svoje pravo na branitelja na taj način i konzumirao. Prema ovakvom krajnje formalističkom stavu osumnjičenika zapisnik o ispitivanju osumnjičenika koji je obranu iznio uz svoju izabranu braniteljicu bi bio nezakonit samo iz razloga jer izjava osumnjičenika o izboru branitelja nije unesena u zapisnik, što je protivno intenciji i suštini navedenog propisa.

Dakle, nema govora da bi se radilo o nezakonitom dokazu u smislu odredbe čl. 281. u vezi čl. 273. st. 2. ZKP/08.

Nadalje, potpuno ne odgovara stanju stvari i stoga je neosnovan i daljnji prigovor nezakonitosti navedenog ispitivanja jer da osumnjičenik u smislu odredbe čl. 273. st. 5. ZKP/08 nije upozoren da se prije prvog ispitivanja može posavjetovati s braniteljem. Naime, sud prvog stupnja je uvidom u zapisnik ispravno konstatirao da je na 3. stranici navedeno da se odvjetnica L. konzultirala s osumnjičenikom, a isto je utvrđeno i uvidom u snimku ispitivanja (9,20 min.) u kojoj je osumnjičenik potvrdio da se konzultirao s braniteljicom. Stoga, jer je i ovo procesno pravo osumnjičenik konzumirao, potpuno promašen i ovaj formalistički prigovor osumnjičenika da zakonski tekst upozorenja o pravu na savjetovanje sa braniteljem nije upisan u zapisnik.

Isto se odnosi i na pitanje upozorenja osumnjičenika o pravu na iznošenje obrane koje osumnjičenik također problematizira iz razloga jer da mu tijelo koje je provelo ispitivanje takvo upozorenje nije dalo u smislu da ga je izričito pitalo hoće li ili neće iznositi obranu i odgovarati na pitanja. Naime, sud prvog stupnja je uvidom u treću stranicu zapisnika o ispitivanju i reproduciranjem snimke ispitivanja (10. minuta) ispravno utvrdio da je osumnjičenik pozvan iznijeti svoju obranu i da je poučen da ju ima pravo iznijeti u nesmetanom izlaganju kao i da se može očitovati o svim okolnostima koje ga terete i iznijeti činjenice koje su mu poznate i koje mu idu u prilog. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilno ukazao i da je osumnjičenik u pouci o pravima koju je prije ispitivanja nesporno bio primio i za koju je izrijekom izjavio da ju je razumio, upozoren da nije dužan iskazivati niti odgovarati na pitanja. Uz sve navedeno, sud prvog stupnja u obrazloženju rješenja pravilno ukazuje i da je uvidom u citirani zapisnik o ispitivanju (str. 3.) i iz reproducirane snimke ispitivanja (11,30 min.) utvrdio da je policijski djelatnik osumnjičenika pitao želi li iznijeti obranu na što je ovaj potvrdno odgovorio.

Stoga osumnjičenik u žalbi neosnovano ustrajava i u prigovoru da nije u formalnom smislu upozoren na pravo da ne iznosi obranu i da ne mora odgovarati na postavljena pitanja čime da je od tijela koje je provelo ispitivanje obmanjen. Međutim, u situaciji kada je osumnjičenik sam izabrao braniteljicu čija je profesionalna dužnost štititi prava svog branjenika u skladu s pravilima struke, s kojom se nesporno prije i tijekom ispitivanja bio savjetovao, i kada je nakon poziva da iznese svoju obranu u nesmetanom izlaganju i da se može očitovati o svim okolnostima koje ga terete i da može iznijeti sve činjenice koje su mu poznate i idu mu u prilog iznio obranu u kojoj je osim korištenja noža priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da iz svih tih okolnosti proizlazi da je osumnjičenik znao da obranu ne mora iznositi niti odgovarati na postavljena pitanja.

Iz navedenih razloga pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da u takvoj situaciji kada je utvrđeno da zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 28. ožujka 2020. kao i snimka tog ispitivanja (list 21.-24.) nisu nezakoniti dokazi, tada svako nisu nezakoniti dokazi u smislu ploda otrovane voćke niti svi ostali dokazi navedeni u toč. II. izreke pobijanog rješenja.

Osim toga, sud prvog stupnja je u odnosu na kaznenu prijavu, zabilješku o dojavi s izvješćem od 28. ožujka 2019. te zapisnik o očevidu iznio i dodatne razloge zašto se ne radi o nezakonitim dokazima koji bi se morali izdvojiti iz sudskog spisa, koje kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelj, radi nepotrebnog ponavljanja upućuje.

Tvrdnje žalitelja da su u navedenim ispravama navedeni podaci policije o identitetu počinitelja, čime da se krši presumpcija nevinosti, su također promašeni jer se radi o dokumentaciji koju je policija u fazi prethodnog postupka sačinila sukladno odredbama ZKP/08 i Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09, 92/14, 70/19), a koja nema dokaznu snagu i njima se ni na koji način ne može prejudicirati pitanje krivnje osumnjičenika koja se utvrđuje tek u presudi, nakon provedene rasprave, na temelju zakonitih dokaza.

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba nije osnovana i kako je pri ispitivanju pobijanog rješenja po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i da nije na osuđenikovu štetu povrijeđen kazneni zakon, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, trebalo ju je kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 2. listopada 2020.

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.