- 1 -              I Kž 490/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 490/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalista Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. Č. zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 16. srpnja 2020. broj K-20/2019-97, u sjednici održanoj 2. listopada 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se kao neosnovana žalba opt. K. Č. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

              Županijski sud u Karlovcu, presudom od 16. srpnja 2020. broj K-20/2019-97, proglasio je krivim opt. K. Č. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11 i na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11. osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 2. siječnja 2019. pa nadalje.

 

              Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) žrtva M. B. se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

 

              Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6 ZKP/08, a na temelju čl. 145. st. 1. i 2. toč. 8. ZKP/08 dužan je nadoknaditi troškove oštećenika za zastupanje po punomoćniku, što će biti određeno posebnim rješenjem.

 

              Protiv te presude žali se optuženik po branitelju H. R., odvjetniku iz K., iz svih žalbenih osnova, i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, ili ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da su u izreci pobijane presude navedeni pogrešni osobni podaci optuženika koji se ne temelje na dokazima provedenima u postupku, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati. Navedeno se odnosi na podatak da optuženik prima naknadu za zapošljavanje u iznosu od 4.000,00 kn i da je vlasnik dva osobna automobila. Pri tome optuženik ne navodi o kojoj postupovnoj povredi iz čl. 468. ZKP/08 bi se radilo.

 

              Protivno žalbenim navodima navedene podatke o imovini, koji se žalbom osporavaju, optuženik je sam dao kod prvog ispitivanja i isti su konstatirani na zapisniku (list 68 spisa), pa sud nije imao posebne potrebe za provjeravanjem istih. Međutim, u konkretnom slučaju ne radi se o odlučnoj činjenici zbog koje se pobijana presuda ne bi mogla ispitati jer je optuženik oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, pa podaci o imovini nisu imali utjecaja na donošenje odluke o bilo kojem pitanju u pobijanoj presudi.

 

              Stoga nije ostvarena postupovna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, na koju optuženik na izvjestan način ukazuje.

 

              Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i dajući svoje zaključke koji, po stavu žalbe, proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, optuženik smatra da je "presuda protivna čl. 29. (pravo na pravično suđenje) Ustava RH te odredbi čl. 6. (pravo na pošteno suđenje)" Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, što bi ukazivalo na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

 

              U čemu bi se sastojala povreda prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u žalbi se ne obrazlaže, a o dijelu žalbe kojim se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja bit će više riječi kod obrazlaganja tog žalbenog osnova.

 

              Stoga nisu ostvarene postupovne povrede na koje se ukazuje žalbom optuženika, a ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nije utvrđeno niti da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da bi razbijenim komadom pivske boce zadao oštećeniku reznu ranu vrata, koja samo stjecajem sretnih okolnosti nije rezultirala smrtnim ishodom, i ustrajava na prijedlogu za provođenjem DKT vještačenja papilarnih linija na grlu boce, te provođenju rekonstrukcije na mjestu događaja, što je prvostupanjski sud osnovano odbio.

 

              Ujedno ukazuje, po stavu žalbe, na nekonzistentnost iskaza saslušanih svjedoka.

 

              U svemu navedenom optuženik nije u pravu budući je, prije svega, sam u obrani, opisujući sukob s oštećenikom, o odlučnoj činjenici naveo da je, kada je ležao na tlu, a oštećenik bio iznad njega, uzeo jednu bocu iz gajbe i njom udario oštećenika u gornji lijevi dio glave i nakon što su ih rastavili da je vidio da mu je u ruci ostao komadić stakla, pa misli da je možda time ozlijedio oštećenika.

 

              S obzirom na takvu obranu optuženika osnovano je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenika B. koji je iskazivao da ga je optuženik grlom boce koja se prethodno razbila zarezao po lijevoj strani vrata. Svjedok V. P. je iskazala suglasno o zadavanju rezne rane vrata, a dio iskaza u kojem je navela da je optuženik bocu razbio o šank ne čini cjelokupni iskaz neuvjerljivim, s obzirom na ostale provedene dokaze te obranu optuženika.

 

              Navedeno je potvrdio i svjedok N. M. iskazujući da je optuženik uzeo pivsku bocu i razbio je na glavi oštećenika, a nakon što su ih prisutni uspjeli razdvojiti, posvijetlio je mobitelom jer je u međuvremenu nestalo struje i vidio da je oštećenik porezan po vratu s lijeve strane.

 

              Dakle, o odlučnoj činjenici oštećenik i navedeni svjedoci iskazuju suglasno, što sve proizlazi i iz obrane optuženika, pa je stoga prvostupanjski sud te iskaze opravdano prihvatio kao istinite, što žalbenim navodima u kojima se inzistira na nebitnim razlikama u iskazima, kao i njihovoj nekonzistentnosti, nije s uspjehom osporeno.

 

              Pri tome prvostupanjski sud je imao u vidu i činjenicu da je na grliću boce nađena krv oštećenika, koju činjenicu žalba relativizira pozivajući se na danu mogućnost da je moglo doći do prijenosa tragova krvi na ostatak boce, kako je to navela vještak A. M..

 

              Međutim, radi se o mogućnosti koju je vještak dala odgovarajući na posebno pitanje obrane, što prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio s obzirom na iskaze ranije citiranih svjedoka, oštećenika, pa i samog optuženika. Osim toga, na grliću razbijene boce nađeni su obilni tragovi krvi oštećenika, kako je iskazivala vještakinja, što navedenu mogućnost prijenosa tragova krvi na ostatak boce čini samo hipotetskom.

 

              Kako iz navedenih dokaza nedvojbeno proizlazi zaključak o mehanizmu zadavanja ozljede vrata oštećenika, kako ga utvrđuje prvostupanjski sud, osnovano nije prihvaćen prijedlog za provođenje daktiloskopskog vještačenja papilarnih linija na grlu boce, jer niti sam optuženik ne osporava uporabu boce kao sredstva upotrijebljenog u sukobu s oštećenikom.

 

              Osnovano je odbijen i prijedlog za provođenje rekonstrukcije događaja na licu mjesta, jer iz tog prijedloga ustvari nije razvidno koja odlučna činjenica bi se provođenjem tog dokaza trebala utvrditi, s obzirom na cjelokupni dokazni postupak i obranu optuženika.

 

              S obzirom na sve navedeno, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik postupao s izravnom namjerom, jer je oštećenika ozlijedio grlom razbijene boce po vratu zadajući mu reznu ranu vrata s ozljedom sternokleidomastoideusa s ozljedom lijeve prednje vanjske jugularne vene, što je teška tjelesna ozljeda i smrtni ishod je izostao stjecajem sretnih okolnosti.

 

              Kako je u dopuni nalaza i mišljenja vještakinja dr. sc. M. B. navela, nanošenje rezne rane na vratu razbijenom staklenom bocom nosi sa sobom visoki rizik nastupa opasnosti za život, pa i nastupa smrtne posljedice, budući se u vratu na maloj udaljenosti nalaze važne i velike krvne žile, dišni putovi, do čijeg je ozljeđivanja moglo doći postupanjem optuženika na utvrđeni način.

 

              Prvostupanjski sud je utvrdio i intelektualnu i voljnu sastavnicu izravne namjere, jer je optuženik bio svjestan djela i htio njegovo počinjenje, što žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno.

 

              Žalbom se neosnovano osporava i utvrđena smanjena ubrojivost optuženika, koja je utvrđena provedenim psihijatrijskim vještačenjem i koja činjenica je optuženiku cijenjena prilikom odmjeravanja kazne kao zakonom propisana mogućnost za ublažavanje kazne, pa je taj dio žalbe ustvari izjavljen na štetu optuženika.

 

              S obzirom na sve navedeno, činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno.

 

              U uvodu žalbe optuženik ističe žalbeni osnov povede kaznenog zakona, ali ga u žalbi ne obrazlaže, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

              Optuženik u žalbi ne obrazlaže niti žalbu zbog odluke o kazni, koji žalbeni osnov također ističe u uvodu žalbe, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 478. ZKP/08.

 

              Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i adekvatno cijenio sve okolnosti o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne, cijeneći kao olakotno da optuženik ranije nije osuđivan niti prekršajno kažnjavan, da je mlađe životne dobi, star 22 godine, otac dvoje maloljetne djece, te da je izrazio žaljenje oštećeniku zbog učinjenog djela i u odsustvu otegotnih okolnosti, a imajući u vidu da je djelo ostalo u pokušaju i da je optuženik bio smanjeno ubrojiv, optuženiku je kazna ublažena ispod zakonskog minimuma kazne predviđene za odnosno kazneno djelo.

 

              Izrečena kazna od tri godine i šest mjeseci je i po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, primjerena za ostvarenje svrhe kažnjavanja, kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije.

 

              Žalba zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, koji žalbeni osnov se također ističe u uvodu žalbe, izjavljena je na štetu optuženika jer je pobijanom presudom optuženik oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08.

 

              Iz svih navedenih razloga nije prihvaćena žalba optuženika i na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 2. listopada 2020.