1                                                        P-1464/2019-27

 

                                                                                                   

REPUBLIKA HRVATSKA                                                                

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Kralja P. Krešimira IV br.2.

21300  Makarska                                                                               P-1464/2019-27

                                                                                                                                                                                                                                                                                         

U    I M E   R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Općinski sud u Makarskoj,  po sucu tog suda Marijani Visković,  kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. Š. pok. I., P., OIB:…, zastupanog po punomoćniku S. P. L., odvjetniku u M., protiv tuženika ad.1/ M. R. G., odsutna i nepoznatog boravišta i prebivališta, zastupana po privremenom zastupniku B. F., odvjetniku u M., ad.2/ S. M., 22  Auckland, Novi Zeland, kao nasljednik iza pok. I. M. pok Š., ad.3/ Z. M., Novi Zeland,  i ad.4/ V. S. M., Novi Zeland, Auckland , kao nasljednik iza pok. P. M. M., tuženici pod ad.2/ i ad.4/ zastupani po punomoćnicima D. L. i B. F., odvjetnicima u M., radi utvrđenja vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave dana 26. kolovoza 2020. godine u nazočnosti  punomoćnika tužitelja S. P. L., odvjetnika u M. i tužitelja osobno, punomoćnika tuženika pod ad.2/ i ad.4/ D. L., odvjetnika u M., i odsutnosti uredno pozvane tuženice pod ad.1/, na ročištu zakazanom radi donošenja i objave odluke dana 1. listopada 2020. godine objavio je  i 

 

p r e s u d i o    j e

 

Prihvaća  se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženike ad.1/, ad.2/ i ad.4/, koji glasi:

 

 

1.       „Utvrđuje se da je tužitelj N. Š. pok. I. (OIB:…) jedini i isključivi vlasnik dijela čest. zem. 3543 ZU 701 k.o. P. u površini 759 m2 koji dio je na Prikazu stvarnog stanja terena  S. I., stalnog sudskog vještaka za geodeziju, predanog sudu dana 22. listopada 2015. godine omeđen linijom što se proteže točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-A pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude ishoditi u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime za cijelo uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

2.        Nalaže se tuženicima ad.2/ i ad.4/, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 19.900,00 Kuna.

 

 

r i j e š i o    j e

 

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na tuženika ad.3/  Z. M..

 

 

                                                     Obrazloženje

 

Tužitelj je kod ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnog, ustao tužbom protiv tuženika ad.1/ M. R. G., ad.2/ M. I. pok. Š. i ad.3/ M. P.-M., radi utvrđenja vlasništva. Tužitelj u tužbi navodi da su tuženici upisani u zemljišnoj knjizi kao vlasnici nekretnine označene sa čest. zem. 3543 vinograd, zk.ul. 701 KO P.. Tužitelj navodi, da je stvarni izvanknjižni vlasnik dijela navedenog zemljišta u površini 759 m2, koji u naravi predstavlja njegov obrađeni vrtal, zog za buće, te dio dvorišta njegove kuće u G. P.. Predmetno zemljište predstavlja starinu obitelji Š., te se nalazi odmah uz njihovu obiteljsku kuću, a tužitelj je vlasništvo nad njim stekao darovanjem od svog oca I. Š. pok. I. temeljem Darovštine od 13. siječnja 1986. godine, koji ga je prethodno naslijedio od svog oca I. Š. pok. T.. Tužiteljevi prednici navedeno zemljište drže u svom posjedu preko 100 godina, te ga tužitelj od kada ga je dobio na dar od svog oca drži također u svom isključivom materijalnom, istinitom i savjesnom vlasničkom posjedu, u čemu ga nitko nikada nije uznemiravao, niti mu je osporavao njegovo vlasništvo, pa ga je stekao makar dosjelošću. Kao stvarni izvanknjižni vlasnik i posjednik navedenog zemljišta, tužitelj ima pravni interes utvrditi to svoje pravo radi upisa u zemljišnoj knjizi, pa predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi da je tužitelj jedini i isključivi vlasnik dijela čest.zem. 3543 zk.ul. 701 KO P., u površini 759 m2, koji dio je na skici terena geodeta V. I. od listopada 2005.g. omeđen linijom što se proteže točkama 17-18-19-20-21-1-2-3-A-B-C-D-E-17, što su tuženici dužni trpjeti. Tužitelj potražuje i naknadu troškova parničnog postupka.

U odnosu na navedene tuženike tužitelj je naveo da su isti odsutni i nepoznatog prebivališta i boravišta, te je predložio da im sud postavi privremenog zastupnika.

Rješenjem pod posl.br. P-1140/07 od 11. ožujka 2011.g. sud je tuženicima ad.1/, 2/ i 3/ postavio privremenog zastupnika B. F., odvjetnika u M., u skladu s odredbom čl. 84. st. 1. i 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92.112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,  84/08, 96/08, 123/08, dalje u tekstu: ZPP), budući da je prema podacima u spisu boravište tuženika ad.1/, 2/ i 3/ nepoznato, a nemaju punomoćnika i zato što bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika dugo trajao, zbog čega bi stranke mogle imati štetnih posljedica.

Dana 15. ožujka 2011.g. zaprimljen je podnesak privremenog zastupnika tuženika B. F., u kojem isti navodi, da je tužena ad.3/ P.-M. M. preminula, te da su njeni zakonski nasljednici suprug Z. M. i sin V. S. M., s tim da je ostaviteljica oporukom svu imovinu u Republici Hrvatskoj ostavila upravo sinu V..

Dana 24. ožujka 2011. godine zaprimljen je podnesak tuženika Z. M. i V. S. M., putem punomoćnika D. L. i B. F., odvjetnika u M., u kojem isti izjavljuju da preuzimaju postupak u ovoj pravnoj stvari.

Dana 19. svibnja 2011.g. zaprimljen je podnesak tužitelja kojim isti uređuje tužbu u oznaci tuženika na način da kao tuženike označava: ad.1/ M. R. G., ad.2/ M. I. pok. Š., ad.3/ Z. M. i ad.4/ V. S. M..

Na ročištu dana 4. prosinca 2014.g. tužitelj je izjavio da povlači tužbu u odnosu na tuženika ad.3/ Z. M., koji  nije upisan  u zemljišnoj knjizi kao vlasnik utuženog zemljišta.

Punomoćnik tuženika ad.3/ izjavio je, da se ne protivi povlačenju tužbe, pa je sud u odnosu na tuženika ad.3/, primjenom odredbe članka 193. st.2. ZPP odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Tuženici ad.1/, ad.2/ i ad.4/ usprotivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu.

Nakon što je stalni sudski vještak za geodeziju S. I., dostavio u spis Nalaz i mišljenje 22. listopada 2015. godine i skicu lica mjesta, tužitelj je podneskom od 22. kolovoza 2016.g. uredio tužbu i tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci ove presude.

Dalje, rješenjem ovog suda pod posl.br. P-1087/2015 od 30. lipnja 2016.g. prekinut je postupak zbog smrti tuženika ad.2/ I. M. (M.) pok. Š., te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici tuženika ad.2/ preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.

Podneskom od 22. kolovoza 2016.g. tužitelj je uredio tužbu u oznaci nasljednika tuženika ad.2/ na način, da je naveo da nasljednik I. M. njegov sin S. M.., pa je predložio da ga sud pozove da preuzme postupak.

Rješenjem ovog suda posl.br. P-1464/2019 od 9. siječnja 2019.g. pozvan je S. M. da kao nasljednik ranije označenog tuženika ad.2/ preuzme postupak. Postupak je nastavljen. Obzirom da se ovaj tuženik nalazi u inozemstvu, a dostava mu se nije mogla obaviti (list 55 spisa), sud mu je postavio privremenog zastupnika u osobi B. F., odvjetnika u M., rješenjem posl.br. P-1464/2019 od 24. travnja 2019.g., te o tome objavio oglas u "Narodnim novinama" RH br. 68/2019 od 17. srpnja 2019.g.

Dana 13. lipnja 2019.g. zaprimljen je podnesak tuženika ad.2/ S. M., koji je ovlastio punomoćnike na zastupanje, te koji je izjavio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže istog odbiti. Dakle, tuženici su: ad.1/ M. R. G., ad.2/ S. M. i ad.4/ V. S. M.. Svi su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu.

U provedenom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja, te je izveo dokaz pregledom ZK izvatka za verificirani zk uložak 701, sve u k.o. P. (list 41,42 spisa), pregledom Skice terena iz listopada 2005. godine (list 5 spisa), pregledom Darovštine od 13. siječnja 1986. godine (list 6 spisa), pregledom Izvoda iz posjedovnog lista (list 43 spisa), pregledom smrtovnice iza smrti P. M. M. ( list 15 spisa), pregledom smrtovnice iza smrti I. M. (list 51 spisa) , pregledom Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju S. I., dipl.ing.geod od 22. listopada  2015. godine (list 38- 40 spisa), očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju S. I. (list 33 spisa), uvidom u spis Općinskog suda u Makarskoj pod posl. br. P-3065/2019 ( list 69-72 spisa), saslušanjem svjedoka A. M., A. M. S., G. Š., D. Š., M. L., Ž. Š., P. G. i tužitelja N. Š..

Tužitelj nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, predložio je zaključiti raspravljanje, usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženicima da mu naknade troškove postupka.

Sud je odustao od prijedloga za saslušanjem tuženika kao parničnih stranaka, jer ih je sud u više navrata pozivao, a isti nisu pristupili do zaključenja glavne rasprave 26. kolovoza 2020.g.

Nakon svih izvedenih dokaza, sud je prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

Stranke su, putem punomoćnika dostavile popis troška postupka.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je  vlasnik dijela čest. zem. 3543 ZU 701 k.o. P. u površini 759 m2 koji dio je na Prikazu stvarnog stanja terena  S. I., stalnog sudskog vještaka za geodeziju, predanog sudu dana 22. listopada 2015. godine omeđen linijom što se proteže točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-A, kao i zahtjev za brisanje tog prava s imena tuženika i upis tog prava vlasništva na ime tužitelja, pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude ishoditi u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime za cijelo uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika.

Tužitelj tvrdi da je vlasništvo spornog dijela nekretnine stekao dosjelošću preko svojih prednika – oca I. Š. pok. I. i djeda I. Š. pok. T.. Tuženici ad.2/ i ad.4/ tvrde, da je posjed kako tužitelja, tako i njegovih prednika nesamostalan, neistinit i nepošten i nikada tužitelj zbog toga dosjelošću ne može steći pravo vlasništva predmetne nekretnine.

Dakle, sporno je, jesu li pravni prednici tužitelja stekli vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću, a nakon njih tužitelj.

U zemljišnoj knjizi predmetna nekretnina upisana je u zk.ul. 701 KO P. kao kat.čest. 3543 vrt u S., na imenima: G. M. R. iz N. Z. za 1/3, M. I. pok. Š. za 1/3 i M. V. S. za 1/3. U listu "C" na teret dijela 1/3 M. I. p. Š. 12. veljače 1985.g. uknjiženo je pravo doživotnog plodouživanja u korist M. L. iz P..

U Uredu za katastar nekretnina M. predmetna nekretnina kao kat.čest. 3542, V., vinograd, površine 1097 m2, upisana je na ime posjednika I. L., J., iz P.,  i M.-J. L., J., iz P.,  svakog za po ½ dijela.

Neposrednim zapažanjem prilikom očevida na licu mjesta, sud je utvrdio da predmetno zemljište u naravi predstavlja tri laza (pristave) i dijelom bućalište, dijelom omeđeno zidom i kamenim suhozidom.

Stalni sudski vještak za geodeziju S. I. dostavio je Nalaz i mišljenje u kojem je očevidom na licu mjesta i detaljnom geodetskom izmjerom utvrdio, da je na dijelu prijeporne nekretnine u posjedu tužitelja izgrađeno bućalište, dok se na preostalom dijelu nekretnine nalaze tri laza (vrta) na kojima su dijelom posađene kulture salate i kupusa. Granice nekretnine vještak je prikazao na skici, odnosno Prikazu stvarnog stanja terena (list 40 spisa).

Stranke nisu imale primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka.

Na samom očevidu na licu mjesta sud je saslušao dva svjedoka i to A. M. pok. N., rođenog 1957. godine i A. M. S. pok. V., rođenog 1948. godine, koji su neposredni susjedi u odnosu na predmetu nekretninu, jer imaju svoje nekretnine neposredno uz spornu.

A. M. pok. N. u svom iskazu je naveo, da sigurno od 90-ih godina ova tri laza održava tužitelj N. Š., a na bućalištu da je i on igrao i vršio neke radove na ovoj nekretnini. Zna da je tu nekretninu uvijek obrađivao, orao traktorom i držao kokošinjac, upravo tužitelj i nikoga drugoga nije osim njega nikada vidio. Tuženici mu nisu poznati.

A. M. S. pok. V., u svom iskazu je naveo da ovdje dolazi od svoje 7. ili 8. godine, jer tu ima vrtal gdje sadi krumpire. Oko 60 godina poznaje tužitelja i njegovog oca i zna da su na ovom dijelu imali mali vinograd negdje do 1983. godine, poslije su sadili kupus, napravili lazove i sve je to radio tužitelj i njegov sad pok. brat D. Š.. Nitko im to nije osporavao. Nema saznanja o tuženicima, niti je ikada ikog drugog vidio na dolazi na ovu nekretninu, viđao je Z. M. u P., ali ne i na ovom dijelu.

Stranke nisu imale primjedbi na iskaze ovih svjedoka.

Dalje je sud saslušavao svjedoke G. Š., D. Š., M. L., Ž. Š. i P. G..

Svjedok G. Š., inače rođen 1937.g., kada mu je sud predočio stvarno stanje terena, odnosno skicu vještaka, potvrdio je da zna da se ta zemlja nalazi na predjelu V. u P. i da se u naravi sada radi o bućalištu i tri laza na kojima su vrtli, a prije je i to bućalište bio vrtal. Na to bućalište su dolazili mnogi igrati buće, pa i on. Tužitelj je to napravio. Svjedok je naveo da su njegov djed i tužiteljev djed braća, pa da mu je tako dobro poznato, da je na ovome dijelu tužiteljev otac I. Š. davno sadio mlade loze za vinograd, to je bilo prije 70-ak godina, a toga se dobro sjeća jer je i njegov otac tu imao vinograd, pa su se čak i natjecali tko će imati bolji vinograd. Njegov je odmah neposredno, ispod donjeg laza, dijeli ih jedan zid. Nije mogao reći kako je tužiteljev otac stekao ovu zemlju navodeći, da je to bilo od davnina tužiteljeve obitelji. Pojasnio je, da je njegov djed M. Š., brat tužiteljevog djeda I. i imali su još dva brata – C. i P.. Njihov otac se zvao T. Š. i taj C. je imao zemlju na ovom predjelu V. i on je to prodao tužitelju N. i njegovom bratu D., a ta zemlje ja iza kuće tužiteljeve kćeri P.. Na ovim vrtlima nakon vinograda, N. je sadio zelen i ostale kulture. Sada te vrtle rade više tužiteljeva djeca P. i I., jer je N. sada u visokim životnim godinama, pa radi manje.

Svjedok D. Š., rođen 1958. godine, također ima svoju nekretninu neposredno uz spornu i to staru kuću i vrtle i kaže da zna dobro, da je na tom zemljištu N. otac I. još davno imao vinograd, nakon toga su se radili vrtli, a ovo bućalište je napravio N. krajem 80-oh ili 90-ih godina. Zemljište je neposredno pored N. kuće, zidovi su uzidani u kamenu i betonu, to je sve N. radio i koliko mu je poznato, naslijedio je od oca. Tuženike nikada nije vidio.

Svjedok M. L. pok. J., rođen 1942.godine, inače evidentiran kao posjednik predmetne nekretnine u katastarskoj evidenciji, u svom iskazu je naveo, da je u neposrednoj blizini uz spornu nekretninu njegova zemlja, da je to u P. na predjelu V., da je ta tri ili četiri laza za života obrađivao tužiteljev otac I. Š., a nakon njega tužitelj. Na tom dijelu ima jedan zog za buće kojega je napravio tužitelj. Ovo mu je poznato dugi niz godina, a kada ga je sud pitao u svezi podataka iz katastra, naveo je da nije znao da su on i njegov brat sad pok. I. L., evidentirani kao posjednici ove zemlje, niti mu je poznato na temelju čega su oni upisani, jer da oni ne polažu pravo na tu zemlju. Izjavio je da je poznavao M. L., koja je živjela u P. i davno je umrla i nije ju nikada vidio da ona radi na ovoj zemlji. Ta zemlja je zasigurno tužitelja i njegovog oca I. punih 70 godina. N. nitko od M. nije dolazio, niti postavljao pitanja, niti polagao pravo na tu zemlju, koja je vidljivo omeđena od susjedne i znaju se granice, jer postoje zidovi.

Svjedok P. G. pok. N., rođen 1953. godine, u svom iskazu je u bitnom naveo, da se ova zemlja nalazi na V. i da su to četiri vrtla koje su Š., a pri tom misli na tužitelja i njegova oca I., stalno obrađivali, kopali, bio je ranije vinograd, a nakon toga vrtli. To mu je cijeli život poznato jer se rodio na tom predjelu V. i živio do potresa 1962. godine. Nikada tužitelju to nitko nije osporavao, a kasnije su na jednom lazu napravili bućalište. Poznata mu je osoba po imenu M. L., koja je živjela u G. P. i imala je kuću i u P., suprug joj se zvao S. L., ona je davno umrla i ona na toj zemlji nije nikada radila.

Svjedok Ž. Š. pok. J., u svom iskazu je naveo, da zna gdje je ova zemlja, jer da je njegova sestra B. udata za tuženika ad.4/ V. M.. Tako je on sa jednim geometrom iz M. bio na toj zemlji, zna da su njegovi zet i sestra dolazili svako četiri do pet godina, a otac od njegovog zeta je dolazio svake godine i oni su znali da na ovom dijelu imaju zemlju, ali nisu o tome vodili računa, jer su znali da M. L. čuva tu zemlju. On tu M. L. nije nikada vidio. Problemi su počeli kada je u sudu oglašeno da su vlasnici ove zemlje nepoznati. Zna također da su V. i njegovi otac i majka upozoravali Š. da ne dira tu zemlju, jer su oni išli na tu zemlju kada bi došli u Hrvatsku i vidjeli su da je zasađena lavanda i napravljeni ogradni zidovi. N. im je govorio da je to njegova zemlja preko 100 godina. Prije dvije godine je bio razgovor baš na toj zemlji, između njegove sestre i zeta i tužiteljeve kćeri, pa je čak bio dogovor da bi ona to otkupila od njih, a kada su prošle godine došli, ona im više nije dozvolila da pristupe na tu zemlju. Naveo je, da je ova zemlja uz kuću malo obrađena i na dijelu na kojem je zog za buće, a da je u ostalom dijelu ledina. Na tu zemlju je prvi put došao prije više od 10 godina i na njoj nije bilo ništa. Bila je ledina. Zna da je M. L. radila tu zemlju i održavala masline.

Člankom 388. st. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje u tekstu: ZV)  propisano je, kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona, prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja promjene ili prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Prema pravnom pravilu Paragrafa 1468. Općeg građanskog zakonika (OGZ-a) koji se primjenjuje temeljem odredbe iz članka 4. Zakona o nadležnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.g. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list" br.84/46), koje pravno pravilo je dopunjeno   načelnim mišljenjem opće sjednice Saveznog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960.g., rok za dosjelost za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe, bio je  dvadeset godina.

Naime, dosjelost kao vlasničko pravni institut u okviru kojeg normativnog sadržaja odlučuje ovaj sud o zahtjevu tužitelja, je originarni način stjecanja prava vlasništva gdje se vlasništvo stječe protekom vremena potrebnog za dosjelost. U tom smislu valja uzeti u obzir da se prema odredbi članka 159. ZV dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom nekretnine, ako on ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.), s time da "samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina od neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 2.), dok samostalni posjednik nekretnine kojem mu je posjed barem pošten, stječe dosjelošću vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 3.). Prethodno je odredbom članka 28. st.2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 – dalje: ZOVO) bilo propisano, da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar protekom 10 godina, a odredbom članka 4. istog zakona, da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvari dosjelošću protekom 20 godina.

Prema odredbi članka 11. st.1. ZV, ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), a poštenje (stavak 3. istog članka) ako posjednik koji ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnost imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s time da prema stavku 5. posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, dok je odredbom članka 72. ZOVO bilo propisano, da je posjed zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi, pa je potrebna za stjecanje prava vlasništva, i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, a u stavku 2. propisano je, da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati, da stvar koju posjeduje nije njegova, a u stavku 3. savjesnost posjeda se pretpostavlja. Dakle, posjednik treba vjerovati (živjeti u uvjerenju) da je vlasnik stvari da bi se mogao smatrati poštenim posjednikom. Pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastaju po samom zakonu istekom potrebno vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, ako su se ispunili ostali uvjeti koje propisuje Zakon o stjecanju prava vlasništva dosjelošću.

Imajući u vidu utvrđenja ovog suda, obzirom na vremensko trajanje potrebno za originarno stjecanje prava vlasništva, na koje se poziva tužitelj u postavljenom zahtjevu, a koje dovode u pitanje tuženici, sa stajališta ovog suda može se zaključiti, da  prednici tužitelja predmetnu nekretninu drže u posjedu preko 100 godina, jer ju je držao u posjedu tužiteljev otac I. Š., a nakon njega tužitelj, koji je rođen 1935. godine. Naime,  ovaj sud je detaljno cijenio iskaze svjedoka A. M., A.M. S., G. Š., D. Š., M. L. i P. G., kojim iskazima ovaj sud poklanja vjeru, jer su u skladu sa ostalim izvedenim dokazima, i jer su svi ovi svjedoci međaši s predmetnom nekretninom i znaju od davnina kakvo je stanje na terenu. Tim više, svjedok M. L. koji je evidentiran kao posjednik premetne nekretnine, izričito kaže da ne polaže pravo na tu zemlju i da mu nije poznato zbog čega su on  i njegov sad pokojni brat evidentirani kao posjednici, jer da oni to nisu.  S druge pak strane sud nije mogao pokloniti vjeru iskazu svjedoka Ž. Š., jer jedino on govori suprotno iskazima naprijed navedenih svjedoka, i kaže da, kada je prvi put došao na ovu zemlju prije više od 10 godina, da na njoj nije bilo ništa, da je bila sama ledina. Ovo nije točno, jer su svi svjedoci govorili o ovoj zemlji koja se uvijek obrađivala i održavala i bila je zasađena raznim poljoprivrednim kulturama, ranije vinogradom, kasnije vrtlima i bućalištem.

Tužitelj N. Š., dodatno je u svom iskazu u bitnom naveo, da mu je ovu zemlju otac ostavio darovnim ugovorom iz 1986. godine, u kojem je, između ostalog napisao, da mu ostavlja sve što je posjedovao prošlih 60 godina.

Dovodeći u svezu iskaze svjedoka sa neposrednim očevidom na licu mjesta, ovaj sud zaključuje, da je tužitelj koristio predmetnu nekretninu, da je ista oduvijek bila obrađena, ograđena betonskim zidovima i suhozidom, da je na jednom dijelu igralište za buće, a na drugom poljoprivredne kulture i da tom korištenju nije bilo protivljenja, jer tuženici ad.2/ i ad.4/ nisu dokazali da su i kada su pristupili na predmetnu nekretninu, čak ni onda kada su saznali da je započeo postupak u ovoj pravnoj stvari, s tim da nije sporno da su tuženici V. S. M. i S. M. ustali tužbom protiv tužitelja N. Š., I. Š. i P. Š., radi prestanka uznemiravanja vlasništva i predaje u suposjed, koja tužba je podnesena 17. lipnja 2019.g. i koji postupak je prekinut do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka. To nema utjecaja na ishod ovog parničnog postupka, jer kada se ocijene iskazi svjedoka, koji imaju izravnih saznanja o predmetu spora i koji su naveli da su na predmetnoj nekretnini radili prednici tužitelja, zatim tužitelj, dok s druge strane tuženici nisu nikada bili u posjedu predmetne nekretnine, ukazuje da su prednici tužitelja bili pošteni posjednici, a sam tužitelj stekao je pravo vlasništva dosjelošću, jer nije znao, niti je mogao znati, da nekretnina koju posjeduje eventualno ne bi bila njegova.

Stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom 1. izreke ove presude.

 

Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti, u smislu čl. 155 st.1. ZPP-a, sud je tužitelju priznao samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i to samo one troškove koje je tužitelj pravodobno zahtijevao.

Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 74/1995, 57/1996, 137/2002, 125/2011, 112/2011, 112/2012, 157/2013, dalje u tekstu: ZSP)  i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015,  dalje u tekstu: OT), sve na temelju čl. 155. st. 2. ZPP-a.

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka je osnovan za trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.1. OT), trošak pristupa na ročišta održana dana 16.10.2014., 17.2.2015., 27.1.2016., 4.3.2016., 2.10.2019., 20.11.2019., 12.2.2020., 16.08.2020., 30.06.2016. i 4.12.2014., za svako u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.1. OT),  trošak sastava podneska od 22. 08. 2016.  u iznosu od 100 bodova, što ukupno iznosi  1200 bodova, a pomnoženo s vrijednošću boda od 10, 00 kuna iznosi 12 000 kn. Tužitelju je, sukladno Tbr.42 OT trebalo priznati i trošak PDV-A od 25 % koji iznosi 3.000 kn. Dakle trošak parničnog postupka je priznat u ukupnom iznosu od 15.000,00 kn.

Nadalje, osnovan je i zahtjev za naknadu troška predujma za vještačenje u iznosu od 3.500,00 kn, trošak oglasa u NN u iznosu od 900,00 kn i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 500,00 kn.

Sud tužitelju nije priznao trošak zastupanja na ročištu od dana 25.05.2020., jer isto nije  održano, niti zakazano.

Stoga je tužitelju priznat ukupni trošak postupka u iznosu od 19.900,00 Kuna, pa je odlučeno kao pod točkom  2. izreke ove presude.

 

 

U Makarskoj, 01. listopada 2020.

S U D A C

Marijana Visković, v.r.