Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2596/20-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. J. iz Z., N. J. iz Z., Č., i B. J. iz Z., zastupani po odvjetnicima Odvjetničkom društva V., B. & p. d.o.o., Z., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područne jedinice u K., K., radi uklanjanja rekonstrukcije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-526/19 od 11. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2020.
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-526/19 od 11. ožujka 2020.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/19-02/238, urbroj: 531-07-1-4-12/VBT-19-1 od 13. ožujka 2018. (točka I. izreke), odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška spora (točka II. izreke) te im naloženo da tuženiku naknade troškove upravnog spora u iznosu od 330,00 kn (točka III. izreke). Navedenim rješenjem tuženika naređeno je tužiteljima uklanjanje započete rekonstrukcije kućišta k.č.br. 178 (178K) k.o. S., izgrađeno bez građevinske dozvole i to: 1. zgradu dimenzije tlocrta gabarita 1450 x 700 cm, prizemlje, betonski temelji i podloga poda, zidovi od glinenih blokova, postavljeno drveno dvostrešno krovište, pokrov profilirani lim, ugrađena vanjska stolarija; 2. zgradu dimenzije tlocrta gabarita 1400 x 810 cm, prizemlje, betonski temelji i podloga poda, zidovi od glinenih blokova; 3. zgradu dimenzije tlocrta gabarita 1400 x 760 cm, podrum i prizemlje, betonski temelji, zidovi i podloga poda, zidovi od glinenih blokova, kao i 4. temelje i betonsku podlogu dimenzije tlocrta gabarita 790 x 595 cm bez ankera za postavljanje montažne zgrade. Navedenim rješenjem je obustavljeno građenje na građevini te su tužitelji upozoreni na posljedice ukoliko ne postupe po rješenju.
Tužitelji su protiv pobijane presude prvostupanjskog suda podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navode kako u spisu ne prileži niti jedan dokaz iz kojega bi sud mogao izvući zaključak da se radi o rekonstrukciji predmetnih nekretnina, kao i da sud i tuženik ne mogu utvrditi jesu li tužitelji ili netko treći izvršili rekonstrukciju predmetnih građevina ili održavanje istih, odnosno kada i tko je uopće obavio neke radnje na predmetnoj nekretnini. Navode da su izvedeni isključivo nužni popravci na krovu jedne i djelomično na krovu druge kuće s obzirom na to da su isti bili u opasnom stanju za ljude te djelomično zamijenjeni vanjski prozori i vrata. Smatraju kako je nesporna činjenica vođenja postupka legalizacije objekata od utjecaja na odlučivanje u ovoj stvari, pa su se zbog toga i pozvali na odredbu članka 45. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima. Iz dokumentacije koja prileži postupku legalizacije nedvojbeno proizlazi kako su ispunjeni uvjeti za ozakonjenje predmetnih objekata. Predlažu da Sud uvaži žalbu uz naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 2.500,00 kn uvećano za PDV.
Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povreda pravila sudskog postupka.
Naime, i prema ocjeni ovoga Suda, osnovano prvostupanjski sud potvrđuje zakonitost rješenja tuženika donesenog pravilnom primjenom i tumačenjem odredbi članka 30. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13.), a u vezi članka 3. stavak 1. točka 19. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj. 153/13. i 20/17.), kao mjerodavnim materijalnim propisima za predmetnu upravnu stvar, budući je u postupku nedvojbeno utvrđeno da se radi o rekonstrukciji za koju tužitelji nesporno nisu ishodili odobrenje nadležnog tijela za gradnju, slijedom čega je osporenim rješenjem pravilno naloženo njihovo uklanjanje. Da se radi o rekonstrukciji detaljno opisanoj prvostupanjskim rješenjem proizlazi i iz zapisnika o inspekcijskom pregledu te skica i fotozapisa kao sastavnog dijela zapisnika, pri čemu nije od utjecaja tko je investitor predmetne rekonstrukcije, budući sukladno naprijed navedenoj odredbi Zakona o građevinskoj inspekciji, građevinski inspektor ima ovlasti uklanjanje bespravne gradnje naložiti i vlasniku, odnosno suvlasnicima, što je konkretno slučaj. Da se radi upravo o takvoj gradnji za koju je potrebno ishoditi odobrenje nadležnih tijela, proizlazi iz nesporne činjenice da su tužitelji podnijeli zahtjev za ozakonjenje predmetnih građevina, pa prigovori da se u konkretnom slučaju radilo samo o nužnom održavanju i popravcima nisu osnovani.
Također, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za prekid upravnog spora do pravomoćnog okončanja postupka ozakonjenja predmetne građevine jer se ne radi o prethodnom pitanju u smislu odredbe članka 45. stavak 2. točka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.). Odredba članka 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12. i 143/13.) se odnosi na postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade, što nije predmet ovoga postupka, a na što pravilno ukazuje i prvostupanjski sud. Naime, predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja kojim je naloženo uklanjanje nezakonito izgrađene građevine, a ne odluka o zahtjevu za prekidom ili obustavom izvršenja uklanjanja, pa identični žalbeni prigovori tužitelja koje su iznosili i tijekom upravnog spora nisu odlučni za predmetnu upravnu stvar.
Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog tužitelja za proširenje tužbenog zahtjeva jer, sukladno odredbi članka 40. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, proširenje tužbenog zahtjeva mora biti u okviru istoga predmeta spora, a u konkretnom slučaju radi se o drugom aktu upravnog tijela kojim je obuhvaćena druga građevina sagrađena na drugoj katastarskoj čestici. Naime osporavana pojedinačna odluka određuje predmet upravnog spora te se upravni spor vodi o zakonitosti jedne konkretne pojedinačne odluke.
Kako tužitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelji pravilnost osporene presude pobijaju ukazujući na iste činjenice na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumače, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.
Kako tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, to u smislu odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, nije osnovan niti njihov zahtjev za troškove sastava žalbe.
Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti u cijelosti kao u izreci presude.
U Zagrebu 1. listopada 2020.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić, v.r.