- 1 -              Kžm 32/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: Kžm 32/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. K. G., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. lipnja 2020. broj Kmp-4/2019, u sjednici održanoj 1. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. K. G. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. K. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. KZ/11., za koje je, uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora od dvije godine uz izricanje djelomične uvjetne osude tako što će se dio izrečene kazne od jedne godine izvršiti, preostali dio od jedne godine se neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 72. st. 1. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od tri godine te je na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11. određeno da sud može opozvati uvjetni dio kazne i odrediti njeno izvršenje ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. optuženik je djelomično oslobođen dužnosti naknade troškova postupka na ime provedenih vještačenja, troškova za svjedoke i troškova paušala, a naloženo mu je naknaditi troškove postupka u visini polovice ukupnih troškova na ime provedenih vještačenja u iznosu od 3.739,00 kuna u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da se optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u "adekvatnom, primjerenom vremenskom trajanju".

 

Protiv prvostupanjske presude žali se i opt. K. G. po branitelju M. P., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, predlažući da se optuženiku izrekne blaža kazna, odnosno sigurnosna mjera u kraćem trajanju.

 

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju M. P., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske žalbu državnog odvjetnika odbije.

 

Postupajući u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Državni odvjetnik u žalbi navodi da nije bilo mjesta primjeni odredbi o ublažavanju kazne jer je prvostupanjski sud, po njegovoj ocjeni, precijenio značaj olakotnih i podcijenio značaj i težinu otegotnih okolnosti. Tako je nedovoljno cijenjeno da se prometna nezgoda dogodila u noćnim uvjetima vožnje pri brzini od oko 100 km/h, a optuženik je vozio uz koncentraciju od skoro 1,0 g/kg alkohola u krvi i to automobil s izuzetno istrošenim pneumaticima, što sve u ukupnosti izvjesno može prouzrokovati štetne posljedice. Mišljenja da izrečena kazna nije adekvatna s obzirom na težinu nastupjele posljedice i zahtjeva generalne prevencije.

 

Nasuprot tome, optuženik u žalbi ističe da je počinjeno djelo posljedica mladenačke nepromišljenosti i nedovoljnog iskustva te da je sud u odnosu na njega trebao primijeniti maloljetničko pravo. Smatra da sve olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio na njegovoj strani opravdavaju izricanje blaže kazne kao i sigurnosne mjere u kraćem trajanju.

 

Po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kaznenopravne sankcije koju je primijenio, za što je dao valjano i detaljno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

 

Neosnovano prigovara optuženik da su u odnosu na njega bili ispunjeni uvjeti za primjenu maloljetničke sankcije. Naime, pravilna je argumentacija prvostupanjskog suda da počinjeno djelo, s obzirom na njegovu vrstu i način izvršenja, ne odražava počiniteljevu mladu životnu dob i mladenačku nepromišljenost, jer se u pravilu radi o kaznenim djelima koja čine odrasli počinitelji prilikom upravljanja motornih vozila, precjenjujući svoje vozačke sposobnosti pod utjecajem alkohola, kao što je to učinio i optuženik. Također je, s obzirom na prikupljene podatke o osobnom i obiteljskom životu optuženika razvidno da se radi o osobi koja je u znatnoj mjeri samostalna i neovisna, s obzirom da je završio školovanje, zaposlen je i privređuje, pri čemu novčano pomaže i svojoj obitelji, te posjeduje vlastiti automobil. Stoga je prvostupanjski sud imajući u vidu navedeno te prihvaćajući zaključke i mišljenja stručnih osoba, osnovano otklonio primjenu maloljetničkih sankcija u odnosu na optuženika kao mlađeg punoljetnika, u smislu čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.) te kod izricanja sankcije primijenio odredbe općeg prava.

 

Suprotno žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika i optuženika, prvostupanjski je sud pravilno valorizirao sve olakotne i otegotne okolnosti koje je u postupku utvrdio, a utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju izricanje blaže kazne od propisane. Naime, opt. K. G. je osoba urednog društvenog funkcioniranja, bez počinjenih kaznenih djela, predmetno djelo je priznao i izrazio žaljenje te se ispričao roditeljima oštećene, a sud se tijekom postupka uvjerio da ga posljedice ovog djela teško pogađaju zbog čega je potražio i psihijatrijsku pomoć. Slijedom svega utvrđenog, svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11. u konkretnom će se slučaju postići izricanjem kazne zatvora od dvije godine, pri čemu je dovoljno da se od izrečene zatvorske kazne izvrši godina dana, a preostali dio od godine dana uvjetuje nečinjenjem novih kaznenih djela kroz rok provjeravanja od tri godine. Ovakva će kazna utjecati, kako na optuženika da se kloni sličnog ponašanja u budućnosti,  tako i na njegovu okolinu u smislu svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela pa stoga nema mjesta blažem kažnjavanju kako sugerira optuženik niti strožoj osudi po prijedlogu državnog odvjetnika.

 

Nije u pravu optuženik da je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom izrečena u predugom trajanju te da je način na koji je ta mjera izrečena pogrešan jer nema naznake na koje kategorije vozila se ta mjera odnosi. Prema izričitoj zakonskoj odredbi u čl. 72. st. 1. KZ/11. ta se zabrana odnosi na sve kategorije vozila, pa za njezinu primjenu nije od utjecaja što u izreci presude ta okolnost nije naznačena. Ujedno je duljina trajanja te mjere primjerena svim utvrđenim okolnostima, prekoračenju brzine od preko 50 km/h i količini konzumiranog alkohola uz činjenicu da je optuženik mladi vozač bez većeg vozačkog iskustva i koji prije upravljanja motornim vozilom uopće ne bi smio konzumirati alkohol, zbog čega ga je nužno kroz period od tri godine izdvojiti iz prometa kako bi se opasnost od njegovog daljnjeg ugrožavanja sigurnosti prometa otklonila.

 

Slijedom svega navedenog, budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu nije našao povrede na koje prema čl. 476. st. 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 1. listopada 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.