1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz V. L. OIB: .., zastupanog po punomoćniku B. P. odvjetniku iz K., protiv tuženika C. o. d.d. Z. OIB:..., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pu P-1179/2019-12 od 24. ožujka 2020., dana 5. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pu P-1179/2019-12 od 24. ožujka 2020.

 

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka podnesen 23. lipnja 2004.

 

              Protiv tog rješenja žali se tužitelj bez navođenja određenog zakonskog žalbenog razloga.

 

              U žalbi navodi da je postupak u predmetu poslovni broj P-55/1999 u vrijeme podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka bio pravomoćno dovršen, jer je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-505/04 dostavljena Županijskom sudu u Sisku 25.listopada 2004., a strankama 23. studenoga 2004. Obzirom da se u svim tim predmetima radilo o povećanju rente koja se ne može tražiti unazad, a što je sve obrazloženo u prijedlogu za ponavljanje postupka od 23. lipnja 2004., trebalo je spojiti sve te predmete radi jedinstvenog raspravljanja. Ističe da je štetni događaj bio 1988. kada je tužitelj bio star 15 godina, a kroz 32 godine više puta su promijenjeni valuta i osiguratelji, tako da osiguranje koje je bilo na snazi u vrijeme štetnog događaja danas više nema nikakvog smisla. Navodi da nije kriv što sve dugo traje i što se u međuvremenu sve promijenilo, a sve na njegovu štetu. Smatra da sudovi ne bi smjeli dozvoljavati navedeno, niti pozivom na odredbu čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP).

 

Predlaže pobijano rješenje preinačiti i dozvoliti ponavljanje postupka.

 

              Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je pred Općinskim sudom u Sisku, Stalna služba u Kutini još uvijek u tijeku parnični postupak između tužitelja M. B. i tuženika C. o. d.d. iz Z., a koji postupak se vodi pod poslovnim brojem P-29/15 (ranije P-55/99, odnosno P-977/04) u kojem je predmet tužbenog zahtjeva renta na ime izgubljene zarade. Navedeni predmet je trenutno u prekidu do pravomoćnog okončanja predmeta koji se vodi pred Općinskim sudom u Sisku, Stalna služba u Kutini, pod brojem Pn-247/15 u kojem je usvojen tužbeni zahtjev C. o. d.d. za ukidanje rente na ime tuđe pomoći i njege zbog iscrpljene svote osiguranja. Tuženik napominje kako u trenutku podnošenja prijedloga tužitelja za ponavljanje postupka u navedenom predmetu Pn-29/15 bila izjavljena revizija te Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. lipnja 2004. donio je rješenje pod poslovnim brojem Rev-505/04 kojim je ukinuo presudu Županijskog suda u Sisku, posl. br. Gž-1490/99 i presudu Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-55/99 i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Navedeni postupak još uvijek nije okončan. Tuženik nadalje ističe kako tužitelj nije imao nikakvih zakonskih pretpostavki za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka izrijekom predviđenih u ZPP-u. Ukoliko je tužitelj bio nezadovoljan presudom Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-180/02 odnosno presudom i rješenjem Županijskog suda u Sisku posl.br. Gž-1691/2003 od 15. travnja 2004. mogao je izjaviti reviziju a nikako ne prijedlog za ponavljanje postupka.

 

              Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u vezi čl. 381. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da bi donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

              Tužitelj je ponavljanje postupka predložio prijedlogom od 23. lipnja 2004. pozivom na odredbu čl. 421. t. 7. ZPP-a koja se primjenjuje u konkretnom slučaju temeljem odredbe čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ( "Narodne novine" 117/03) budući da glavna rasprava pred sudom prvog stupnja u ovom predmetu u odnosu na presudu i rješenje zaključena 22. travnja 2003. (odnosno prije 1. prosinca 2003.).

 

              Presudom donesenom u postupku čije se ponavljanje traži, a koja je potvrđena drugostupanjskom presudom naloženo je tuženiku na ime naknade za tuđu pomoć i njegu plaćati mjesečni iznos od 1.800,00 kn i to tako da dospjele obroke plati odjednom sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa tuđe pomoći počev od 1. siječnja 2002. pa do isplate, a na ime naknade izgubljene zarade za vrijeme od 1. travnja do 1. srpnja 2002. iznos od 10.455,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospjelosti svakog pojedinog iznosa izgubljene zarade od 3.475,00 kn počev od 1. svibnja 2002. do isplate, razdoblje od 1. srpnja do 1. listopada 2002. u iznosu od 10.410,00 kn, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa izgubljene zarade od 3.470,00 kn počev od 1. svibnja 2002. pa do isplate, te je naloženo tuženici plaćati tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 3.510,00 kn počev od 1. listopada 2002. pa nadalje, sa zakonskom zateznom kamatom.

 

              Presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1691/03 odbijena je žalba tuženika i preinačena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-180/02 os 22. travnja 2002. u dijelu u  kojem je odlučeno o naknadi za tuđu pomoć i njegu, tako da je tuženica C. o. d.d. iz Z., dužna tužitelju M. B. na ime naknade tuđe pomoći plaćati mjesečni iznos od 1.800,00 kn počev od 1. travnja 2002. pa nadalje, s tim da je dospjele obroke dužna platiti odjednom sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa počev od 1. travnja 2002. do isplate. Rješenjem suda drugog stupnja sadržanim u istom pisanom otpravku kao i presuda odbačena je tužba u pogledu zahtjeva za izgubljenu zaradu uz obrazloženje da je tužitelj podnio tužbu za donošenje odluke o izgubljenom uzdržavanju unatoč tome što se u istom zahtjevu vodi parnica među istim strankama.

 

              Tužitelj prijedlog za ponavljanje postupka temelji na tvrdnji da je 23. studenoga 2004. primio odluku Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1490/99, a kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku posl.br. P-55/99 kojom je naloženo tužitelju na ime izgubljene zarade počev od 1. veljače 1993. do 28. veljače 1998. isplatiti iznos od 125.850,30 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom, te na ime buduće dospjevajuće izgubljene zarade počev od 1. ožujka 1999. pa nadalje mjesečnu rentu u iznosu od 2.786,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

 

              Prema odredbi čl. 421. st. 1. t. 7. ZPP-a postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravomoćnu odluku suda koja je ranije među istim strankama donesena o istom zahtjevu.

 

              Ovaj razlog za ponavljanje postupka predstavlja zapravo povredu pravila o pravomoćnosti odnosno apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP-a.

 

              U konkretnom slučaju prije svega treba reći da postupak koji se vodio pod posl. br. P-29/15 (ranije P-16/96, P-55/99, P-977/04 i Pn-29/15) nije pravomoćno dovršen jer je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-505/04 od 1. lipnja 2004. ukinuta presuda Županijskog suda u Sisku, pos..br. Gž-1490/99 od 5. listopada 2000. i presuda Općinskog suda u Kutini posl.br. P-55/99 od 5. srpnja 1999. i predmet vraćen na ponovno suđenje.

 

              Točan je žalbeni navod da je presuda Županijskog suda u Sisku posl.br. Gž-1490/99 donesena 5. listopada 2000. dok su presuda i rješenje Županijskog suda u Sisku posl.br. Gž-1691/03 doneseni 19. travnja 2004.,  što znači da je odluka posl.br. Gž-1490/99 donesena prije zaključenja glavne rasprave u predmetu posl.br. P-180/02 (15. travnja 2003.).

 

              Pored toga, kod ocjene ovog razloga za ponavljanje postupka pravomoćna odluka mora biti donesena između istih stranaka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. U ovom slučaju postoji subjektivni identitet jer su tužitelj i tuženik isti, međutim kako to tužitelj tvrdi nema objektivnog identiteta. To zato jer u parnici koja je još uvijek u tijeku posl.br. Pn-29/15 traži se isplata rente dok su u parnici posl.br. P-180/02 tražilo povećanje rente.

 

              Također da bi se uspješno pozvao na ovaj razlog mora biti ispunjena i dodatna pretpostavka iz čl. 422. st. 2. ZPP-a kojom je propisano kako iz razloga navedenih u čl. 421. st. 1. t. 1. 7., 8., 9. i 10. te st. 3. ovog zakona ponavljanje postupka može se dopustit samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloga iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom. Teret dokazivanja nepostojanja krivnje bio bi na podnositelju zahtjeva, ovdje tužitelju.

 

              Naime, iz spisa  proizlazi da je presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1490/99 donesena 5. listopada 2000., dakle prije zaključenja glavne rasprave u predmetu istog suda posl. br. P-180/02 (29. travnja 2003.) i prije donošenja presuda i rješenja Županijskog suda u Sisku, posl.br. Gž-1691/03 (15. travnja 2004.). Tužitelj nije naveo ni jednu činjenicu iz koje bi proizlazilo da postoji razlog zbog kojeg  se ranije nije mogao pozvati na presudu Županijskog suda u Sisku, posl.br. Gž-1490/99 od 5. listopada 2000., odnosno prije zaključenja glavne rasprave i donošenja drugostupanjske odluke u ovom predmetu.

 

              Pritom se ističe da spisu posl.br. Pn-2/19 na listu 370 prileži preslika presude Općinskog suda u Kutini posl.br. P-55/99 od 5. srpnja 1999. na kojoj se nalazi potvrda ovršnosti iz koje proizlazi da je odluka bila ovršna dana 9. prosinca 2000., što bi ukazivalo da je tužitelj davno prije zaključenja glavne rasprave u predmetu P-180/02 dana 15. travnja 2003. i donošenja drugostupanjske odluke poslovni broj Gž-1691/03 dana 15. travnja 2004., znao za presudu Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1990/99.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. t. 2. ZPP-a.

 

U Rijeci 5.listopada 2020.

 

 

Sutkinja

 

Helena Vlahov Kozomara