- 1 -              I Kž 408/2017-8

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 408/2017-8

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. S., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 9. lipnja 2017. broj K-4/16-33, u sjednici održanoj 1. listopada 2020., u prisutnosti u javnom dijelu branitelja opt. J. S., odvjetnika T. F.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se žalba opt. J. S., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu  proglašen je krivim opt. J. S. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 110. u vezi s čl. 34. KZ/11. i na temelju tih odredbi te primjenom čl. 41., 47., 48. i 49. st. 1. toč. 2. KZ/11. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju dvije godine. Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u  istražnom zatvoru od 9. prosinca 2015. do 11. ožujka 2016. (pravilno bi bilo od 7. prosinca 2015. do 14. ožujka 2016.). Na temelju čl. 79. KZ/11. od optuženika je oduzet drveni štap dužine 112 cm promjera 4 cm, „obzirom da je isti upotrijebljen za počinjenje kaznenog djela“.

 

Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.) ošt. S. V. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka,  troškove svjedoka 519,40 kuna, troškove vještačenja 1.710,96 kuna, te paušalnu svotu 3.000,00 kuna.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači osudom na kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

Optuženik je podnio žalbu putem branitelja T. F., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

 

Državni odvjetnik je odgovorio na optuženikovu žalbu.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Postupajući prema čl. 475. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII), sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika i optuženika, a u nazočnosti  optuženikova branitelja.

 

Osnovana je optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uslijed čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni bespredmetna.

 

Premda se optuženik neutemeljeno žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, žalbenim prigovorima s osnova nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja dovedena je u sumnju pouzdanost činjeničnih utvrđenja iz pobijane presude tako da je, za sada, preuranjen zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika.

 

Naime, prema utvrđenju prvostupanjskog suda i činjeničnom opisu izreke pobijane presude optuženik je proglašen krivim da je oko 03,00 sata u nakani da usmrti oštećenika ušao u njegovu kuću „sa kapuljačom na glavi i omotanim šalom oko lica“, došao do kreveta u dnevnom boravku gdje je oštećenik spavao sa suprugom i dvoje djece, a kada se isti probudio drvenim štapom koji je ponio sa sobom zamahnuo prema glavi oštećenika koji je uspio odbiti udarac, ponovno zamahnuo štapom prema glavi oštećenika, ali je ovaj spriječio udarac, potom ga više puta udario štapom po leđima zadavši mu lake tjelesne ozljede, a kada je oštećenik zajedno sa suprugom uspio istrgnuti štap iz optuženikove ruke istim je štapom oštećenikova supruga udarila optuženika po gornjem dijelu glave nakon čega je optuženik pobjegao.

 

Zaključak da je upravo optuženik sudjelovao u „fizičkom napadu na oštećenika u nakani da ga usmrti“ prvostupanjski sud temelji na personalnim dokazima (nabrojeni su iskazi  oštećenika i njegove supruge, svjedoka B. A., M. I., Z. A. i M. S.) te sudsko medicinskom vještačenju pri čemu kod optuženika nalazi i motiv u osveti zbog ranijih nesuglasica, činjenici da je oštećenik optuženika  prijavio za „nezakonito posjedovanje oružja“. Ne prihvaća obranu optuženika alibijem, poglavito  navod da je prije predmetnog događaja prilikom hranjenja zečeva zadobio tjelesnu ozljedu glave na način da je udario glavom o oluk te odbija ispitivanje svjedoka radi provjere obrane, na okolnost vremena zadobivanja ozljede glave.  Po ocjeni prvostupanjskog suda neživotno je i nelogično da bi optuženik „zadobio tako tešku tjelesnu ozljedu od udarca u oluk zečinjaka“ upravo na mjestu po kojem je supruga oštećenika udarila napadača. Poziva se na sudsko medicinsko vještačenje prema kojem je optuženikova ozljeda nastala načinom na koji je supruga oštećenika opisala da je udarila napadača, dok je mehanizam nastanka ozljede prezentiran u obrani po vještaku „samo teorijski moguć“. Optuženikovu obranu da je nakon ozljede glave u zečinjaku izveo pse u šetnju ocjenjuje neživotnom i nelogičnom jer „u opisanoj situaciji kod zadobivanja tako teške ozljede iz koje je moralo obilato krvariti ozlijeđena osoba bi zatražila zasigurno ili pomoć druge osobe ili liječničku pomoć“ što se nije dogodilo. Ujedno ne prihvaća iskaz optuženikove supruge koja potvrđuje alibi, uz zaključak da tako utvrđene činjenice i „sistem posrednih dokaza...u svom broju i povezanosti isključuju svaku drugu verziju mogućnosti osim one da je optuženi...fizički napao S. V. u nakakni da ga usmrti.“

 

Prije svega valja reći da o samom događaju neposrednih saznanja imaju tek oštećenik i njegova supruga, a ostali svjedoci na koje se referira prvostupanjski sud (izuzev optuženikove supruge) su policijski djelatnici koji su iskazivali o poduzetim službenim radnjama nakon prijave događaja. Stoga s pravom žalitelj ističe da se osuda temelji na iskazima oštećenika i njegove supruge koje iskaze je, s obzirom na okolnosti događaja, trebalo pomnije razmotriti.

 

Primjerice, oštećenik navodi da je maskiranog napadača (imao zeleni povez-šal  oko očiju, kapu na glavi i kapuljaču, rukavice na rukama) prepoznao u trenutku kada je ovaj izašao iz kuće i počeo bježati kroz bašču koja je bila osvijetljena, a prepoznao je da se radi upravo o optuženiku po trčanju, načinu kretanja, jer ga „poznaje u dušu“ time da za cijelo vrijeme  događaja napadač nije progovorio ni riječi. I oštećenikova supruga Ž. V. opisuje da je napadač bio „maskiran“, a na glavi je imao kapuljaču, te ga je ona štapom udarila po sredini glave. Potvrđuje da joj je oštećenik po povratku u kuću rekao da je u napadaču prepoznao optuženika. Unatoč tome i tako pouzdanom prepoznavanju, oštećenik je u razgovoru s policijskim službenicima kao mogućeg napadača naveo i M. I., kako je to odgovarajući na pitanja obrane izjavio na raspravi, a sud propustio dodatnim ispitivanjem svjedoka razjasniti.

 

Nadalje, s obzirom da je prema iskazima sudionika događaja napadač na glavi imao pokrivalo (kapu/kapuljaču od jakne) ostaje nejasno je li vještak kod davanja nalaza i mišljenja o mehanizmu nastanka ozljede na glavi optuženika, za koju je u medicinskoj dokumentaciji navedeno da se radi o otvorenoj rani glave (fotodokumentacija list 120 spisa) vodio računa o toj činjenici uzimajući u obzir i sredstvo kojim je supruga oštećenika udarila napadača.  Ovo tim više što sud prvog stupnja ocjenjuje da bi iz „tako teške“ ozljede (a radi se o lakoj tjelesnoj ozljedi) zadobivene udarcem u oluk „moralo obilato krvariti“ koji navod nema uporišta u nalazu i mišljenju sudsko medicinskog vještaka budući da se vještak o načinu na koji predmetna rana krvari nije očitovao, niti je razjašnjeno treba li rana nastala udarcem predmetnim štapom po glavi pokrivenoj kapuljačom krvariti.

 

Konačno, kraj takvog stanja stvari, poglavito uzimajući u obzir optuženikovu obranu da je o ozljedi telefonom razgovarao s A. Č. i to večer prije predmetnog događaja, dokazni prijedlog obrane za ispitivanje svjedoka izvjesno nije bio nevažan kako se osnovano prigovara u žalbi.

 

Prema tome, u pravu je optuženik da je činjenično stanje za sada nepotpuno i pogrešno utvrđeno pa je pobijanu presudu trebalo ukinuti, a kako je prvostupanjski sud zauzeo potpuno jasne stavove o izvedenim dokazima, što je opravdano dovedeno u pitanje žalbom optuženika, to je predmet na ponovno suđenje valjalo uputiti pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će iznova provesti do sada izvedene dokaze te će dokazni postupak i dopuniti na način kako je upućen ovom odlukom, poglavito ispitivanjem svjedoka alibija, dopunskim ispitivanjem sudsko medicinskog vještaka o mehanizmu nastanka ozljede na glavi optuženika, odnosno mogućnosti zadavanja takve ozljede predmetnim štapom po glavi pokrivenoj kapom/kapuljačom, te po potrebi provođenjem očevida i drugih dokaza koje ocijeni važnim za pravilno presuđenje. Nakon  tako provedenog postupka i ponovne ocjene dokaza, prvostupanjski sud će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti u odnosu na dokazanost elemenata terećenog kaznenog djela i identiteta počinitelja.

 

Zagreb, 1. listopada 2020.