- 1 -              II Kž 406/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 406/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. J. P., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 3. rujna 2020. broj Kov-9/2020., o ukidanju mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 1. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se protiv okr. J. P. produljuje primjena mjera opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), i to: 1) zabrana približavanja oštećenici G. G. J., na adresi Š., na razdaljinu ispod 100 metara, te 2) zabrana uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenicom G. G. J.

 

Na temelju čl. 98. st. 1. ZKP/08. upozorava se okr. J. P. da će se mjere opreza, u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera, zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Na temelju čl. 98. st. 6. ZKP/08. naložene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, nakon podignute optužnice protiv okr. J. P., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11., na temelju čl. 98. st. 5. ZKP/08., protiv okr. J. P. ukinute su mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP/08., i to zabrana približavanja oštećenici G. G. J. te zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenicom G. G. J., koje su bile određene rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku od 6. svibnja 2020. broj KP-DO-32/2020.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijano rješenje preinačiti te protiv okr. J. P. produljiti mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP/08., zbog postojanja okolnosti iz čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08., odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

 

Žalba državnog odvjetnika, kako proizlazi iz spisa predmeta, dostavljena je okrivljeniku i branitelju okrivljenika, odvjetniku H. K.

 

Žalba je osnovana.

 

Protivno tvrdnjama iz pobijanog rješenja, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, opravdano državni odvjetnik ističe da u konkretnoj situaciji i nadalje postoje razlozi koji ukazuju na neophodnost primjene mjera opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP/08., zbog postojanja okolnosti iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

 

Naime, pored postojanja osnovane sumnje, kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. ZKP/08., a time i mogućnosti primjene mjera opreza, kao blažih mjera kojima se može postići svrha istražnog zatvora, i nadalje postoje osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani okrivljenika.

 

Obrazlažući ukidanje mjera opreza, prvostupanjski sud smatra kako nije ispunjen "zatvorski osnov" iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Unatoč okrivljenikovoj dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti, navodom kako treba imati u vidu okolnosti inkriminiranog događaja, sud prvog stupnja propušta pravilno ocijeniti način počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv. Brojnost poduzetih radnji, te nasilna ustrajnost koja nadmašuje onu uobičajeno svojstvenu takvoj vrsti kaznenih djela, upućuju na postojanje veće kriminalne količine okrivljenikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani okrivljenika.

 

Isto tako, neosnovano zaključuje prvostupanjski sud kako okrivljenik nakon događaja nije komunicirao s oštećenicom. Naprotiv, prema podacima u spisu predmeta (listovi 11. do 16. spisa), proizlazi kako je okrivljenik oštećenici učestalo slao poruke uvredljivog, pa i prijetećeg sadržaja, od kojih se posebno ističu "... moramo to ponoviti ...", "... bit ćeš opet moja ...".

 

Ukupnost izloženih okolnosti, kako to s pravom ističe državni odvjetnik, razboritom predvidivošću upućuje na bojazan okrivljenikovog ponavljanja kaznenog djela. Protivno stavu prvostupanjskog suda, činjenica da okrivljenik živi izvan mjesta boravišta oštećenice, a imajući u vidu suvremenu prometnu i elektroničku povezanost, sama po sebi, ne predstavlja odlučnu okolnost koja bi utjecala na zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na strani okrivljenika. To tim više kada se ima na umu sadržaj citiranih poruka koje je okrivljenik, prije određivanja mjera opreza, slao oštećenici. Zato je prema okrivljeniku, za sada, i nadalje nužna primjena određenih mu mjera opreza, kao mjera blažih od istražnog zatvora, koje su istodobno jednako djelotvorne u smislu otklanjanja mogućnosti okrivljenikovog ponavljanja djela.

 

Nasuprot tomu, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je mjere opreza bilo nužno produljiti i zbog postojanja okolnosti iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08.

 

Prvostupanjski sud smatra kako je "... otpao zatvorski osnov ..." iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08., jer je žrtva kaznenog djela, oštećenica G. G. J., ispitana u tijeku istrage. Protivno izloženom, osnovano ističe državni odvjetnik kako prema čl. 98. st. 6. ZKP/08., a zbog okolnosti iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08., mjere opreza mogu trajati do pravomoćnosti presude. Isto tako, razvidno je kako je sud prvog stupnja, u iznošenju navedenog zaključka, samo parcijalno vodio računa o obvezi ukidanja istražnog zatvora koji je bio određen prema čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08. Naime, sukladno čl. 125. st. 1. toč. 8. ZKP/08., istražni zatvor, određen zbog koluzijske opasnosti, mora biti ukinut čim budu prikupljeni, odnosno izvedeni dokazi zbog čijeg je osiguranja bio određen, ali najkasnije do završetka rasprave.

 

Međutim, iz podataka u spisu predmeta je razvidno da je okrivljenik, nakon što su mu rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku od 6. svibnja 2020. broj KP-DO-32/2020., bile naložene mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP/08., iste u potpunosti poštivao. Aktualno, dakle, izostaju one osobite okolnosti koje bi upućivale na opasnost da bi okrivljenik ometao kazneni postupak, utjecajem na oštećenicu, žrtvu kaznenog djela.

 

Stoga, protivno žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, više ne postoje zakonski uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08., a time niti za produljenje mjera opreza iz iste osnove.

 

Slijedom izloženog, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08.

 

Zagreb, 1. listopada 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.