Baza je ažurirana 04.03.2026. zaključno sa NN 150/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              II 321/2020-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: II 321/2020-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene K. F., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 9. srpnja 2020. broj Kov-9/2020-8., o ukidanju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 1. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, nakon podignute optužnice protiv okrivljene K. F., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 122. stavka 1. i članka 131. stavka 1. u vezi s člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), ukinut je istražni zatvor protiv okrivljene K. F., koji je bio određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu od 7. veljače 2020. broj Kir-54/2020-3., a produljen rješenjem suca istrage istog suda od 5. ožujka 2020. broj Kir-97/2020-5., te rješenjem suca istrage istog suda od 4. svibnja 2020. broj Kir-151/2020-6., te je odlučeno da će se okrivljenica odmah pustiti na slobodu.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje, odnosno pobijano rješenje preinačiti i okrivljenoj K. F. odrediti istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08.

 

Žalba državnog odvjetnika, kako proizlazi iz spisa predmeta, dostavljena je okrivljenici i njenoj braniteljici, odvjetnici M. K.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljene K. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08.

 

Pravilnost pobijane odluke nije s uspjehom dovedena u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika, kojima žalitelj niti ne ističe neke nove okolnosti, već samo traži novu ocjenu utvrđenih okolnosti, smatrajući da se radi o posebno teškim okolnostima kaznenog djela za koje je okrivljenica osnovano sumnjiva.

 

Naime, okrivljenica je prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiva da je počinila kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.

 

Međutim, suprotno daljnjim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da okolnosti počinjenja terećenog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju, ne premašuju ionako teške okolnosti, koje su uobičajeno svojstvene tim kaznenim djelima. Naime, podignutom optužnicom okrivljenici se stavlja na teret da je pribavila tekućinu protiv smrzavanja tzv. antifriz, koju je, bez znanja žrtve, ulila u sok i takvu tekućinu ponudila žrtvi da popije. Iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je okrivljenica osnovano sumnjiva, nije razvidno da bi se radilo niti o dugotrajnom pripremanju niti o posebno pomnom ili složenom planiranju, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud. Protivno žalbenim tvrdnjama, u opisanom načinu postupanja nije vidljiva takva bezobzirnost, koja bi iznimno nadmašila teške okolnosti inkriminiranog kaznenog djela, a potajni postupak ulijevanja otrovne tekućine u sok, već je sadržan u podmuklosti, kao bitnom obilježju terećenog kaznenog djela, kvalificiranog kao teško ubojstvo u pokušaju.

 

Stoga je prvostupanjski sud opravdano zaključio kako se ne radi o okolnostima koje bi već postojeći zakonski opis kaznenog djela iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., koje je po svojoj prirodi ionako teško, činile znatno težim, s obzirom na način počinjenja kaznenog djela, kao i druge okolnosti koje, gledajući u cjelini, ne prelaze uobičajene okvire tih kaznenih djela.

 

Kraj takvog stanja stvari, a imajući u vidu i protek vremena od inkriminiranog događaja, okolnost da je događaj, koji se odvijao u relativno maloj sredini, bio medijski popraćen, sama po sebi, nije od odlučujućeg utjecaja na pravilnost pobijane odluke. To tim više kada se ima u vidu da je nužno kumulativno postojanje svih okolnosti predviđenih u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08., za određivanje, odnosno produljenje, istražnog zatvora iz te zakonske osnove.

 

Budući da niti ostalim prigovorima žalitelja nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 1. listopada 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu