- 1 -              I Kž 537/2020-5

 

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 537/2020-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika G. A., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. - pročišćeni tekst, 35/93. - ispravak, 108/95., 16/96. - pročišćeni tekst i 28/96.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 17. rujna 2020. broj Ik I-149/2020-5, u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba zatvorenika G. A. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika G. A. podnesen po službenoj dužnosti od strane Zatvora u Š.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno, ne navodeći izričito žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi prijedlog da ga se uvjetno otpusti.

 

Sukladno članku 44. stavku 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01. - ispravak, 67/01. - ispravak, 11/02. – pročišćeni tekst, 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Zatvorenik u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da kod njega nije ispunjena svrha kažnjavanja, ističući svoje nezadovoljstvo postupanjem „zatvorske referentice“ koja ne obavlja posao profesionalno i koja mu je rekla da ga „neće podržati na uvjetu“ te ponavljajući u više navrata kako je on u prvom suđenju za kazneno djelo ratnog zločina bio oslobođen. Smatra da je trebalo uzeti u obzir činjenicu da je sada ocijenjen razinom „naročito uspješan“, da nikad nije stegovno kažnjavan te da se promijenio kao osoba tijekom izdržavanja kazne zatvora.

 

Protivno tim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 159.a točke 2. ZIKZ-a odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika G. A. podnesen po službenoj dužnosti od strane Zatvora u Š., budući da kod njega još nije postignuta svrha kažnjavanja.

 

Naime, točno je da je prema izvješću Zatvora u Š. program izvršavanja kazne zatvora zatvorenika G. A. procijenjen razinom „naročito uspješan“ jer je isti radno angažiran na različitim poslovima. No, zatvorenik se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od devet godina i dva mjeseca na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu od 13. studenog 2017. broj Kv-Rz-23/2016. zbog kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, razbojništva i prijetnje, a čiji je istek 31. prosinca 2022. Iz izvješća proizlazi da zatvorenik počinjeno kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva ne priznaje, a to ponavlja i u svojoj žalbi kada pojašnjava kako je u prvotnom suđenju za navedeno kazneno djelo bio oslobođen. Osim jedinstvene kazne zatvora koju sada izdržava, zatvorenik je ranije bio pravomoćno osuđivan zbog kaznenog djela teške krađe, kojom prilikom je prema njemu primijenjena uvjetna osuda, te zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede na kaznu zatvora koju je izdržavao u Bosni i Hercegovini. Iz izvješća također proizlazi da je zatvorenik tijekom izdržavanja aktualne kazne zatvora bio stegovno tretiran zbog lakšeg stegovnog prijestupa za vrijeme boravka u Kaznionici u L. pa nisu točni žalbeni navodi da nikada nije bio stegovno tretiran.

 

Upravo zbog svega navedenog, a posebice imajući u vidu dosadašnju osuđivanost zatvorenika, njegove osobine, činjenicu da ne koristi izvanzatvorske pogodnosti te procjenu da na strani zatvorenika i dalje postoji izrazito visoka vjerojatnost kriminalnog povrata kao i rizik od ozbiljne štete, mišljenje je Zatvora u Š. da zatvoreniku ne treba odobriti uvjetni otpust. Pri tome treba svakako napomenuti da je mišljenje zatvora u kojem zatvorenik izdržava kaznu zatvora sastavni dio izvješća u postupku odlučivanja o uvjetnom otpustu, a što je dužan pribaviti sudac izvršenja sukladno članku 159. stavku 1. ZIKZ-a pa nezadovoljstvo zatvorenika navedenim mišljenjem nije od odlučnog utjecaja.

 

Nadalje, iz izvješća Probacijskog ureda Z. proizlazi da zatvorenik planira živjeti u kući koja je u suvlasništvu jednog od njegovog rođaka koji je naveo da se boji biti nasamo sa zatvorenikom koji ga je ranije već fizički napao.

 

S obzirom na to da iz svih navedenih podataka proizlazi da kod zatvorenika G. A. još nije u potpunosti postignuta svrha kažnjavanja, a imajući na umu pritom činjenicu da je i upitan postpenalni prihvat zatvorenika te da je zatvoreniku ostalo za izdržati više od dvije godine kazne zatvora, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je za sada nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora, a kako bi se i nadalje provodili postupci rehabilitacije i resocijalizacije.

 

Stoga je, a budući da zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 1. listopada 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.