Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U SAMOBORU
Obrtnička 2
44 SSS Povrv-546/2020 - 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu Ines Golešić-
Plašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. P. d.o.o., OIB:
… , S., R. B., zastupanog po punomoćniku M. G.,
odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ž. i P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika J.
L., OIB: … , S., H. S., M. ulica, radi isplate,
nakon održane usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 25. kolovoza 2020. godine u
prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I. V., odvjetničkog vježbenika iz
Odvjetničkog društva Ž. i P. d.o.o. iz Z., a u odsutnosti uredno pozvanog
tuženika, dana 30. rujna 2020.
p r e s u d i o j e
I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz V.
G., T. kralja T., poslovni broj Ovrv-251/2020 od 16.03.2020. godine, održava
se na snazi u dijelu u kojem se nalaže tuženiku J. L., OIB: … , S.,
H. S., M. ulica, platiti tužitelju S. P. d.o.o., OIB:
… , S., R. B., iznos od 48,00 kn sa zakonskom zateznom
kamatom, tekućom na taj iznos od 01.03.2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz V.
G., T. kralja T., poslovni broj Ovrv-251/2020 od 16.03.2020. godine, ukida se
u dijelu u kojem je naloženo tuženiku J. L., OIB: … , S., H.
S., M. ulica, platiti tužitelju S. P. d.o.o., OIB:
… , S., R. B., trošak parničnog postupka u iznosu od 36,50 kn,
sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi, tj. od
16.03.2020. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, kao i predvidive troškove postupka u iznosu od 74,00 kn.
III Nalaže se tuženiku J. L., OIB: 99442773800, S., H. S.,
M. ulica, platiti tužitelju S. P. d.o.o., OIB: … , S.,
R. B., trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 kn, sa zakonskom
zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 30.09.2020.
godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelj je, temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 11.03.2020. odnosno
računa br. 1867/ParkIS/2 od 31.01.2019., podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku na
isplatu ukupnog iznosa od 48,00 kn, koji se odnosi na dnevnu parkirnu kartu br. 153603 za
vozilo reg. oznake Z. … , s danom izdavanja 02.01.2019. i dospijećem plaćanja
28.02.2019.
Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I.
M. iz V. G., T. kralja T. , poslovni broj Ovrv-251/2020 od
16.03.2020. godine, javni bilježnik je odredio predloženu ovrhu, te je naložio platež utužene
tražbine tuženiku, kao ovršeniku i troškove ovrhe u iznosu od 111,50 kn, te predvidive
troškove ovršnog postupka u iznosu od 74,00 kn.
Na takovo rješenje o ovrsi tuženik je uložio prigovor, pa je ovaj sud, Rješenjem poslovni
broj Povrv-546/2020 od 28.05.2020. godine, navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio
izvan snage u dijelu u kojem se određuje ovrha, te je odredio da će se postupak nastaviti kao
povodom prigovora protiv platnog naloga, sukladno odredbi članka 58, stavak 3 Ovršnog
zakona.
U prigovoru, koji se sada ima smatrati odgovorom na tužbu, tuženik navodi da je primio
prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odnosno zahtjeva tužitelja za "navodno"
neko parkiranje "njegovog" vozila, vezano za račun br. 1867/ParkIS/2 od 01.03.2019., kao i da
je potrebno pripaziti na datume kada tužitelj piše prijedlog, jer da na vjerodostojnoj ispravi piše
datum računa 31.01.2019. i dospijeće računa 28.02.2019., te drži da se radi o propustu. Nadalje,
ukazuje da vjerodostojna isprava nije točna i da nije vlasnik predmetnog vozila reg. oznake Z.
… od dana 14.01.2019., te da je nemoguće da je predmetnim vozilom bio tog dana na
njemu nepoznatoj adresi u Splitu, iz razloga što je tog dana bio na poslu u B., a ujedno da
daje podatke o stvarnom vlasniku vozila, a to da je tvrtka E. d.o.o. iz S., M.
ulica, a reg. pločice na tom vozilu bi trebale biti S. … N, ali iz nepoznatog razloga to nije
tako, te njemu stvara financijsku štetu. Predlaže odbiti ovršni prijedlog.
Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih
poslovnih knjiga tužitelja od 11.03.2020., račun br. 1867/ParkIS/2 od 31.01.2019. sa
specifikacijom izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu, u analitičku karticu za dnevnu
parkirališnu kartu br. 153603, u fotografije za predmet br. 4528 odnosno dnevnu parkirališnu
kartu br. 153603 od 02.01.2019., u informaciju MUP-a o vlasniku vozila reg. oznake Z. …
F., u Zaključak o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim
parkiralištima na području Grada Splita od 22.03.2016. u Zaključak o zonama javnih
parkirališta, cijeni parkirne karte i visini naknade za uporabu rezerviranih parkirališnih mjesta
i načinu plaćanja te naknade od 26.01.2000. (u daljnjem tekstu: Zaključak od 26.01.2000), u
Odluku o javnim parkiralištima na području Grada Splita od 19.02.2010. (u daljnjem tekstu:
Odluka od 19.02.2010.), u Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na
području Grada Splita od 30.09.2010. (u daljnjem tekstu: Odluka od 30.09.2010.), u Sporazum
o davanju na korištenje podataka iz evidencije registriranih vozila zaključenog između MUP-
a i tužitelja od 13.09.2016. (u daljnjem tekstu: Sporazum).
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom tražbine s osnova neplaćenog duga
tuženika u iznosu od 48,00 kn, a koji se odnosi na trošak neplaćene dnevne parkirališne karte
za osobni automobil tuženika, reg. oznake Z. … F., parkiranog na javnom parkiralištu
tužitelja u S., D. , time da tuženik drži da nema nikakvo dugovanje
prema tužitelju, niti da je odgovoran za utuženi iznos, jer da osobni automobil reg. oznake Z.
… F. od dana 14.01.2019. nije u njegovom vlasništvu, već da je stvarni vlasnik istog tvrtka
E. d.o.o. iz S..
Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 11.03.2020., utvrđeno
je da tuženik duguje tužitelju iznos od 48,00 kn po računu br. 1867/ParkIS/2 od 31.01.2019. s
dospijećem 28.02.2019., dok je uvidom u isti račun od 31.01.2019., s dospijećem plaćanja
28.02.2019. utvrđeno da se isti odnosi na dnevnu parkirališnu kartu za vozilo reg. oznake Z.
… F. s datumom i vremenom izdavanja 02.01.2019. u 10:25 sati i to dnevne parkirališne
karte br. 153603, za mjesto izdavanja Domovinskog rata (II. zona).
Stoga tuženik neosnovano drži da se radi o datumu izdavanja računa od 01.03.2019.,
budući je predmetni račun izdan dana 31.01.2019., a odnosi se na dnevnu parkirališnu kartu za
predmetno vozilo izdanu dana 02.01.2019. u 10:25 sati, s dospijećem 28.02.2019., time da je
izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja izdan sa stanjem na dan 11.03.2020.
Dakle, u cjelokupnoj dokumentaciji se niti ne navodi datum od 01.03.2019.
Uvidom u fotografije za predmet br. 4528 (list 23-24 spisa) utvrđeno je da su iste
sačinjene dana 02.01.2019. u 10:25 sati, a na kojima je vidljivo osobno vozilo reg. oznake Z.
… F., parkiran na javnom parkiralištu u Splitu, Domovinskog rata istok (II. zona), dok je u
vidom u informacije MUP-a o vlasniku predmetnog vozila utvrđeno da je vlasnik istog ovdje
tuženik, a za koji je i izdana dnevna parkirališna karta br. 153603.
Uvidom u analitičku karticu za dnevnu parkirališnu kartu br. 153603, utvrđeno je da je ista izdana dana 02.01.2019. na iznos od 48,00 kn.
Tijekom postupka tužitelj navodi da mu tuženik duguje utuženi iznos s osnova korištene
usluge parkiranja na javnom parkiralištu na području Grada Splita, a temeljem izdane dnevne
parkirališne karte, pobliže gore navedene, time da naplatu usluge parkiranja vrši temeljem
odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama (u daljnjem tekstu: ZOSPC), Zaključka o
objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području
Grada Splita od 22.03.2016., Odluke od 19.02.2010. i Odluke od 30.09.2010., te Zaključka
od 26.01.2000., time da je iz priložene fotodokumentacije razvidno da je parkirališna karta
uručena tuženiku, sukladno odredbama Odluke od 19.02.2010. i to sukladno odredbi čl. 28,
stavak 1, iz koje proizlazi da nalog za naplatu dopunske parkirne karte odnosno posebne karte
za ulično parkiranje izdaje osoba ovlaštena za nadzor parkiranja, te da je na odgovarajući način
pričvršćuje za vozilo, time da iz odredbe čl. 31 navedene Odluke slijedi da se korisnikom
parkirališta koji podliježe plaćanju kazne smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u evidenciji
Ministarstva unutarnjih poslova, prema registracijskoj oznaci vozila, time da se vlasnik vozila
može osloboditi plaćanja kazne ako dokaže da je treća osoba koristila vozilo, time da do
podataka o vlasnicima vozila dolazi temeljem Sporazuma zaključenog s MUP-om od 13.09.2016. i to isključivo za vozila zatečena na parkiralištu kojim upravlja.
Iz dokumentacije priležeće spisu i službene evidencije MUP-a, nedvojbeno proizlazi
da je vlasnik predmetnog vozila reg. oznake Z. … F. upravo tuženik, a koji ni sa čim nije
dokazao da nije bio vlasnik vozila dana 02.01.2019., kada je izdana dnevna parkirališna karta,
time da tuženik ukazuje da od 14.01.2019. nije bio vlasnik tog vozila, dakle, nakon izdavanja
dnevne parkirališne karte.
Valja napomenuti da je, prema odredbi čl. 7 i čl. 219, stavak 1 Zakona o parničnom
postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze
na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a što tuženik u ovoj
pravnoj stvari nije učinio.
Nadalje, temeljem odredbe čl. 26, stavak 1 Odluke od 19.02.2010. korisnik parkirališta
obvezan je parkirnu kartu vidljivo istaknuti s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila, dok
iz stavka 2 iste odredbe slijedi da isticanjem parkirne karte na vozilu odnosno zaustavljanjem
vozila na parkirnom mjestu ako parkirna karta nije istaknuta, vozač odnosno vlasnik vozila
zaključuje s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju parkirališta pod naplatom,
prihvaćajući uvjete propisane tom odlukom.
Dakle, korisnik parkirališta zaključuje s tužiteljem, kao pružateljem usluge parkirališta,
ugovor o parkiranju, koji povlači izdavanje dnevne parkirne karte, ako ne istakne parkirnu kartu
na vjetrobranskom staklu vozila ili ne plati parkiranje putem GSM operatera po dolasku na
parkiralište, prihvaćajući uvjete propisane Odlukom od 30.09.2010.
Budući iz fotografija priležećih na listu 23-24 spisa proizlazi da vlasnik vozila reg.
oznake Z. … F. (prema evidenciji MUP-a ovdje tuženik), nije istaknuo parkirnu kartu na
vjetrobranskom staklu, a prema podacima tužitelja, nije platio parkiranje putem GSM operatera
u roku od 5 minuta od dolaska na parkiralište, time je zaključio Ugovor o parkiranju koji
povlači plaćanje dnevne parkirne karte za korištenje parkirnog mjesta.
Temeljem Odluke od 30.09.2010. i to odredbe čl. 7, proizlazi da cijena dnevne parkirne
karte predstavlja umnožak važećih cijena s ukupnim dnevnim satima koji se naplaćuju u
pojedinoj zoni parkiranja, time da iz Zaključka od 26.01.2000. proizlazi da se radi o drugoj zoni
(Ulica Domovinskog rata).
Kako tuženik nije dokazao da ne bi bio vlasnik vozila reg. oznake Z. … F. na dan
izdavanja dnevne parkirališne karte i to 02.01.2019., već upravo iz evidencije MUP-a proizlazi
da je tuženik bio vlasnik predmetnog automobila, to je, slijedom svega gore izloženog, valjalo
odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.
Budući da tuženik ni sa čim nije dokazao da bi podmiro utuženi iznos, a s tužiteljem
se nalazi u ugovornom odnosu, sve iz razloga kako je to gore izloženo, to je valjalo odlučiti
kao u izreci ove presude pod točkom I (čl. 9 Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu:
ZOO)).
Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice, temelji se na odredbi čl. 29, stavak 1 ZOO-a, kojom je propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u
roku određenom za ispunjenje, te da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane činidbe, duguje, osim glavnice, i zatezne kamate.
Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi članka 29, stavak 2 ZOO-a.
Temeljem odredbe čl. 164, stavak 4 ZPP proizlazi da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.
Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima
građanskih odjela županijskih sudova, održanog 02. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom
se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi
u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti
prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog
postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od dana donošenja prvostupanjske presude.
Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154, stavak 1 ZPP, a
odnosi se na trošak javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 60,00
kn (čl. 6, stavak 1 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom
postupku) uz 25 % PDV u iznosu od 15,00 kn, te jednokratne nagrade za cjelokupni
prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kn (Tbr.7.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova
za rad odvjetnika) uz 25 % PDV u iznosu od 125,00 kn, te troška sudske pristojbe na presudu
u iznosu od 100,00 kn, odmjereno u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama, pa je valjalo
odlučiti kao pod točkom II izreke ove presude.
Tužitelju ne pripada trošak dostave rješenja u iznosu od 29,20 kn uz 25% PDV u iznosu
od 7,30 kn, budući ni sa čim nije dokazao visinu tog troška, a isto tako niti predvidivi troškovi
postupka u iznosu od 74,00 kn, budući isti nisu niti nastali, pa je valjalo odlučiti kao pod točkom
III izreke ove presude.
U Samoboru, 30. rujna 2020.
Sudac:
Ines Golešić-Plašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda,
pismen o u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu,
smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem
je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je
presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP-a i zbog
pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
Dna:
1. M. G., odvj. iz OD Župić i Partneri
2. J. L.
Kontrolni broj: 09379-e8ff9-7bf04
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=INES GOLEŠIĆ PLAŠIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Novom Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.