1

Poslovni broj : P-320/2019- 14

 

 

 

               REPUBLIKA HRVATSKA

        OPĆINSKI  SUD U SESVETAMA

  STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

              Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj : P-320/2019- 14

 

 

U I M E R E  P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, po sucu toga suda Vesni Valetić u pravnoj stvari tužiteljice M.P.1,  OIB:..., S.I.Z., zastupane po punomoćniku I.D., odvjetnici iz S.I.Z. protiv tuženice R.H., OIB:..., kao pravne slijednice Z.z.p.O.S.I.H., zastupane po O.d.o. u Z., S.s. u S., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 1.rujna 2020. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnice tuženice R.H., temeljem čl.335.st.4.ZPP-a, dana 30.rujna 2020.

 

p r e s u d i o   j e :

 

I/ Utvrđuje se da je tužiteljica P.M.1 iz S.I.Z., OIB:..., vlasnica nekretnine i to čkbr.... šuma, površine 2158 m2 (600 čhv), upisane u zemljišnoknjižni uložak broj k.o. K., što je tuženica R.H., OIB:..., kao pravna slijednice Z.z.p.O.S.I.H., dužna priznati, te trpjeti upis prava vlasništva na ime i za korist tužiteljice, sve to u roku od 15 dana i  pod prijetnjom ovrhe.

 

II/ Nalaže se tuženici R.H. naknaditi tužiteljici M.P.1 parnični trošak ovog postupka u iznosu od  10.200,00 kuna u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

             

Tužiteljica u tužbi navodi da je faktična vlasnica i posjednica predmetne nekretnine pobliže označene u izreci ove presude, a istu je stekla nasljeđivanjem iza pokojnih roditelja K.D. i K.J.E., rođene T.. Navodi kako je ½ dijela stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zelini poslovni broj O-33/72-4 od dana 27.travnja 1972. iza pokojnog oca D.K., a ½ dijela iza pokojne majke K.J.E. temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sv.Ivanu Zelini  poslovni broj O-243/05 od dana 11.listopada 2005. Navodi kako je predmetnu nekretninu otac tužiteljice K.D. kupio od sada pokojnog P.N. dana 2.lipnja 1966.godine, a pokojni P.N. predmetnu nekretninu je stekao prilikom ženidbe za P.Lj. rođenu K.. Tužiteljica nadalje navodi kako je pokojna K.M.1, majka pokojne P.Lj., bila sudionik diobe Z.z.p.O.S.I.H., te je istu nekretninu prilikom udaje svoje kćeri darovala zetu pokojnom P.N.,  koji je pak istu prodao ocu tužiteljice pokojnom K.D. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ona vlasnica nekretnine pobliže navedene u izreci ove presude, uz naknadu parničnog troška.

 

Tuženica se u odgovoru na tužbu  protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, jer su stupanjem na snagu Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica, te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom („Narodne novine“ 36/47 i 31/58) sve zemljišnoknjižne zajednice, pa tako i p.O.S.I.H., prestale postojati po sili zakona 1947. godine, slijedom čega u pogledu zemljišne zajednice ne postoji pravni kontinuitet. Nadalje tužena navodim kako se u konkretnom slučaju radi o nekretnini koja je po kulturi šuma, te da je vrijeme potrebno za dosjelost počelo teći od 12.01.2000. godine kada je odlukom Ustavnog suda RH ukinuta odredba čl.55.st.2 Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 52/90, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 76/93, 76/99), kojom odredbom je izričito bilo propisano da se na šumama i šumskom zemljištu u društvenom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću, a kako se sukladno odredbi čl.159 st.4 ZV-a traži da samostalni posjed nekretnina u vlasništvu R.H., neprekidno traje dvostruko vrijeme od onog određenog st.2 i 3. navedenog članka 159.ZV, vidljivo je da nije proteklo zakonom određeno vrijeme neprekidnog trajanja posjeda. Slijedom navedenog tuženica predlaže tužiteljicu odbiti s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka.

 

          Tijekom postupka pročitani su zemljišnoknjižni izvadak ( stranica 5-6 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (stranica 7 spisa), očitovanje na zahtjev za mirno rješenje spora (stranica 8 spisa),  rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zelini poslovni broj O-33/72-4 od 27.travnja 1972. (stranica 9 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj O-243/05 od 11.listopada 2005. (stranica 10 spisa),  kupoprodajni ugovor od datum... (stranica 11-12 spisa), Dostavnica Broj 3274 G.T. (stranica 13 spisa), posjedovni list broj 537 k.o. K. (stranica 14 spisa), povijesni prikaz ureda za čkbr. ... k.o. K. (stranica 20 spisa), izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka C.M. i tužiteljice (stranica 22-23 spisa), pročitan je rodni list M.P.2 i Lj.K. ( stranica 24-25 spisa), pročitan je arhivski izvadak iz zemljišne knjige (stranica 53-61 spisa), podaci o namjeni katastarske čestice  odjela ( stranica 62 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama ureda od 11.10.2018. ( stranica 64 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama ureda od 16.9.2019. ( stranica 72-73  spisa).

 

Ocjenjujući izvedene dokaze sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

 

Pročitavši zahtjev za mirno rješenje spora (stranica 7 spisa) i očitovanje na zahtjev za mirno rješenje spora (stranica  8 spisa) utvrđeno je da se tužiteljica prije pokretanja ovog postupka obratila utvrđeno je da se tužiteljica zahtjevom za mirno rješenje spora obratila tuženiku i istim je zatražila priznanje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave za čkbr. ... k.o. K., no istom zahtjevu tužiteljice nije udovoljeno, već je tužiteljica pozvana da dostavi rješidbu iz  koje bi se vidjelo da je predmetna nekretnina dodijeljena upravo prednicima tužiteljice, kao i da dostavi dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi da je tužiteljica pravni slijednik prednika koji su sudjelovali u diobenom postupku.

 

Pročitavši zemljišnoknjižni izvadak ( stranica 5-6 spisa) i arhivski izvadak iz zemljišne knjige (stranica 53-61 spisa) utvrđeno je da čkbr. ..., Šuma, površine 2158 m2 ili 600 čhv dolazi upisana u zemljišnoknjižni uložak broj ... k.o. K. kao vlasništvo Z.z.p.O.H..

 

Pročitavši rješenje  o nasljeđivanju  Općinskog suda u Zelini poslovni broj O-33/72-4 od 27.travnja 1972. (stranica 9 spisa) i  rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj O-243/05 od 11.listopada 2005. (stranica 10 spisa) iza pokojnih D.K. i J.E.K.,  utvrđeno je da je tužiteljica njihova jedina nasljednica, te je između ostalog naslijedila i izvanknjižno vlasništvo čkbr.... upisane u posjedovni list ... k.o. K..

 

Pročitavši kupoprodajni ugovor od datum... (stranica 11-12 spisa) sud je utvrdio da je isti sklopljen između P.N. iz T.G., kao prodavatelja, i K.D. iz Š., kao kupca, a predmet kupoprodaje je čkbr.... šuma sa 600 čhv upisana u z.k.ul.... k.o. .... Nadalje, utvrđeno je da je navedeni kupoprodajni ugovor sklopljen dana datum..., da je prodavatelj P.N. na istom ugovoru ovjerio svoj potpis pred tada Općinskim sudom u Zelini pod brojem 532/1966 dana 03.lipnja 1966.godine, te da je dana 27.lipnja 1966. godine izvršen razrez poreza na promet nekretnina po predmetnom ugovoru.

 

Pročitavši posjedovni list broj ... k.o. K. (stranica 14 spisa), povijesni prikaz ureda za čkbr. ... k.o. K. (stranica  20 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama ureda od 11.10.2018. ( stranica 64 spisa), te povijest promjena na katastarskim česticama ureda od 16.9.2019. ( stranica 72-73  spisa) utvrđeno je da čkbr.... šuma površine 2158 m2 dolazi upisana u posjedovni list ... k.o. K. na ime posjednika P.M., ovdje tužiteljice, te da je od 1973.godine navedena nekretnina bila upisana u posjedovnom listu ... posjednika K.D. iz Š., 1993.godine na temelju pravomoćnog rješenja  Klase: UP/I-932-07/93-01/1171 dolazi do promjene na temelju izjava stranaka o ostavini i navedena nekretnina dolazi upisana u posjedovni list ...  posjednika K.J. i P.M., obje u ½ dijela, 1995.godine na temelju pravomoćnog rješenja broj Klasa UP/I-932-07/05-05/517 ponovno dolazi do promjene naslovne strane posjedovnog lista ... k.o. K., gdje dolazi upisana P.M., ovdje tužiteljica, i takav upis je i danom pisanja povijesnog prikaza 16.rujna 2019.

 

Pročitavši Dostavnicu Broj ... G.T. (stranica 13 spisa) utvrđeno je da je K.M.2, G.T. kbr ... primila „Konačnu rješidbu z.z.S..I.H. 3381/R 1939“ dana 24.8.1941.

 

Pročitavši podatke o namjeni katastarske čestice odjela ( stranica 62 spisa) utvrđeno je da je kčbr. ... k.o. K. raspoređena kao poljoprivredno zemljište i kao takva se nije mijenjala.

 

Pročitavši rodni list M.P.2 i Lj.K. ( stranica 24-25 spisa) utvrđeno je da je M.P.2, rođena datum rođenja..., kćer N.P. i Lj.P.1 rođene K., sklopila brak dana datum... sa C.S., koji je umro datum smrti..., a Lj.K., rođena datum rođenja..., umrla datum smrti..., kćer M.K.2 i M.K.1, rođene C., udala se datum udaje... za N.P..

 

Saslušanjem svjedoka C.M., kćeri N.P. i Lj.P..2, rođene K., utvrđeno je da je njezin otac N.P. predmetnu nekretninu stekao na način da se priženio u obitelj K.M.2 i M., koji su bili djed i baka po majci Lj.. Nadalje, utvrđeno je da je baka K.M.2 iz T.G. bila sudionik diobe Z.z.p.o.S.I.H., kao i njezin pokojni djed K.M.3, time da su stari kućni brojevi obitelji K. bili u G.T. 17,13, a sada je 42.

 

Saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica zajedno sa svojim prednicima u neprekinutom posjedu predmetne nekretnine još od 1966. godine kada je istu njezin otac kupio od P.N., koji je bio slijednik K.M.2 iz T.G., kao sudionice diobe z.z.p.o.S.I.H., 1939.godine, što proizlazi i iz Dostavnice na stranici 13 spisa („Konačna rješidba z.z.S.I.H. 3381/R 1939“).

 

Sud je iskaze M.C. i tužiteljice, kao neposredno uvjerljive i objektivne u cijelosti prihvatio, tim više što svjedok C.M. ima neposrednih saznanja o predmetu spora, kao osoba visoke životne dobi, te imajući u vidu okolnost kako njihove iskaze potvrđuju i ostali izvedeni dokazi.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini čkbr. ... k.o. H.  uz zahtjev da se obveže tuženicu na trpljenje upisa tog prava.

Tužba u ovom postupku podnesena je dana 5.listopada 2010.godine.

 

Tuženica je u odgovoru na tužbu istaknula prvenstveno prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik predmetne nekretnine Z.z.p.o.S.I.H. (dalje skraćeno: zajednica).

 

Kako to proizlazi iz izvedenih dokaza, dioba nekretnina zajednice provedena je i konačna rješidba donesena je 17.listopada 1939.

 

Zemljišne zajednice prestale su postojati stupanjem na snagu Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih te krajiških imovina općina općenarodnom imovinom 15.travnja 1947., koji je stupio na snagu 19.travnja 1947. Odredbom čl.3.tog Zakona propisano je da se propisi tog Zakona ne odnose na ona zemljišta koja su na osnovi diobnog postupka zajednice pojedini ovlaštenici dobili u svoje privatno vlasništvo prije 6.travnja 1941., kao ni na ona zemljišta koja pojedinim ovlaštenicima pripadnu u privatno vlasništvo na temelju odobrenog dovršenja diobnog postupka pokrenutog prije 6.travnja 1941.

 

Prema mišljenju ovog suda nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženice, jer se odredbom čl.362.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine „ broj   91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,  114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15; dalje skraćeno: ZV) smatra se da su vlasništvo R.H. sve stvari iz društvenoga vlasništva na području R.H. glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu, niti djeluje predmnijeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, jer u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini nije upisano pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

 

Tužiteljica tvrdi kako je sa svojim pravnim prednicima u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od provedene diobe nekretnina Zemljišne zajednice , dakle, u ovom konkretnom slučaju od 17.listopada 1939. kada je donesena konačna rješidba.

 

             Tijekom postupka  utvrđeno je:

 

-   da je tužiteljica sa svojim pravnim prednicima (pokojnom majkom, ocem, bakom i djedom, te pokojnim N.P., kao slijednikom M.K.1 iz G.T., bila pošteni posjednik sporne nekretnine od provedene diobe nekretnina zajednice, dakle, u ovom konkretnom slučaju od 17.listopada 1939. kada je donesena konačna rješidba i kada je prednici M.K.1, kao subjektu u postupku diobe nekretnina zajednice, predmetna nekretnina bila dodijeljena, pa sve do danas,

-  da je predmetna nekretnina od osnutka katastarskog operata 1982. u katastarskoj općini K. do upisa na ime tužiteljice u cijelosti 2005. bila vođena kao posjed tužiteljičinih prednika, oca i majke, K.D. i K.J.,

-  da  u zemljišnim knjigama dolazi upisana kao vlasnik predmetne nekretnine Z.z.p.o.S.I.H., čiji pravni slijednik, kao općenarodne imovine u društvenom vlasništvu je upravo tuženica R.H., kao što je naprijed obrazloženo,

-  da  je predmetna nekretnina po svojoj namjeni poljoprivredno zemljište i to šuma, koja namjena se nije mijenjala.

           Prema mišljenju ovog suda, nedvojbeno je utvrđeno da je predmetna nekretnina, čkbr.... k.o. K. bila predmet postupka diobe Zemljišne zajednice 1939.godine i upravo je ista prednici tužiteljice M.K.1, kao subjektu diobe u tom postupku, predana u posjed najkasnije konačnom rješidbom od 17.listopada 1939.

Slijedom iznijetog tužiteljica je navedeni posjed ostvarivala  tijekom primjene tri propisa i to Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu skraćeno: OGZ), Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (”Narodne novine” broj 53/91; dalje u tekstu skraćeno: ZOVO),  te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  („Narodne novine „ broj  91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,152/14 i 81/15 ; dalje skraćeno: ZV).

 

           Zakonom o osnovnim vlasničko pravnim odnosima(ZOVO), koji je stupio na snagu 01.rujna 1980.godine odredbom čl.29. izričito je zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Nakon donošenja Ustava Republike Hrvatske 1990.godine  ne postoji više društveno vlasništvo, te je odredbom čl.3. Zakona o preuzimanju ZOVO (NN  53/91) koji je stupio na snagu 8.listopada 1991.godine stavljena  izvan snage navedena odredba čl. 29.ZOVO o zabrani stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.

 

Prema pravnom pravilu paragrafa 1472 OGZ-a za stjecanje vlasništva dosjelošću na  državnoj, crkvenoj, općinskoj i sličnoj imovini, nije dovoljna redovna, već izvanredna dosjelost posjednika koja se mogla steći poštenim posjedom tijekom 40 godina.

 

OGZ se prestao primjenjivati 1.rujna 1980.godine stupanjem na snagu ZOVO, pa je, dakle, stupanjem na snagu ZOVO istekao navedeni rok od 40 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem pravnog pravila paragrafa 1472 OGZ na predmetnoj čkbr.... k.o. K., tj. od 17.listopada 1939. do 17.listopada 1979.

 

Prema zaključku Sjednice II/84 Građanskog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 27.veljače 1984.godine , od stupanja na snagu  ZOVO se primjenjuje na rokove dosjelosti, koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu, ako do tog trenutka nisu istekli. Kada je ZOVO-om propisan kraći rok , a po stupanju na snagu ZOVO preostalo je kraće vrijeme od zakonom propisanog, rok istječe po proteku vremena određenog ranijim zakonom. Slijedom iznijetog u ovom konkretnom slučaju rok dosjelosti je 40 godina, te je isti počeo teći 17.listopada 1939, pa je svakako istekao 17.listopada 1979. kada  je tužiteljica sa svojim pravnim prednicima dosjelošću stekla vlasništvo predmetne nekretnine.

 

Odredbom čl. 28.st.4. ZOVO propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

 

Odredbom čl. 159.st.3. i 4. ZV pošteni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će vlasništvo tih stvari dosjelošću , tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten posjed te stvari trajao dvostruko vrijeme, dakle, najmanje 20 godina.

 

            Odredbom čl. 28.st.4. ZOVO propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Valja napomenuti kako iz odredbe čl. 28 st. 4. ZOVO proizlazi da je za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću dovoljan savjestan posjed nekretnine kroz četrdeset godina  i nije potrebno da stjecatelj prava vlasništva dokazuje zakonitost svog posjeda, pa ocjena postojanja formalne odluke o provedenoj diobi zajednice, koja je nedvojbeno provedena u naravi, nije odlučna u ovom postupku u kojem tužiteljica zahtijeva utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj spornoj nekretnini temeljem dosjelosti.

 

Naime, ZOVO je stupio na snagu 01.rujna 1980.godine, a tužiteljica je stupila u posjed sporne nekretnine najkasnije 17.listopada 1939. danom donošenja konačne rješidbe, pa u ovom konkretnom slučaju valja primijeniti pravna pravila sadržana u OGZ-u, koja se odnose na stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti do 17.listopada 1979., kao  dana u godini u kojoj se ispunilo četrdeset godina savjesnog, nesmetanog posjeda, pri čemu valja napomenuti da se (poštenje) savjesnost pretpostavlja prema odredbi pravnog pravila paragrafa 338. OGZ-a (isto i čl. 72.st.3. ZOVO), a tko tvrdi suprotno treba to dokazati.

 

              Valja napomenuti kako postoji redovna dosjelost za koju je potreban savjestan i zakonit posjed, te protek redovnog vremena dosjelosti koja iznosi u slučaju dosjedanja nekretnine 10 godina, te izvanredna ili apsolutna dosjelost za koju je potreban savjestan posjed na strani posjednika uzurkapijenta i protek izvanrednog vremena dosjelosti koji iznosi 20 godina u slučaju dosjedanja nepokretne stvari. Savjesnost se pretpostavlja, no posjed je savjestan, ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

 

           Prema mišljenju ovog suda, ocjena savjesnosti posjeda tužiteljice ovisi o saznanju odnosno mogućnosti saznanja o postojanju takvih okolnosti iz kojih bi se mogao pouzdano izvesti zaključak da predmetna sporna nekretnina koju posjeduje, nije njezino  vlasništvo, a kako je u ovom postupku utvrđeno da tuženica R.H., kao slijednica zajednice od postupka diobe 1939.godine, pa sve do danas nije faktično posjedovala, niti je ista bila dana na korištenje ili upravljanje nekom drugom subjektu, životno je logično i uvjerljivo da je tužitelj predmetnu spornu nekretninu posjedovao sa svojim pravnim prednicima u cijelosti i u dobroj vjeri kao svoju.

 

Valja napomenuti kako tuženica nije predložila, niti sudu predočila dokaze na okolnost zle vjere tužiteljice i njezinih prednika u smislu pribavljanja posjeda predmetne nekretnine silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a nepoštenje (nesavjesnost) posjednika ne može se izvesti iz same okolnosti da su kao vlasnici nekretnine upisane druge osobe, već je onaj koji se poziva na nepoštenje (nesavjesnost dužan) to i dokazati.

 

Slijedom iznijetog, u ovom konkretnom slučaju, tužiteljici se u smislu građanskog privatnog prava, za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini računa vrijeme posjedovanja proteklo od 17.listopada 1939.godine do 17.listopada 1979.godine, pa je do 17.listopada 1979.godine, protekao zakonom propisani rok za stjecanje prava vlasništva savjesnog posjednika nepokretne stvari  dosjelošću četrdeset godina u smislu odredbe pravnog pravila paragrafa 1472 OGZ-a u svezi čl.28. st.4.ZOVO, odnosno čl. 159.st.3. i 4. ZV, pa tužiteljica osnovano drži kako je vlasništvo predmetne čkbr.... k.o. K..

 

Valja napomenuti kako je dana 1.siječnja 1997.godine stupio na snagu ZV, koji je člankom 388.st.4.propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma, koja odredba je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17.studenog 1997. ukinuta, međutim, tužiteljica je do dana donošenja navedene Odluke Ustavnog suda 17.studenog 1997. protekom više od pedeset i osam godina, ex lege stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću ispunjenjem zakonskih uvjeta (pošteni posjed od 1939. do 1979., te dalje  do donošenja ove presude).

 

Kako je već naprijed navedeno sporno je da li se  rok dosjelosti  može računati prije 8. listopada 1991. (čl. 388. st. 4. ZV), koji rok potreban za stjecanje vlasništva dosjelošću u času podnošenje tužbe 5.listopada 2010. , niti u času donošenje odluke 30.rujna 2020. nije istekao.

 

Valja napomenuti kako se vlasništvo u načelu stječe na temelju dosjelosti „ipso iure“, dakle, kada su ispunjeni svi zakonski uvjeti.

 

Republika Hrvatska je potpisnica Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine–Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99,8/99, 14/02 i 1/06-dalje Konvencija), a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo pa prema tome i Konvenciju  i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskog suda za ljudska prava, a pogotovo u onim predmetnima koji se odnose na Republiku Hrvatsku.

 

Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv R.H. koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima T. protiv R.H., te u predmetima R. i dr. protiv R.H. i J. protiv R.H., koje su po ocjeni ovoga suda donesene u istom činjeničnom supstratu, kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu  i prema kojemu u rok potreban za dosjelost, pod određenim uvjetima, treba uračunati i razdoblje posjedovanja za vrijeme trajanja društvenog vlasništva na spornim nekretninama.

 

U vezi s tim je izraženo pravno shvaćanje da okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu članka 388. st. 4. ZV i ukinuo je (Odluka Ustavnog suda Republike od 17. studenoga 1999, objavljena u "Narodnim novinama" broj 137/99) i što je nakon toga Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 114/01) donesena nova odredba članka 388. stavka 4. ZV kojom je izrijekom propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

 

Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine.

 

Slijedom navedenog  u ovom postupku je bilo potrebno utvrditi je li tužiteljica na temelju izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP ex lege postala vlasnica predmetne nekretnine. Nadalje, bilo je potrebno utvrditi je li ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZV neka treća osoba, stekla ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili je neka druga stranka, osim tužiteljice ikada potraživala kakva prava nad tim zemljištem, odnosno postoje li razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage.

 

Posljedicu greške koje je počinila država donijevši takvo neustavno zakonodavstvo ne može trpjeti tužiteljica, posebno kada ne postoje drugi sukobljeni privatni interesi u odnosu na zahtjeve prema toj nekretnini.

 

Također se ne može prihvatiti stav tuženice koji se tiče nesavjesnosti tužiteljice, jer se poštenje posjeda pretpostavlja. Pri tome je za dodati da je točno da je savjesnost posjeda  jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, međutim, kada vrijeme potrebno za dosjelost istekne, posjednik postaje vlasnikom nekretnine, pa je za poštenje posjednika bitno samo vrijeme koje je potrebno za dosjedanje.

 

Temeljem odredbe čl.130 st.1 ZV-a propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, ranije čl.21. ZOVO.

 

Slijedom iznijetog utvrđeno je da je tužiteljica vlasništvo predmetne čkbr.1405/91 k.o. Komin stekla temeljem zakona, zakonitim, istinitim i poštenim posjedovanjem, kako osobno, tako i po svojim pravnim prednicima kroz zakonom propisano vrijeme, te je ovlaštena zahtijevati upis tako stečenog prava u zemljišnim knjigama.

 

Stoga je presuđeno kao u izreci ove presude pod točkom I/.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154.st.1. i čl.155. ZPP-a i tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 50 bodova (Tbr.28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; dalje skraćeno: OT),  sastav  tužbe 50 bodova (Tbr.7.1.OT), za zastupanje na ročištima dana 4.2.2011., 6.4.2011., 20.9.2018., 4.9.2019., 18.2.2020. i 2.9.2020. za svaku radnju po 50 bodova (Tbr.9.1. OT), što uz vrijednost boda s paušalom od 10,00 kuna iznosi ukupno 8.000,00 kuna, čemu valja dodati 25%PDV na odvjetničke usluge u iznosu od 2.000,00 kuna, kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu, svako po 100,00 kuna, dakle, ukupno 10.200,00 kuna (izreka ove presude pod točkom II/). 

 

U Svetom Ivanu Zelini 30.rujna 2020.

 

S u d a c

 

                                                                                                                     VESNA VALETIĆ v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pravna pouka:

                                                                                                 

     Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15  dana.

     Stranci koja je pristupila k ročištu radi objave i uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište za objavu i uručenje presude održano.

     Stranci koja nije pristupila k ročištu radi objave i uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude rok za   žalbu teče od dana kada je ročište za objavu i uručenje presude održano.

     Stranci koja nije pristupila k ročištu radi objave i uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude rok za  žalbu teče od dana  primitka prijepisa presude.

     Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovog suda u 3 primjerka.

     O žalbi odlučuje nadležni  Županijski sud Zagrebu.

 

 

Dna:

Pun. tužiteljice

Zast. tuženika na P-DO-190/10