1

Poslovni broj: Gž-107/2020-2

 

Poslovni broj: Gž-107/2020-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Milošu Lojenu kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u R., OIB: …, protiv tuženika D. K., OIB: …, iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-446/18-15 od 16. prosinca 2019. godine, 30. rujna 2020.,

 

riješio je

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-446/18-15 od 16. prosinca 2019. godine.

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„Žalba tuženika od 21. lipnja 2019. godine, izjavljena na presudu ovog suda gornji posl. br. P-446/18-5, odbacuje se kao nepotpuna."

Protiv prvostupanjskog rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik osobno te tvrdi da radi u inozemstvu, da dostava nije bila pravilna, te u žalbi iznosi razloge koji se odnose na presudu prvostupanjskog suda od 10. travnja 2019. protiv koje je podnesena nepotpuna žalba 21. lipnja 2019. Razabire se da predlaže uvažavanje te žalbe.

Žalba nije osnovana.

Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je poštom preporučeno 19. lipnja 2019. tuženik i taj podnesak nije potpisan. Nakon rješenja prvostupanjskog suda od 14. studenog 2019., a koje je tuženik primio 19. studenog 2019., kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana potpisati žalbu doneseno je osporeno rješenje 16. prosinca 2019.

Slijedom iznesenih razloga rješenje prvostupanjskog suda je pravilno doneseno temeljem odredbe čl. 351. i čl. 358. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), jer u žalbi tuženik nije uspio osporiti činjenice da žalba nije bila potpisana te činjenicu da je uredno primio rješenje kojim se poziva na potpis žalbe, no nije ju potpisao u ostavljenom mu roku od 15 dana i u žalbi nije iznio prihvatljive razloge koji bi ga sprječavali da tu žalbu u tom roku potpiše.

U žalbi tuženik tvrdi da nije primio većinu pošiljki suda jer je rijetko na kućnoj adresi te da pošiljke primaju i potpisuju njegovi ukućani koji su umirovljenici, roditelji koji gube njegove pošiljke pa da bi poštanski službenik trebao isto uručivati osobno. No međutim, usporedbom dostavnica koje se nalaze u spisu predmeta proizlazi da je dostavljač zabilježio na nekim pismenima svojstvo i srodstvo osoba iz kućanstva tuženika te je primjerice presudu od 10. travnja primio otac tuženika, kao i rješenje o plaćanju pristojbi, dok je rješenje o nadopuni žalbe od 14. studeni 2019., te i rješenje o odbačaju žalbe primio tuženik osobno što u svojoj žalbi nije valjano osporio. Prema tome, tuženik svojom žalbom nije osporio niti zakonitost pravila o osobnoj dostavi koja su sadržana u odredbama čl. 141. do čl. 143. ZPP-a.

Žalba tuženika je odbijena temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a i ovaj sud nije razmatrao navode žalbe koji se tiču zakonitosti i pravilnosti navedene prvostupanjske presude od 10. travnja 2019.

 

Koprivnica, 30. rujna 2020.