REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U ZABOKU

Zabok, Matije Gupca 22

               

                                                                                                 

Poslovni broj 15 Pr-74/2019-16

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

              Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L. iz Z.,  OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica G. P., dipl. pravnica zaposlena u sindikatu, Z.,  protiv tuženika Z. v. d.o.o. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i partneri, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, nakon dana 15. rujna 2020. održane glavne i javne rasprave u nazočnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika I. F., odvjetnika u Z., zaposlenice tuženika K. S. i zakonskog zastupnika tuženika M. M., dana 30. rujna 2020.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I.                    Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik Z. v. d.o.o. iz Z., OIB: … dao tužitelju Ž. L. iz Z., OIB: … odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 14886/2019 od 18. listopada 2019. nije dopušten te da slijedom toga tužitelju nije prestao radni odnos s danom 18. listopada 2019.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati u radni odnos s pravima i obvezama utvrđenim ugovorom o radu na neodređeno vrijeme broj 982/09 od 2. ožujka 2009. s dodacima: Dodatak broj 1. Ugovora o radu broj 982/09 urbroj: 2911/14 od 17. lipnja 2014., Dodatak broj 2. Ugovora o radu broj 982/09 urbroj: 611/15 od 28. siječnja 2015. i Dodatak broj 3. Ugovora o radu broj 982/09, urbroj: 11072/2018 od 3. srpnja 2018. na radno mjesto vodeći monter II ili na druge odgovarajuće poslove sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II.                 Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je u tužbi naveo da je tuženik odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 14886/2019 od 18. listopada 2019. otkazao tužitelju Ugovor o radu broj 982/09 od 2. ožujka 2009. s dodacima: Dodatak broj 1. Ugovora o radu broj 982/09, urbroj: 2911/14 od 17. lipnja 2014., Dodatak broj 2.  Ugovora o radu broj 982/09, urbroj: 611/15 od 28. siječnja 2015. i Dodatak broj 3. Ugovora o radu broj 982/09, urbroj: 11072/2018 od 3. srpnja 2018., sklopljen na neodređeno vrijeme za rad na radnom mjestu vodeći monter II. Tuženik je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 14886/2019 od 18. listopada 2019. uručio tužitelju dana 18. listopada 2019. putem javnog bilježnika Z. B. iz Z.. Tužitelj je dana 24. listopada 2019. osobno tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava radnika što je ovlaštena osoba tuženika i potvrdila žigom tuženika. Prethodno donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 14886/2019 od 18. listopada 2019. tuženik se sukladno čl. 150. Zakona o radu savjetovao s radničkim vijećem, a koje radničko vijeće se protivilo donošenju odluke te je isto protivljenje obrazloženo. Tuženik je dana 4. listopada 2019. putem dopisa broj 14257/19 pozvao tužitelja na iznošenje obrane povodom osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a kojem dopisu je priložen zapisnik broj 14176/19 od 3. listopada 2019. koji sadrži izjave I. P. i S. T..  Zapisnik broj 14176/19 od 3. listopada 2019. koji je dopisom broj 14257/19 od 4. listopada 2019. dostavljen tužitelju ne sadrži izjavu M. K. čiji potpis je također ovjeren kod javnog bilježnika pa nije poznato na čemu je isti ovjeravao potpis kao istinit. Radnik je iznio pisanu obranu dana 9. listopada 2019. u odnosu na sve navode iz zapisnika broj 14176/19 u kojoj je iste u cijelosti opovrgnuo.  U pobijanoj odluci, poslodavac se poziva na zapisnik sastavljen dana 9. listopada 2019. (izjava S. F.), zapisnik od 9. listopada 2019. (izjava I. Ž. javnobilježnički ovjereni potpis), zapisnik od 9. listopada 2019. (izjava S. T., javnobilježnički ovjereni potpis), zapisnik komisije sastavljen dana 13. rujna 2019. s radnim nalogom od 12. rujna 2019., nalogom zamjene vodomjera od 6. rujna 2019.  i fotografijama, izvještaje o izvršenju očitanja vodomjera, obrasce za dostavu očitovanja internih vodomjera te voda-pregled potrošnje od 2011. do 2019. Budući da isti nisu bili priloženi uz poziv na obranu ili sadržani u zapisniku broj 14176/19 tuženik u odnosu na iste nije omogućio tužitelju obranu. Tužitelj nije lažno prikazivao potrošnju vodne usluge korisnika spojenih na sustav javne vodoopskrbe tuženika putem interne instalacije korisnika S. T. te nije znao niti je mogao znati da glavni vodomjer, serijski broj 2207148 koji glasi na ime korisnika S. T. neispravno pokazuje potrošnju vodne usluge. Iz ovog razloga nije logično niti životno da bi navedeno prešutio tuženiku te istu činjenicu koristio za vlastitu korist. Tužitelj nije sudjelovao u prikrivanju svoje i eventualno tuđe potrošnje vodne usluge niti je na bilo koji način manipulirao glavnim vodomjerom. Dana 6. rujna 2019. izmijenjen je glavni vodomjer. Uvidom u izvještaj o izvršenom očitovanju vodomjera od 27. kolovoza 2019. utvrđena je potrošnja od 25 m3, a uvidom u izvještaj o izvršenom očitanju vodomjera od 6. rujna 2019. utvrđena je potrošnja od 22 m3. Dakle, potrošnja prije i poslije promjene glavnog vodomjera u bitnome nije niti povećana niti smanjena. Tuženik nema razloga uslijed kojih bi trebao izgubiti povjerenje u tužitelja. Tužitelj nije počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i osobito bitne činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti obiju ugovorenih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu u kojem se tužbeni zahtjev prihvaća u cijelosti. 

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je tuženik ispoštivao proceduru otkazivanja i pozvao tužitelja na obranu dopisom od 4. listopada 2019., koju je tužitelj iznio pisano 9. listopada 2019. Kod poziva na obranu tužitelju nisu trebali biti predočeni dokazi koje je do tog vremena prikupio tuženik, već se kao radniku treba predočiti u čemu se sastoji počinjenje povrede njegove radne obveze te u odnosu na to treba dati svoje očitovanje. Savjetovano je i radničko vijeće koje je imalo dovoljno podataka za očitovanje o namjeravanoj odluci o otkazu. Radničko vijeće nije tražilo dostavu bilo kakvih dodatnih podataka ni sastanak s poslodavcem radi razjašnjenja spornih situacija, već se protivilo namjeravanoj odluci o otkazu. Prije otkazivanja tuženik je proveo postupak radi utvrđenja svih relevantnih činjenica vezanih za počinjenje povrede od strane tužitelja te je posebna komisija sastavila zapisnik iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je došlo do neovlaštene manipulacije vodomjerom. Tužitelj je počinio povredu radne obveze koja je detaljno opisana u otkazu ugovora o radu, što proizlazi iz svih pribavljenih dokaza.

 

Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju na listu broj 6 do 7 spisa, u zapisnik od 9. listopada 2019. na listu broj 8-9 spisa, u zapisnik od 3. listopada 2019. na listu broj 11-16 spisa, u odluku radničkog vijeća na listu broj 17 spisa, u dopis radničkom vijeću na listu broj 18 spisa, u obranu na listu broj 20 do 23 spisa, u zapisnik od 9. listopada 2019. na listu broj 24 spisa, u poziv na obranu na listu broj 26 spisa, u zapisnik  na listu broj 28 do 36 spisa, u zapisnik komisije na listu broj 37 spisa, u kompletnu dokumentaciju, izvještaje, radni nalog, nalog za zamjenu i izlist fotografija, u odluku o otkazu ugovora o radu s izvještajima i pregledom potrošnje i elektroničkom korespondencijom u prilogu tužbe sve do lista 79 spisa, u dokumentaciju u prilogu odgovora na tužbu, saslušao svjedoke J. M., S. T., I. Ž., I. P., S. F. na zapisniku od 26. svibnja 2020. te K. C. i Z. M. i stranke u svrhu dokazivanja na zapisniku od 15. rujna 2020.

 

Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavom podataka o potrošnji vode od 2011. do 2019. godine za D. Ž., S.T., J. V.i N.M. i podataka o naplati potrošnje vode za N. M. od 2011. do 2019. godine, kao nepotrebne, budući da su ovi dokazi predloženi na okolnosti koje se ne odnose na odlučne činjenice u ovom predmetu i na sporno razdoblje. Također nije bilo potrebno saslušavati svjedoka Z. H., kao predsjednika radničkog vijeća tuženika, na okolnosti rasprave na radničkom vijeću prije odluke o otkazu tužitelju, jer iz pismene odluke radničkog vijeća proizlazi jasno protivljenje radničkog vijeća o predmetnoj odluci o otkazu, kao i razlozi istog.

 

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Nesporna je bila činjenica da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vodećeg montera II na neodređeno vrijeme. Nesporno je bilo i da glavni vodomjer glasi na korisnika S. T., a kuće tužitelja, I. Ž. i N. M. spojene su na sustav javne vodoopskrbe putem interne instalacije korisnika S. T. te da je u spornom razdoblju od lipnja do rujna 2019. tužitelj dostavljao tuženiku očitanja potrošnje vode za predmetne vodomjere. Nesporno je također bilo da je I. P. kupio i instalirao (dao instalirati) kontrolno brojilo kod I. Ž. radi kontrole potrošnje vode tužitelja.

 

Sporno je u ovom predmetu bilo je li postojao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, je li tuženik tužitelju na ispravan način omogućio obranu prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, je li tužitelj prikrivao stvarnu potrošnju vode, je li znao da glavni vodomjer pokazuje netočnu potrošnju vode te je li tužitelj demontirao kontrolno brojilo koje je bilo postavljeno kod I. Ž..

 

Uvidom u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18. listopada 2019. utvrđeno je da je istom izvanredno otkazan ugovor o radu pobliže označen u izreci ove presude, koji je bio sklopljen na neodređeno vrijeme i to zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Također sukladno čl. 116. st. 1. Zakona o radu i 126. st. 1. Zakona o radu tužitelj nema pravo na otkazni rok ni na otpremninu. Iz obrazloženja iste odluke proizlazi da je tužitelj kao radnik tuženika prikrivao stvarnu potrošnju vode, što predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa iz čl. 111. st. 2. točka 10. Kolektivnog ugovora broj 2155/2019 od 4. veljače 2019. i čl. 116. st. 1. Zakona o radu, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Činjenica da je radnik znao da glavni vodomjer koji glasi na S. T. ne prikazuje ispravno potrošnju, a navedeno je tuženiku kao poslodavcu prešutio i istu koristio za vlastitu korist, za tuženika predstavlja razlog za gubitak povjerenja u radnika. Obrazlaže se da je poslodavac utvrdio da je tužitelj prikrivao stvarnu potrošnju vode na način da je za kuću u kojoj živi na adresi u Z. (evidentiran korisnik J. V.), u razdoblju od minimalno lipnja, srpnja i kolovoza 2019. kao osoba koja je Zagorskom vodovodu d.o.o. dostavljala očitanja internih vodomjera za kuće koje su spojene na sustav javne vodoopskrbe tuženika putem interne instalacije korisnika S. T. (S. T., J. V., D. Ž., N. M.), lažno prikazivao potrošnju vodne usluge, odnosno da je za navedeno razdoblje tuženiku prijavio potrošnju na glavnom vodomjeru od ukupno 56 m3 vode te potrošnju vlastitog kućanstva od ukupno 28 m3, iako je nedvojbeno znao da je u navedenom razdoblju samo interna potrošnja njegovog kućanstva iznosila 96 m3. Čak i da manipulaciju glavnim vodomjerom (podrezivanjem krilca rotora na glavnom vodomjeru) nije učinio samostalno tužitelj, poslodavac ustraje kod odluke jer je tužitelj znao ili morao znati da sudjeluje u prikrivanju svoje i eventualno tuđe potrošnje vodne usluge, a što proizlazi iz same obrane radnika u dijelu kojem se protivi kontroli vlastite interne potrošnje, koja se kontrola po prirodi stvari ima smatrati normalnom i uobičajenom.

 

Prema čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, u daljnjem tekstu: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema st. 2. ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju donijeta je 18. listopada 2019. i to 15 dana nakon pribavljanja ovjerenih izjava S. T. i I. P., o čemu je sastavljen zapisnik od 3. listopada 2019.

 

Uvidom u zapisnik tuženika od 3. listopada 2019. utvrđeno je da su u svojim izjavama S. T. i I. P. izravno teretili tužitelja za poduzimanje radnji vezanih uz prikrivanje stvarne potrošnje vode na predmetnoj lokaciji. Zato se može smatrati da je tog dana tuženik saznao za činjenice na kojima je utemeljio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju te je ista odluka od 18. listopada 2019. pravovremeno donijeta.

 

Prema čl. 119. st. 1. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Po st. 2. prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

Predmetna odluka o otkazu je uručena tužitelju putem Javnog bilježnika Z.B. iz Z. 18. listopada 2019., što je utvrđeno u zapisnik o neposrednoj dostavi pismena na listu br. 7 spisa. 

 

Tužitelj je 24. listopada 2019. tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava radnika, što nije osporeno.

 

Prema čl. 133. st. 2. ZR-a, ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovog članka ne udovolji zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

 

Tužitelj je zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu ugovora o radu podnio 24. listopada 2019., a nema dokaza da bi tuženik istom udovoljio u roku od petnaest dana pa je tuženik u daljnjem roku od petnaest dana, sukladno čl. 133. st. 2. ZR-a predao tužbu sudu.

 

Budući da je tužitelj tužbu na poštu predao preporučeno 20. studenoga 2019., a što se sukladno čl. 113. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), smatra danom predaje sudu, tužba je podnesena unutar zakonskog roka te je stoga pravovremena.

 

U odnosu na proceduru koja prethodi donošenju odluke o izvanrednom otkazu, sud je utvrdio da je ista u cijelosti ispoštivana.

 

Uvidom u poziv na obranu od 4. listopada 2019. utvrđeno je da je tuženik pozvao tužitelja u skladu s čl. 119. st. 2. ZR na iznošenje obrane. Pri tom je naveo da je utvrdio da je tužitelj kao radnik tuženika i korisnik vodnih usluga izvršio nedopuštenu manipulaciju mjernog mehanizma glavnog vodomjera serijski broj 2207148 koji glasi na S. T., na način da je podrezao krilca rotora te da je iskorištavajući svoj položaj radnika tuženika, manipulirao stanjima internih vodomjera spojenih na internu instalaciju korisnika S. T. i predmetni glavni vodomjer u svoju korist, a na štetu drugih korisnika spojenih na sustav javne vodoopskrbe tuženika, putem interne instalacije korisnika S. T., a koje postupanje predstavlja po stavu tuženika osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa.

 

Uvidom u pismenu obranu tužitelja od 9. listopada 2019. utvrđeno je da je u istoj tužitelj osporio da bi izvršio nedopuštenu manipulaciju mjernog mehanizma jer to ne zna niti mu je u interesu, pogotovo čovjeku s kojim je u zavadi. Naveo je da je u siječnju osobno podnio zahtjev za novi priključak i platio 5.720,00 kn, nakon čega mu je S. T. zaprijetio da mu neće dozvoliti kopanje istog. S. T. je vrsni vodoinstalater i bio je poslovođa svim instalaterima u propalom poduzeću K. iz Z.. Da je tužitelj htio nešto napraviti, napravio bi to na svojem vodomjeru, a ne na vodomjeru S. T.. Osporio je tvrdnje S. T.. Smatra da mu S. T.i I. P. pokušavaju zagorčati život, nada se da će se utvrditi prava istina te da će se kroz novi priključak lako provjeriti tužiteljeva nova potrošnja, a i potrošnja S. T.. Predložio je provjeru podataka iz obrane pogotovo o potrošnji i računima za koje S.T. tvrdi da ih je platio, a nije. Sporni vodomjer nije u tužiteljevom dvorištu te se ne smatra odgovornim za istog.

 

Uvidom u obavijest o namjeravanoj odluci izvanrednog otkaza ugovora o radu od 11.

listopada 2019. utvrđeno je da se u skladu s čl. 150. ZR-a tuženik obratio radničkom vijeću prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju.

 

Prema odluci radničkog vijeća tuženika od 15. listopada 2019. radničko vijeće se usprotivilo namjeravanoj odluci poslodavca o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu tužitelja s obrazloženjem da nije nedvojbeno dokazano da je tužitelj manipulirao vodomjerom i da ne znaju zašto je poslodavac zaključio da je radnik znao da glavni vodomjer pokazuje smanjenu potrošnju te da bi prikrivao svoju potrošnju. Po prikupljenim izjavama može se zaključiti i da S. T. ima alat i znanje za manipulaciju predmetnim vodomjerima, a ne samo tužitelj, da su osobe u dužem sukobu te da treba uzeti u obzir izjave osoba izvan poduzeća, a ne samo radnika. Poslodavac nije uzeo u obzir ni činjenicu da je tužitelj (evidentirana A.V.) podnio zahtjev za zasebnim priključkom.

 

Činjenica koju ističe tužitelj, da mu u pozivu na obranu nisu dostavljeni svi zapisnici od 9. listopada 2019., a na koje se tuženik u spornoj odluci poziva, kao i zapisnik od 13. rujna

2019. s radnim nalogom i nalogom zamjene vodomjera te fotografijama, izvještaji o izvršenju očitanja vodomjera te pregled potrošnje od 2011. do 2019. godine, ne utječe na pravilnost tuženikovog pozivanja na obranu tužitelja i zakonitost same odluke o otkazu. U pozivu na obranu od 4. listopada 2019. tuženik je tužitelju određeno naveo što mu se stavlja na teret kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa te mu je u odnosu na isto omogućena obrana. Dokumenti od kasnijih datuma nakon poziva na obranu nisu mu ni mogli biti dostavljeni.

 

Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj Ž. L. u svom je iskazu naveo da je on već duže vrijeme i to preko 5 godina u svađi sa S. T. i I. P.. Smatra da je S. T. zasmetalo kad je on u siječnju 2019. zatražio novi priključak te je rekao da mu neće dozvoliti kopanje zemlje pokraj njegove njive. Međutim, od tog priključka se odustalo, on je svoje novce zatražio nazad te je 2 dana prije prve rasprave u ovom predmetu odlučeno da Z. v. prizna kontrolna brojila kao glavna brojila. 40 godina postojala je interna cijev koja je vodila iz dvorišta g. M.. On je očitavao potrošnju vode na predmetnim vodomjerima te je u više navrata tražio da se stave plombe na kontrolna brojila. Potom je direktor tuženika odlučio da se ostalim korisnicima internih vodomjera stavi novi vodomjer. Osporava da bi on preselio svoje interno brojilo na svoju nekretninu budući da je isto brojilo bilo već na njegovoj nekretnini samo u starom šahtu, a on ga je potom preselio 10 m dalje prije 15-tak godina. Smatra da je S.T. smetalo što je on tražio novi priključak, jer zašto bi on bio na novoj cijevi, a S.T. na staroj cijevi. Nije vršio nikakve manipulacije na vodomjeru. Prije tri godine je popravio kvar cijevi poslije vodomjera u dvorištu g. M.. Otkopavao je cijev s vanjske strane, uz pomoć plinske cijevi i potom stavio dvije spojnice. Sve je to činio sam radi suzbijanja svađe. Na to ga nije nitko ovlastio, ali mu je susjed rekao da cijev pušta. Njegova obitelj ima 6 članova, a obitelj S. T. 2 člana time da je kćer g. T. bila kod njega svo vrijeme dok je studirala. Do 2016. godine je Z. v. očitavao potrošnju vode, a nakon toga se takav način ukinuo te je on očitavao glavni vodomjer i svoj interni vodomjer te je I. Ž. obično sama očitala svoj vodomjer i rekla mu potrošnju, pa bi on to onda upisivao u određeni dokument i slao Z.  v., a kasnije i e-mailom. Ne zna je li bilo odstupanja u potrošnji vode evidentirane na glavnom vodomjeru i na internim brojilima. On to ne može znati. Njega je jednom prilikom zvala I. Ž. da joj popravi bojler te je usput i očitao i vodomjer jer je bio kraj mjeseca  te je utvrdio da postoje dva vodomjera te da je jednog postavio gospodin T. za kojeg mu je rekla I., kako bi kontrolirao njega. On taj vodomjer nije skinuo. T. je po zanimanju vodoinstalater. Bio je poslovođa svim vodoinstalaterima u poduzeću K.. Nije se moglo vidjeti stanje brojila na kontrolnim brojilima kod I. Ž. jer su oba vodomjera bila zarošena. Tad se nije moglo vidjeti stanje brojila zbog zamagljenosti, ali se to moglo za dva, tri dana. No, obično mu je susjeda Ž. sama rekla njezino stanje brojila. On je sam očitao samo prilikom popravka bojlera vidio ta dva vodomjera kod I. Ž.. Nije bila njegova obveza pregledati sva interna brojila bez obzira što je on bio zadužen za dostavu podataka o potrošnji vode. Na pitanje direktora tuženika kako to da ga nije zanimalo što je utvrdio da je netko na njegov ogranak stavio novo kontrolno brojilo, a bio je vodeći monter u Z. v. naveo je da od kud bi on to mogao znati, a kontrola je došla za par dana. Znao je da je krajem 2018. bila vršena velika kontrola djelatnika Z. v. potrošnje vode na vodomjeru. Na pitanje je li ga to potaklo da u siječnju 2019. zatraži novi priključak naveo je da ga to nije potaklo na to. Razlika potrošnje vode glavnog vodomjera i internih vodomjera išla je na domaćinstvo S. T., time da je on pet mjeseci bio u minusu s potrošnjom vode. Ne zna kako je to moguće. Njegova mjesečna potrošnja bila je od 7 do 12 m3, ali točnih saznanja za razdoblje od 2019. nema jer račune za vodu plaća njegova supruga. Potrošnja vode nakon izmjene vodomjera porasla je na preko 20 m3 mjesečno. To objašnjava na način da je njegova majka u mirovini od 1. studenoga 2019., on je također kod kuće, a zbog epidemije korone njegova supruga i djeca su također bili kod kuće. Ne sjeća se svoje potrošnje vode za listopad i studeni 2019., ali u listopadu je imao neke radove. Nije smatrao potrebnim prekontrolirati interna brojila jer mu je I. Ž. davala usmenu obavijest i o potrošnji vode, npr. za njezinu klijet. Smatra da nije imao obvezu prijaviti poslodavcu kad je utvrdio da se kod I. Ž. pojavilo novo interno brojilo jer je to stvar internog brojila. Njemu je I. Ž. usmeno dostavljala podatke o njezinom stanju brojila, a ne o njezinoj potrošnji. Njemu I. Ž. nije dostavljala stanje brojila na novom vodomjeru kojeg je postavio S. T., nije ga obavještavala o stanju brojila na tom drugom internom brojilu. Ne zna kako bi odgovorio na pitanje je li S. T. bio kao vlasnik glavnog brojila uopće ovlašten postavljati interno brojilo na njihovom pravcu cijevi, da i ne jer je to tuđe dvorište, a interna instalacija. Na pitanje tko bi snosio trošak kvara na internoj instalaciji naveo je da bi u tom slučaju razliku u potrošnji vode snosio S. T.. Da se kvar dogodila na dijelu između kontrolnog brojila i njegove kuće opet bi trošak snosio S. T.. Njegov vodomjer je i dalje u dvorištu I. Ž. i to nakon novog montiranja tijekom 2020. godine. 

 

Saslušan u svrhu dokazivanja direktor tuženika M. M. u svom je iskazu naveo da je predmetnoj odluci o otkazu ugovora o radu prethodila prijava gospodina T. oko problema s glavnim vodomjerom na predmetnoj lokaciji. Naložio je voditelju vodoopskrbe da provede potrebnu proceduru, a on je naložio isto voditelju održavanja baždarnice, a izlasku na teren je bila prisutna i E. M., dipl. ing. građevine kao treći član. Kad je sastavljen izvještaj istog je pročitao i pokrenuo propisanu proceduru sukladno Zakonu o radu. Uzeli su izjavu svih sudionika koji su bili korisnici internih brojila na predmetnoj lokaciji te su iste izjave ovjerene kod javnog bilježnika. Te izjave su bile njima vrlo važan dokument odnosno odlučan dokument pri donošenju odluke o otkazu. Nadalje je na postavljenom kontrolnom brojilu u tri mjeseca evidentirana potrošnja od 96 m3 vode dok je tužitelj prema svojim evidencijama na tom svom internom brojilu prikazao potrošnju vode od 28 m3. Smatra da je istu činjenicu kao djelatnik Z. v. trebao prijaviti firmi, dapače boriti se protiv takvog čina. Kao vodeći monter Z. v., isto ponašanje je bilo nespojivo s njegovim poslovima u javnoj službi, koja je časna služba te je tužitelj bio prva osoba koja ih zastupa na terenu pred strankama. Bio je na visokom položaju vodećeg montera te je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao zaposlenika. Smatra da je njegov sklop odgovornosti prema Z. v. vidljiv i iz same činjenice što je u današnjem iskazu naveo da je popravljao određeni kvar uz pomoć plinske cijevi, što je potpuno neprihvatljivo. Sukladno Zakonu o radu tužitelj je pozvan na iznošenje obrane u kojoj je osporio sve navedeno. Konzultirano je i radničko vijeće. U listopadu, studenom i prosincu 2019. nakon zamjene vodomjera potrošnja tužitelja je duplo porasla, a još se ista pojačala nakon što su postavili glavni vodomjer na svaki krak na predmetnoj lokaciji, u ožujku 2020. godine. Situacija s glavnim vodomjerom i internim brojilima bila je naslijeđena iz prošlih vremena, a donošenjem Zakona o vodama i Zakona o vodnim uslugama propisano je da svaki potrošač mora imati svoje brojilo. Prije predmetnog događaja tužitelj je imao nekoliko incidenata vezanih uz npr. kombi, vezano uz štetu na kombiju, koju nije spretno prijavio jer je prijavio manju štetu, a ne totalnu štetu. Također se nije htio izjašnjavati o tome zašto radnici po primjedbi jedne gospođe na terenu ne sređuju brojilo, a što sve skupa nije bilo odlučno za donošenje ove odluke. Svi korisnici koji su priključeni na taj vod dužni su prema Općim i tehničkim uvjetima tuženika štititi taj vodomjer, ne oštećivati ga, štititi da ne smrzava, voditi brigu da nema vode u šahtu. Vodomjer se mijenja jednom u pet godina. Malverzacija na glavnom vodomjeru u vidu rezanja krilaca rotora bila je samo indikator za provođenje postupka i uzimanje izjava od svih sudionika koji su priključeni na taj interni vodomjer, a u odluci su obrazložili koji je bio razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Kontrolni vodomjer je vodomjer kojeg je S.T. ugradio kao kontrola g. L. prema izjavama sudionika. Koliko je pročitao u izjavama, isto kontrolno brojilo kupili su g. T. i g. P.. Povjerovali su navodima g. T. i g. P. da se radilo o tromjesečnoj potrošnji od 96 m3, a to se i potvrdilo nakon zamjene vodomjera. Oni nisu ovlastili ni g. T. ni g. P. za postavljanje tog kontrolnog vodomjera jer se radilo o internoj instalaciji. Ne zna postoji li i dokaz o ispravnosti tog kontrolnog brojila, ali se ne može nešto kupiti bez dokaza o ispravnosti. U izjavama nije vidio nikakav serijski broj kontrolnog brojila. Zamjena vodomjera u ožujku 2020. poklopila se s razdobljem prije prvog ročišta u ovom predmetu, iako je ta procedura trajala dva mjeseca radi pripreme potrošača i sl. Stanje potrošnje vode 0 ili minus je normalna pojava kod zgrada i to se evidentira kod Z. v.. Ne zna je li tužitelj tražio postavljanje plombe na interna brojila, ali on kao vodeći monter zna da to ne može tražiti, jer se plombe na takva brojila ne stavljaju. Tužitelj sada ima potrošnju oko 60 m3 u tri mjeseca, a ako se uzme u obzir da je prošle godine bilo sušno ljeto pa se možda i zalijevalo više, a ovo ljeto je bilo kišovito, onda je potrošnja ista. Na pitanje zašto je Z. v. tužitelju novo brojilo postavio opet u tuđe dvorište naveo je da je već 40.-tak godina predmetni krak ucrtan u krak Z.v. i dalje se nije išlo.

 

              Svjedok J. M. u svom je iskazu naveo da se zajedničko brojilo nalazi u njegovom dvorištu te svi skupa imaju vodu iz njegovog šahta, a kad kaže svi skupa podrazumijeva osobe tužitelja, S. T., I. Ž. i još jedne osobe. On je svoj "plac" kupio i gradio na njemu kuću, dok su oni od ranije imali kuće u tom zaselku. Prije par mjeseci je Z. v. maknuo brojilo iz njegovog dvorišta, ali on tome nije bio prisutan i nije bio pozvan. Ne zna zašto su maknuli brojilo iz njegovog dvorišta. Kroz njegovo dvorište vodi cijev u njihov zaselak koji je udaljen 150 do 200 m računajući do prve kuće. Prva kuća je kuća S. T., a potom kuće idu dalje. To su kuće I.. Ž., Ž. L. i još jedne osobe kojoj se ne može sjetiti imena. Te kuće su imale svaka svoje brojilo. Kod njega se na glavnom brojilu očitavalo stanje što je činio redovito Z. v.. Ne zna je li netko drugi očitavao to brojilo. Zna da su tužitelj, S. T. i I. P. kontrolirali potrošnju na tom brojilu. Vidio je prije više od godine dana S. T. i I. P. kako su došli s kliještama do tog brojila. Ne zna što je bio razlog tome. Također je vidio i tužitelja kako kopa grabu uz šaht, valjda im je pukla cijev. U šahtu je bilo stalno određena količina vode. Razmak između ta dva događaja procjenjuje na mjesec-dva ili tri. Nema saznanja ni o kakvoj manipulaciji vodomjera. Dopustio je kretanje svim tim ljudima koje je spomenuo po njegovoj nekretnini, ali ga zapravo nitko nije niti pitao za dozvolu. Nije imao primjedbe na svoju potrošnju vode te je plaćao sve račune. Ima poseban sat, a ne zajednički, dok oni imaju poseban sat za cijelo svoje selo. Ne zna je li bilo kakvih kvarova u njegovom šahtu. Kad je tužitelj kopao grabu pored šahta, ne zna je li ulazio u šaht. Nije mu poznato da bi tužitelj uklanjao interni vodomjer. Vidio je da je komisija iz Zagorskog vodovoda došla u dvorište prije nekih pola godine, možda i manje, vidio ih je u dvorištu, ali nije bio prisutan njihovim razgovorima. Ne zna jesu li tom prilikom mijenjali vodomjer.

 

              Svjedok S. T. u svom je iskazu naveo da glavni vodomjer glasi na njegovo ime i nalazi se kod ranijeg vlasnika T. M., a sadašnjeg vlasnika g. M.. Udaljeno je nekih 1 km od njegove kuće. Kontrolni vodomjeri postoje za obitelji L., Ž., B. M., time da je za L. glasio vodomjer na prezime V.. Prije godinu dana su počeli imati veliku potrošnju vode te je rekao tužitelju da nešto ne štima s vodom. Tužitelj mu je rekao da on zna dobro da "vura" nije ispravna i da nema što očitavati. Tužitelj mu je također rekao da mora urediti "vuru" i kod susjeda kako bi bila identična s njegovom "vurom". Prilikom očitavanja vodomjera njegova potrošnja je bila veća nego tužiteljeva, a on ima 2 člana kućanstva, dok tužitelj ima 6 članova kućanstva. Tužitelj je sebi znao napisati 5 kubika, a njemu 12. Ranije nije bilo nikakvih problema dok su drugi očitavali stanje brojila, odnosno dok tužitelj nije počeo raditi u Z. v.. Inače je on dao dozvolu da se tužiteljeva obitelj priključi na njegovu cijev, iako je njegov uvjet bio da vodomjer bude na nekretnini I. Ž., no dok je on otišao na teren pa ga nije bilo kod kuće vodomjer je stavljen na nekretninu  tužitelja. Živi sa svojim nećakom I. P.. Prošle godine su stavili kontrolno brojilo radi kontrole potrošnje vode te su utvrdili da je za dva mjeseca utvrđena potrošnja vode od 93 kubika za tužitelja odnosno tamo gdje vodi njegova cijev. Međutim, tužitelj je skinuo to njihovo kontrolno brojilo i razbio staklo, nije vidio da tužitelj to radi, ali tko bi to drugi napravio, s obzirom da je to samo njemu bilo u interesu. Tužitelj mu je rekao da on nema ništa s njegovom cijevi. Nakon toga su plaćali vodu po broju članova kućanstva te on sada ima mjesečnu potrošnju oko 4-5 kubika, a ranije je po tužiteljevom očitanju imao 20 kubika. Kontrolno brojilo bilo je postavljeno od strane njegovog nećaka i to na nekretnini I. Ž. radi kontrole potrošnje tužitelja. Prije par godina imao je puknuće cijevi u svom podrumu te nije nigdje drugdje mogao zatvoriti brojilo nego na glavnom oknu, a nakon sanacije kvara je istu ponovno otvorio. Prošle godine je po njegovoj prijavi na teren izašla komisija Z. v. d.o.o., jer je tužitelj cijelo vrijeme tvrdio da njegova voda ne pušta, a on nikako nije mogao vidjeti da bi bilo gdje na njegovom terenu nešto bilo vlažno. Komisija Z. v. pozvala je i tužitelja. Nakon toga je predstavnik Z. v. ušao u šaht i utvrdio da je vodomjer diran, zamijenili su stari vodomjer i postavili novi. Nije u svađi s tužiteljem. Htio je da se dogovore i utvrde mjesto gdje voda pušta. Po zanimanju je vodoinstalater i limar, zapravo više limar. Radio je u K. i K. u Z.. Nitko ga nije ovlastio za postavljanje kontrolnih brojila, ali je to učinio zato što je tužitelj rekao da njegova voda nigdje ne pušta. Tužiteljeva cijev je bila privatna tužiteljeva cijev i nije bila dio javne vodoopskrbe.   Nije pregledavao tužiteljev vodomjer. Ne zna zašto mu je potrošnja u nekim mjesecima vode bila 0, a u nekima čak u minusu. Sve je to govorio tužitelju i rekao mu da ništa ne radi na vodomjerima, a tužitelj je njemu rekao da su vodomjeri pod njegovom kontrolom. Tužitelj je blindirao cijev N. M.. O velikoj potrošnji vode govorio je tužitelju, a u Z. v. je isto o tome pričao, no oni nisu odmah reagirali. Komisija je izašla tek nakon što su oni postavili kontrolno brojilo. Nije vidio nikad tužitelja da nešto radi kod vodomjera, ali mu je to sam rekao. Sada vidi potrošnju tužiteljeve vode preko brojila koje se nalazi na nekretnini I. Ž. On i na računu može vidjeti tužiteljevu potrošnju jer su svi korisnici navedeni na računu. Njegov nećak je kupio vodomjer kojeg su oni stavili. Po uputi djelatnice Z. v. kupio je kontrolno brojilo i postavio ga, a i tužitelju je rekao da si kupi vodomjer, jer mu je ta gospođa to rekla. Tužitelj mu je objašnjavao što znači "urediti vodomjer" te mu je tako rekao da nešto treba pobrusiti, da treba "vuru" okrenuti, a on mu je rekao da se s tim ne treba baviti i da to njega ne interesira. I. P. i I. Ž. znali su da tužitelj može "urediti sat". Oni su to znali zato što su vidjeli da on "skida sat" nosi ga doma i opet ga vraća na mjesto gdje treba biti. Kad je izašla komisija Z. v. na teren najprije su bili stava da vodomjer nije diran, a kad je jedan gospodin ušao u šaht potvrdio je da je vodovod diran. On im je rekao da nešto nije u redu, a ne zna je li im rekao da je tužitelj "prčkao i poštelavao" vodomjer, možda čak i jest. Jedno vrijeme je tužitelj bio očitavač brojila, a poslije su to bili drugi.

                

              Svjedokinja I. Ž., u svom je iskazu navela da se glavno brojilo nalazi u Z., B. ulica, na nekretnini koja je ranije pripadala M.. Kontrolno brojilo nalazi se u njezinom dvorištu, a njezini susjedi su S. T., I. P., S. C. i Ž. L.. S. T. i I. P. su joj rekli da imaju velike račune za vodu te su zamolili tužiteljevu majku da sina obavijesti da nešto nije u redu s vodom i da imaju velike račune, a ona je rekla da ona sinu ništa ne može jer s njim ne razgovara. Kako nisu ništa mogli riješiti s tužiteljem, I. P. koji živi sa S. T. postavio je kontrolno brojilo u njezin šaht jer je od njezinog šahta voda spojena prema tužiteljevoj nekretnini. Ž. L. je došao k njoj i pogledao koliko ona vode troši jer je nekad tužitelj očitavao vodu, a nekad mu je sama rekla o kojoj se potrošnji radi. Vidio je kontrolno brojilo i pitao o kakvom se to brojilu radi. Rekla mu je da je I. P. rekao da s tužiteljem ne može ništa riješiti i da će mu dokazati da nešto s vodom ne štima. Tom prilikom je tužitelj skinuo to kontrolno brojilo na njezinoj nekretnini. To brojilo nije vraćeno. To je bilo ove godine u siječnju ili veljači, ne zna točno kada. Nije bila prisutna kad je komisija Z. v. izašla na teren jer joj je u tom trenutku umro suprug. To je bilo 6. rujna prošle godine. Ona je Ž. L. rekla da nešto s vodom ne valja i upozorila ga da bi on trebao vidjeti jer je kod njega valjda kvar, jer je potrošnja zaista bila velika. Njezina potrošnja vode je bila uobičajena od 2 do 5 kubika vode mjesečno. Njezino kontrolno brojilo koje je različito od ovog koje su postavili S. T. i I. P. nekad je ranije postavio Z. v.. Na tom brojilu bili su priključeni S. T., A. V. ili Ž. L., Lj. T., D. Ž. i ona. Nikad nije bilo problema s očitanjem kontrolnog brojila i glavnog brojila u vrijeme dok su radili zaposlenici Z. v. sve do vremena dok nije rečeno da se to tako više ne treba raditi i kad je vodu očitavao tužitelj koji je podatke o očitanju dostavljao Z. v.. S. T. i I. P. su morali na glavnom šahtu zatvoriti vodu kad su postavljali drugo kontrolno brojilo na njezinoj nekretnini. Njoj su dobri susjedi i S. T., I. P. i Ž. L.. Na njezinom brojilu nije bilo moguće ranije očitati potrošnju za ostale korisnike. Nije vidjela tužitelja da je kopao cijev ili bilo što popravljao nakon skidanja kontrolnog brojila.  Navela je da je Ž. L. ranije njezinom suprugu znao govoriti da djelatnici Z. v. mogu "porihtati" brojilo da bi bila manja potrošnja, a njezin suprug ga je "špotao" i rekao da će on platiti vode koliko potroši. Tužitelj je njezinom suprugu rekao da i on može "porihtati" da potrošnja bude manja jer da tako svi u vodovodu rade. Kod T. su dva člana kućanstva, kod L. šest, a kod nje sada jedan. Ne zna je li tužitelj i nekom drugom, osim njezinom suprugu, pričao da može "porihtati" brojilo da potrošnja bude manja. 

               

              Svjedok I. P., u svom je iskazu naveo da se glavno brojilo nalazi u B. ulici kod J. M.. Tužitelj i I. Ž. su imali kontrolna brojila koja su bila na njihovoj nekretnini. Kod B. M. odnosno sada N. M., tužitelj je blindirao cijev nakon što je na tom dijelu bilo puknuće cijevi, uz prisustvo njega i njegovog ujaka. Od trećeg mjeseca ove godine njegov ujak i on imaju sada svoje brojilo. I I. Ž. i tužitelj imaju sada svoje brojio. Međutim, prošle godine je kod tužitelja vidio u šahtu da se brojilo nonstop okreće. Nije se obratio tužitelju jer ga nije bilo kod kuće i nisu razgovarali jer nisu bili u dobrim odnosima. Bili su u svađi zbog drugih razloga, a ne zbog predmetne situacije. Zato je kupio kontrolno brojilo u M. B., još je jedno kupio i za I. Ž. te je postavio kontrolno brojilo dodatno u šahtu kod I. Ž.. Naime, računi su bili veliki, a njegov ujak i on su dobivali skoro više vode nego članovi kućanstva tužitelja iako su samo njih dvojica, a njih je šestero, od toga je čak i dva tjedna radio na terenu pa ga nije bilo kod kuće. Tužitelj je javljao stanje brojila Z. v. i on je to dugo vremena javljao. Prošle godine postavio je to kontrolno brojilo kod I. Ž., a nakon dva mjeseca ga je tužitelj skinuo i razbio, tada ga je on otišao prijaviti. Tužitelj se hvalio da je svoje brojilo "štelao", a da je na glavnom brojilu "pobrusio" kotačiće. Hvalio se pred njim, a tome su bili prisutni njegova supruga i djeca. To je bilo prije dvije-tri godine, odnosno nakon što je bilo postavljeno novo brojilo kod g. M.. Još mu je rekao da će malo popraviti to glavno brojilo dok M. ne bude kod kuće. U Z. v. je objasnio da obračuni nisu u redu te je izašla komisija Z. v., izvadili su glavno brojilo, postavili novo glavno brojilo, a vodomjer je, odnosno staro brojilo odnijeto u Z. v. te je naknadno utvrđeno da su na istom bili brušeni kotačići. Kad je on kopao kod sebe za šaht, oštetio je cijev te je morao zatvoriti vodu kod glavnog brojila J. M., a tužitelj je otvorio potom taj ventil jer je vidio da nema vode. Nije znao zašto je zatvorena voda. Ne zna zašto je prijavio tužitelja nakon tri godine, ali tužitelj im je rekao da će on to sve srediti na Z. v.. Oni su tužitelja upozoravali da to ne radi, da ne bi došlo do problema. Kad je vidio da se tužiteljevo brojilo okreće, kad je prolazio putem do svoje klijeti, pogledao je u njegov šaht i vidio da se to kontrolno brojilo okreće. Kad se brojilo okreće, bilježi se protok vode, ali je to tužitelj sve "porihtao" na način da je uskladio glavno i kontrolno brojilo po pitanju potrošnje. To mu je rekao sam tužitelj. On nije, osim navedenog puta, zatvorio glavno kontrolno brojilo, a jednom je to učinio njegov ujak, kad je pukla cijev u njihovoj kući. On je od prijatelja čuo što je bilo utvrđeno analizom oduzetog glavnog vodomjera od strane Z. v.. Tužitelj se po kafićima hvalio da je "pobrusio" kotačiće. On nije po kafićima u Z. pričao da će urediti da tužitelj dobije otkaz.  Sve podatke javljao je Z. v. tužitelj. Ne može objasniti zašto u nekim mjesecima nije bilo potrošnje, a možda se radilo o nekoj preplati. On to pitanje nije postavio Z. v.. Kada je izjavio da tužitelja u Z. v. netko štiti, to može objasniti na način da je tužitelj oštetio kombi Z. v. i nakon toga nikome ništa. Isto tako to može objasniti na način da ga netko štiti i za ovo, jednako kao što ga štiti za kombi. Bio je pijan. On je vidio tužitelja da ulazi u šaht, ali ga nije vidio da nešto radi u šahtu. On nije kliještama ulazio u šaht s glavnim vodomjerom, a ako je to ujak činio, njega nije bilo kod kuće. Smatra da je vodovodna cijev na kojoj je postavljen vodomjer ujakova cijev s obzirom da tužitelj tvrdi da s tom cijevi nema ništa. Kad mu je tužitelj rekao da je on uskladio glavno i kontrolno brojilo misli da je mislio na brušenje kotačića na glavnom brojilu, a na kontrolnom brojilu okretanje brojila ili nekako drukčije. 

                

              Svjedok S. F. u svom je iskazu naveo da su temeljem dopisa S. T. komisijski predstavnici Z. v. d.o.o. izašli na teren u Z., , zbog opisane sumnje iz tog dopisa na manipulaciju vodomjerom. Stupio je u kontakt sa S. T. te su ga on i njegov nećak P. odveli do glavnog vodomjernog okna. Utvrdili su da od tog mjesta postoji i daljnja interna instalacija s tri ili četiri priključka. S. T. mu je tada rekao da je tužitelj na vodomjernom oknom s internim vodomjerom premjestio interni vodomjer kod svoje kuće. Pozvao je tužitelja koji je u to vrijeme bio na bolovanju, on je došao na teren i potvrdio mu da je maknuo interni vodomjer kod svoje kuće, počela je prepirka između njih te je nakon toga S. T. rekao da je tužitelj nešto radio na glavnom vodomjernom oknu. Vidjelo se da je tamo nešto kopano te je njegov kolega Z. M. ušao u glavno vodomjerno okno i utvrdio da je na vodomjeru potrgana plomba koja inače ima metalnu vezicu. Naredio je i pozvao montera te je promijenjeno brojilo na glavnom vodomjernom oknu. Vodomjer je poslan u baždarnicu te je nakon nekoliko dana utvrđeno da su na rotoru brojila skraćena krilca. Ista se mogu skratiti brušenjem ili rezanjem, a radi se o plastičnim krilcima. Tužitelj je osporio da bi bilo što radio na glavnom vodomjernom oknu. Na pitanje je li tužitelj smio maknuti vodomjer na internoj instalaciji na drugo mjesto naveo je da je to smio jer je to dio interne instalacije, odnosno dio nakon glavnog vodomjernog okna. Po struci je građevinski inženjer te glavni vodomjer ima tri plombe i to 2 plombe Z. v. i jedna plomba zavoda. U konkretnom slučaju bila je potrgana jedna plomba Z. v.. Tehnički nije izvedivo da se do rotora vodomjera dođe na način da druge dvije plombe ne budu oštećene. Fizički moraju biti potrgane plombe Z. v.. U konkretnom slučaju je ostala cijela plomba koja se nalazi na spojnici matice. U konkretnom slučaju se vodomjer uz jednu slomljenu plombu nije okretao upravo zato što je ostala cijela plomba na spojnici matice. Nije bio na tužiteljevom dvorištu i ne zna gdje se nalazilo kontrolno brojilo na njegovom dvorištu prije premještanja. Tužitelj je  imao pristup plombama Z. v., ako je želio. Ako je u njegovu izjavu 9. listopada 2019. ušlo da mu je S. T. rekao da je tužitelj manipulirao vodomjerom i "prčkao" na glavnom vodomjeru te da zato ne plaća vodu koju potroši, onda mu je to tako i rekao, jer u protivnom to ne bi ušlo u izjavu. Svaka plomba Z. v. ima svoj broj i o tome se vodi evidencija.

 

              Svjedok K. C. je u svom iskazu naveo da je tijekom 2019. i to krajem kolovoza ili početkom rujna u Z. v. stiglo pismo g. T. u kojem se požalio na razliku u potrošnji vode na predmetnom vodomjeru te je ukazivao na neke nepravilnosti g. L.. Istu obavijest je on proslijedio odgovarajućoj službi te je naložio voditelju baždarnice Z. M. i voditelju održavanja S. F. da izađu na teren i provjere navode. 6. rujna 2019. imenovane osobe su izašle na teren. Nije bio osobno na terenu. Zapisnički su konstatirali nakon toga ono što je zatečeno. U bitnome, odmah je postalo sumnjivo to što je na glavnom vodomjeru bila oštećena plomba zavoda nakon čega su   Z. M. i S. F. naložili zamjenu glavnog vodomjera. Dotadašnji vodomjer je donijet u baždarnicu Z. v., rastavili su ga i utvrdili da su na istome "podrezana krilca". Naime, kod mehaničkih vodomjera voda okreće ta krilca, a ako su ista krilca podrezana, vodomjer pokazuje manju potrošnju. Radi pojašnjenja naveo je da je u Z. bio u primjeni način obračuna i raspodjele potrošnje vode još iz 70.-tih godina te je to bio način koji se obično primjenjuje kod stambenih zgrada kad postoji jedan glavni vodomjer i interna brojila. Međutim, u konkretnom slučaju radilo se o obiteljskim kućama. Postojao je glavni vodomjer kod g. T., a interna brojila kod obitelji L., Ž. i M.. Glavno brojilo baždari Z.v., a ostala brojila održavaju korisnici. Do 2016. godine je Z. v. očitavao potrošnju vode, a nakon promjene zakonske regulative 2016. potrošnju vode dostavlja ovlašteni predstavnik suvlasnika ili upravitelj zgrade. U konkretnom slučaju potrošnje vode očitavao je g. L. i vršio raspodjelu potrošnje vode po internim brojilima. On je imao potpuni uvid u potrošnju vode. U ožujku 2020. Z. v. je ugradio zasebne vodove za sve navedene obitelji. Komisija je utvrdila također nesrazmjer u potrošnji vode korisnika internih brojila te je bilo čudno da u obitelji tužitelja koja inače ima 6 članova potrošnja bude mala. Misli da je ta količina potrošene vode za obitelj tužitelja bila manja od ostalih obitelji koji su imali manji broj članova. Također može reći da su kod promjene vodomjera u ožujku 2020. utvrdili da se potrošnja vode u obitelji tužitelja trostruko povećala, a za ostale korisnike je ostala ista. Smatra da je tužitelj lažno prikazivao potrošnju vode, a imao je saznanja o izvršenoj manipulaciji na glavnom vodomjeru. Tužitelj je bio vodeći monter Z. v. te je trebao o tome voditi brigu, što nije učinio te je zbog toga izgubljeno povjerenje tuženika prema tužitelju. Zbroj potrošnje vode na internim brojilima prikazivan je u ukupnom iznosu, a razlika do potrošnje vode na glavnom brojilu je pripisivana g. T.. Ne može objasniti kako to da je kod g. T. u nekim mjesecima evidentirana potrošnja vode 0, a u nekima u minusu. Moguće da je nastala razlika zbog podrezanih krilaca na glavnom vodomjeru. Ne zna na koji način je tužitelj mogao znati da glavni vodomjer nije ispravan i ne pokazuje stvarnu potrošnju. Svojim znanjem i radom u Z. v.u mu je trebala biti poznata normalna potrošnja vode. U konkretnom slučaju na glavnom vodomjeru bile su dvije plombe od čega se druga plomba nalazila na matici spojnici i tu drugu plombu nije bilo potrebno dirati za rezanje krilaca. Prije toga se mogao zatvoriti prvi ventil prije plombe. Nakon što mu je predočen dokument na listu broj 100, nalog zamjene vodomjera naveo je da vidi na istom dokumentu da je plomba bila kodirana, ali navodi da nije bio na terenu pa će o tome više moći reći osobe koje su bile na terenu, a na listu broj 101 donja slika desno je vidljiva plomba zavoda. Naveo je da nije moguće otvoriti vodomjer, a da se pri tome ne ošteti kodirana plomba. Misli da je S. T. vodoinstalater po zanimanju. Nije osobno vidio, ali je čuo da je tužitelj imao ugrađeno interno brojilo, sa potrošnjom vode od 96 m3, a da je tužitelj prijavio potrošnju od 28 m3 vode. Navodno je tužitelj samoinicijativno skinuo to interno brojilo. Na pitanje koliko je komplicirano skinuti plombu naveo je da to može skinuti netko tko ima znanja o tome. Na pitanje da pojasni kako izgleda kodirana plomba naveo je da se jedna žica provlači kroz ušice naglavka i matica spojnica koje su dvije te se stisne s neraskidivim spojem. Na pitanje je li nakon podrezivanja krilaca moguće vratiti tu plombu odnosno spojiti ju nazad naveo je da su takvo nešto znali utvrditi u nekim slučajevima kod Z. v.. Na pitanje je li moguće da tužitelj kao vodeći monter nakon toga uspije spojiti kodiranu plombu, a da ne uspije spojiti plombu zavoda jer je prekratka naveo je da je to moguće. Tužitelj je imao znanja za to učiniti pa i za rastaviti vodomjer iako neposredno na tome nije radio.

 

Svjedok Z. M. je u svom iskazu naveo da ima neposrednih saznanja o vodomjeru na adresi Z., F. H. K., jer je neposredno sudjelovao u tzv. izvršenju odnosno vađenja vodomjera iz vodomjernog okna. Njegov tadašnji direktni voditelj S. F. obavijestio ga je da moraju provjeriti potrošnju vodomjera po zahtjevu korisnika. To je bilo prošle godine u rujnu. Na mjestu ih je dočekao S. T. sa svojim nećakom i obavijestio ih da vodomjer ne radi ispravno i da zahtjeva da ga se pregleda. Utvrdili su da je na navedenom vodomjeru potrgana plomba zavoda što je odmah bio razlog za izuzimanje tog vodomjera i zamjenom novim. Pozvao je djelatnika iz Z. da izvadi vodomjer iz vodomjernog okna i zamijeni ga novim. Stari vodomjer je pregledan u baždarnici Z. v. te je utvrđeno da je na istom vršena manipulacija odnosno da su na istom podrezana krilca rotora što umanjuje prikaz potrošnje vode. S. T. je spominjao tužitelja i rekao da neka se njega pita jer on zna sve što je "delano" na vodomjeru. Inače je predmetni vodomjer bio uz glavnu cestu, nije bio zaključan i svi su mu mogli pristupiti. Ne raspolaže podacima o potrošnji vode po internim brojilima. Njegov je zadatak bio samo pregledati vodomjer. Svaki vodomjer ima tri plombe te je moguće da se kodirana plomba ponovno spoji na mjestu gdje se to ne vidi posebno u okolnostima mračnog šahta i kišnog vremena koje je bilo tom prilikom. Podrezati krilca rotora vodomjera može osoba koja ima vodoinstalaterska znanja, koja zna izvaditi mehanizam vodomjera i vratiti ga nazad. Na pitanje  jesu li se prilikom njihovog izlaska na teren tužitelj i S. T. svađali oko novog priključka kojeg je platio tužitelj naveo je da je bilo riječi o tome da tužitelj sada ide na novi priključak. Kod tuženika se vodi evidencija plombi. Plombe imaju serijske brojeve. Brojevi plombi na konkretnom vodomjeru su odgovarali brojevima plombe u evidenciji. Tom prilikom su bili prisutni S. T. i njegov nećak, S. F. i on, a na nekoliko minuta je došao i vlasnik objekta uz kojeg se nalazi predmetni glavni vodomjer, misli da je to bio g. M.. U jednom trenutku je na to mjesto došao i tužitelj. G. M. je morao čuti razlog njihovog dolaska na lice mjesta, jer je S. T. bio glasan. Moguće je da je tužitelj kao vodeći monter imao znanja za podrezati krilca, skinuti plombu i vratiti ju nazad, ali plombu zavoda nije mogao vratiti u prvobitno stanje jer je na istoj prekratka žica te se ne može ponovno spajati, dok je kodiranu plombu mogao vratiti nazad. Tužitelj je maknuo iz zajedničkog šahta s tri interna brojila, svoj interni vodomjer u svoj šaht na svojoj parceli. Nema saznanja da bi tužitelj prijavljivao manju potrošnju od one na internom brojilu. Prilikom skidanja i vraćanja kodirane plombe ne bi se oštetio kod, već samo žica. 

 

Uvidom u zapisnik komisije od 13. rujna 2019. utvrđeno je da je komisija u sastavu K. C., kao rukovoditelja vodoopskrbe, S. F. kao voditelja vodoopskrbe i Z. M. kao voditelja baždarnice utvrdila da je na vodomjeru S.T. iz Z., bila plava plomba Z. v. pod brojem 0000217 iz 2018. godine, kodirana plomba pod brojem 002130 i puknuta žica na plombi zavoda. Isti je dostavljen u baždarnicu na komisijski pregled zbog sumnje na manipulaciju. Broj vodomjera je 2207148 sa ovjerenim žigom iz 2015., sa stanjem 676 m3, a stanje brojila kod zadnjeg očitanja 27. kolovoza 2019. godine bilo je 672 m3. Vodomjer je rastavljen te je pronađen oštećeni rotor mehanizma, što je popraćeno fotodokumentacijom. Komisija je mišljenja da je u navedenom slučaju došlo do neovlaštene manipulacije vodomjerom.

 

Uvidom u radni nalog od 12. rujna 2019. i nalog zamjene vodomjera od 6. rujna 2019.

utvrđeno je da je stari vodomjer korisnika S. T. broj 2207148 zamijenjen novim vodomjerom broj 970854. Potrošnja vode na novopostavljenom glavnom vodomjeru prema izvještaju tuženika s lista br. 46 od 22 m3 odnosi se na razdoblje od zamjene vodomjera do 26. rujna 2019., što ne predstavlja cijeli mjesec, već puno kraće razdoblje.

 

Odlučna činjenica koju je bilo potrebno utvrditi jest je li tužitelj kao zaposlenik tuženika lažno prikazivao potrošnju vode na svojoj adresi te je li znao za nedostatke odnosno manipulaciju glavnog vodomjera te da glavni vodomjer neispravno prikazuje potrošnju vode.

 

Uvidom u ispunjene obrasce tuženika za dostavu očitanja internih vodomjera od 31. siječnja 2019. do 2. rujna 2019. utvrđeno je da je tužitelj prijavio potrošnju vode na glavnom vodomjeru (S. T.) od ukupno 56 m3 vode i svoju potrošnju od ukupno 28 m3 vode (za sporno razdoblje). Isti podaci dobiveni su računanjem razlika stanja potrošnje vode koju je u tim obrascima evidentirano tužitelj za sporno razdoblje.

 

Kad se usporede tuženikovi izvještaji o izvršenju očitanja vodomjera broj 2207148 i podaci koje je u isto vrijeme tuženiku dostavljao tužitelj za interna brojila u lipnju, srpnju i kolovozu 2019. vidljivo je da između istih podataka nema bitnih odstupanja u količini utrošene vode.

 

Tijekom postupka nedvojbeno je dokazano da su krilca rotora glavnog vodomjera bila podrezana, što znači da je glavni vodomjer prikazivao manju potrošnju vode. Tužitelj je morao kontrolirati stanje glavnog brojila kako bi od stanja glavnog vodomjera oduzeo zbroj stanja na internim brojilima I. Ž. i tužitelja, a ostatak potrošnje evidentirao S. T..

 

Iz iskaza S. T., I. P. i I. Ž. utvrđeno je da su čuli od tužitelja da može "poštelati" brojilo na način da bi isto prikazivalo manju potrošnju vode te da to tako rade zaposlenici tuženika, da se time hvalio i da ga je S.T. vidio da skida "sat" i vraća ga poslije na mjesto. Imenovani su potvrdili i da je tužitelj uklonio kontrolno brojilo sa nekretnine I. Ž. kojeg je kupio I. P.. Motiv takvog uklanjanja kontrolnog brojila sud nalazi u njegovom pokušaju prikrivanja stvarne potrošnje vode tužitelja. U protivnom bi tuženiku zasigurno prijavio takvu činjenicu. U tom dijelu je iskaz tužitelja suprotan iskazima svjedoka te sudu nije prihvatljiv. 

 

Kad se navedeno poveže s izjavom I.Ž. da je nakon nekih dva mjeseca stanje na kontrolnom vodomjeru bilo 96 m3, tada se ukazuje istinitom tvrdnja tuženika da je tužitelj prikrivao stvarnu potrošnju vode za svoje kućanstvo.

 

Zbog toga sud smatra potpuno neprihvatljivim dio iskaza tužitelja da nije prikrivao stvarnu potrošnju vode na predmetnim vodomjerima, da nije znao da glavni vodomjer pogrešno prikazuje potrošnju vode te da nije mogao znati za odstupanja u evidentiranoj potrošnji vode na glavnom vodomjeru od internih vodomjera.

 

Sama činjenica da je 2017. godine, dakle, prije spornog vremena, S. T. imao evidentiranu potrošnju vode od 0 ili -12, ukazivala je na potrebu provjere razloga navedenih podataka.  

 

Tijekom postupka nije na nedvojben način dokazano da bi upravo tužitelj podrezao krilca rotora na glavnom vodomjeru koji glasi na S. T., niti je to bila odlučna činjenica u ovom predmetu. Spornom odlukom o otkazu tužitelju nije stavljeno na teret da je to učinio upravo on, već samo da je znao da glavni vodomjer serijski broj 2207148 koji glasi na ime S. T. neispravno pokazuje potrošnju vodne usluge, a to nije prijavio tuženiku, kao poslodavcu. Također nije osporio da se ukupna razlika do očitane potrošnje na glavnom vodomjeru obračunava S. T. čiji računi za vodne usluge ovise o potrošnji evidentiranoj na internim brojilima I. Ž. i tužitelja (evidentirani korisnik J. V.).

 

Saznanje za postavljanje kontrolnog brojila kod I. Ž. je za osobu na takvom položaju na kakvom je kod tuženika bio tužitelj, itekako razlog za obavještavanje i intervenciju tuženika, uz ukazivanje na moguće nepravilnosti. Tužitelj je postupao upravo suprotno uklonivši isto brojilo i ne obavijestivši pri tom tuženika.

 

Opisanim ponašanjem i djelovanjem tužitelj je počinio povredu radnog odnosa koja ima karakter osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. To posebno zbog opisa i prirode radnog mjesta tužitelja (vodeći monter II), s kojim radnim mjestom je apsolutno nespojivo i neprihvatljivo ovakvo ponašanje tužitelja, koje je protivno interesima poslodavca i ugledu poslodavca jer se od osobe koja radi za tuženika, i to na takvom radnom mjestu, ne očekuje da svojim ponašanjem šalje poruku drugima za izbjegavanjem plaćanja vodnih usluga i mogućnostima manipulacije vodomjerima. Zbog toga je po ocjeni suda poslodavac opravdano izgubio povjerenje u tužitelja kao svog zaposlenika.

 

Iskazi svjedoka Z. M., S. F. i K. C. u dijelu u kojem se isti odnose na oštećenje krilaca rotora glavnog vodomjera suglasni su s pismenim dokazom o tome da je zbog navedenog razloga izmijenjen glavni vodomjer. 

 

Iskaz svjedoka M. u pretežnom dijelu sud nije posebno ocjenjivao budući da nije imao saznanja o pravnorelevantnim činjenicama za odluku suda u ovom predmetu. Dio iskaza ovog svjedoka u kojem navodi da je vidio S. T. i I. P. kako su došli kliještima do spornog glavnog brojila, sam po sebi ne potvrđuje da bi oni tom prilikom kliještima podrezali krilca rotora, a i nije odlučna činjenica tko je podrezao krilca rotora, već tko je za to znao.

 

Kako nije utvrđeno da bi bila nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju, to ne postoji ni osnova za njegovo vraćanje na rad.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a i na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

Tuženiku pripada naknada parničnog troška na ime jednokratne nagrada za cjelokupni prvostupanjski postupak po tbr. 7/2 u ukupnom iznosu od 2.500,00 kn u što je uključen i PDV.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

               

U Zaboku 30. rujna 2020. 

                                                                                                                       Sudac

 

                                                                                                                                             Karolina Balen 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.

 

 

              Dostaviti:

1.      sindikat Z.,

2.      Odvj. društvo R. i partneri, Z.,

3.                  eOglasna ploča suda