1                          Broj: Jž-948/2020

 

                                            

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.Š., zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 27. siječnja 2020., broj: 30. Pp J-3514/2019, u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se žalba okr. M.Š. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3 c.) u vezi sa čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona (NN

107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okr. M.Š. oslobađa se dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 27. siječnja 2020., broj: 30. Pp J-3514/2019, proglašena je krivom okr. M.Š. da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinila prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je, izrečena novčana kazna u iznosu 700,00 kuna, što je protuvrijednost 186,17 DEM, koju je dužna platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne.

 

U odnosu na troškove prekršajnog postupka okrivljenica je u cijelosti oslobođena obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.

 

              Protiv te presude, okr. M.Š. osobno je pravodobno podnijela žalbu ne naznačujući žalbenu osnovu dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica ističe kako je presuda donesena u dogovoru sutkinje sa P. ili M. te da policija sustavno čini kriminal prema njoj i njenoj obitelji.

 

Međutim, suprotno tim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

Naime, imajući u vidu obranu okrivljenice u kojoj ista ne dovodi u sumnju da je osobno uputila dopis – pismo na adresu III PP Dubrava 137, a u kojem pored iznošenja ostalih navoda vrijeđa policijskog službenika M.P. i druge policijske službe te u kojoj ističe da će i ubuduće pisati dopise, a nastojat će da u istima nikoga ne vrijeđa te materijalni dokaz koji prileži spisu – dopis okrivljenice naslovljen na pol. službenika M.P. (list 6-10 spisa) nesporno proizlazi da je okrivljenica svojim ponašanjem ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Slijedom navedenog, žalba okrivljenice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna izrečena u iznosu od 700,00 kuna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja blažu vrstu kazne za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,  s obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od 50 do 200 DEM, odnosno novčana protuvrijednost izražena u kunama, odnosno kao  teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

 

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3 c.) u vezi s čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okrivljenica je oslobođena dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka kako plaćanjem dodatnih troškova žalbenog postupka, a obzirom na imovno stanje, ne bi bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje kao i uzdržavanje osoba koje je dužna uzdržavati.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 30. rujna 2020.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu i tužitelja.