- 1 -              Revd 2649/2020-2

Broj: Revd 2649/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene A. K., pok. M., rođ. V. iz S., (dalje u tekstu: tužiteljica), protiv tuženika-protutužitelja A. V., pok. M. iz S., OIB ..., zastupanog po punomoćniku H. T., odvjetniku u D., (dalje u tekstu: tuženik), radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-930/2019-3 od 28. studenog 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1016/12 od 3. siječnja 2019., u sjednici održanoj 30. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

I Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-930/2019-3 od 28. studenog 2019.

U odgovoru na prijedlog, tužiteljica je predložila isti odbaciti kao nedopušten, potražujući ujedno trošak sastava odgovora na prijedlog.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ocijenio je da se u prijedlogu za dopuštenje revizije, glede postavljenog pitanja, ne radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer se radi o pitanju od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora. Naime, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu polovice navodnih ulaganja u spornu nekretninu, između ostalog odbijen i zato jer tuženik nije dokazao visinu navodnih ulaganja, tj. nije dostavio niti jedan dokaz navedenih radova i ulaganja, niti što je napravio i koliko platio.

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljeno pitanje, isto pitanje nije važno, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP te na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci pod toč. I.

Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog jer isti nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 30. rujna 2020.