Poslovni broj: 4 P-172/2019-19

1

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

 

 

                 TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o. P., OIB …, koje zastupa punomoćnica B. G. P., odvjetnica iz P. protiv tuženika A. I. I. d.o.o. O., OIB …, koje zastupa punomoćnik A. Č., odvjetnika u O. radi utvrđenja otkaza ugovora i povrata sredstava osiguranja, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 15. rujna 2020. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objavljenog rješenja i presude 30. rujna 2020.,

 

 

r j e š i o   j e

 

             

Odbacuje se kao nedopuštena tužba  kojom tužitelj predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje se da je 1. srpnja 2019. otkazan Ugovor o ovlaštenoj prodaji M. ROVER automobila i Ugovor o servisiranju vozila marke MG ROVER, a koje su ugovore dana 5. listopada 2004. sklopili tužitelj B. d.o.o. P. (tada B. d.d. P.) i tuženik A. I. I. d.o.o. O. i kojom se zabranjuje Banci d.d. (OIB …) Z., da po osnovi bankarske garancije br. 04118220003 isplati tuženiku bilo koji novčani iznos.

 

 

i

p r e s u d i o  j e

 

 

         1. Nalaže se tuženiku da tužitelju vrati sredstva osiguranja plaćanja i to mjenicu serije A 01753779 (bianco), mjenicu serije A 01753780 (bianco), bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika F. Č. iz P. pod brojem OV-5974/04 i bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika F. Č. iz P. pod brojem OV-5975/04 u roku od 8 dana.

 

              2. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

 

"Nalaže se tuženiku da tužitelju vrati sredstva osiguranja i to bankarsku garanciju Banci d.d. br. 04118220003."

 

3. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

 

Obrazloženje

 

             

Tužitelj tijekom postupka navodi da su ugovorne strane dana 5. listopada 2004. sklopile Ugovor o ovlaštenoj prodaji MG ROVER automobila i ugovor o servisiranju vozila arke MG ROVER. Nakon sklapanja ugovora na strani tužitelja je izvršena statusna promjena preoblikovanja društva u društvo s ograničenom odgovornošću, te tužitelj posluje pod tvrtkom B. d.o.o. Tužitelj navodi da su stranke člankom 9. Ugovora ugovorile otkaz Ugovora uz otkazni rok od 30 dana pismenim putem preporučenom pošiljkom. Tužitelj je putem javnog bilježnika T. K. iz O. pokušao izravno tuženiku priopćiti izjavu o otkazivanju predmetnog ugovora dana 23. travnja 2019. bezuspješno, ali je ponovnom dostavom tuženik pošiljku primio 2. svibnja 2019., te tužitelj navodi da je otkazni rok počeo teći od 1. svibnja te je istekao 30. svibnja 2019. Na ovaj način su ugovori zaključeni između stranaka prestali, te sva prava i obveze na strani obiju parničnih stranaka. Tužitelj je s dostavom obavijesti o otkazu ugovora pozvao tuženika na povrat sredstava osiguranja plaćanja, koje je primio temeljem zaključenih ugovora i to bankarsku garanciju Banke d.d. broj 04118220003, mjenica serije A 01753779 (bjanko), mjenica serije A 01753780 (bjanko), bjanko zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika F. Č. iz P. pod brojem OV-5974/04 i OV-5975/04. Tužitelj navodi da tuženik prema tužitelju nema nikakvog potraživanja, te se poziva na presudu Općinskog suda u Puli K-77/13 u kojoj je nalazom vještaka utvrđeno da nije nastao dužničko vjerovnički odnos između tužitelja i tuženika te da nema nepodmirenih obveza između stranaka. Navodi također da je rješenjem br. KIR-955/05 i KV-269/05 naloženo Banci d.d. da obustavi izvršenje financijske transakcije isplatom iznosa po osnovi predmetne bankovne garancije tuženiku. Predlaže da su donese presudu kojom se utvrđuje da su otkazani ugovori o ovlaštenoj prodaji i servisiranju vozila marke MG ROVER zaključeni između stranaka 5. listopada 2004., te se nalaže tuženiku vratiti sredstva osiguranja plaćanja i to bankarsku garanciju Banke d.d. br. 04118220003, mjenicu serije A 01753779 (bianco), mjenicu serije A 01753780 (bianco), bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika F. Č. iz P. pod brojem OV-5974/04 i bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika F. Č. iz P. pod brojem OV-5975/04, te se zabranjuje Banci d.d. da po osnovi bankarske garancije broj 0411820003 isplati tuženiku bilo koji novčani iznos, te naloži tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak.

 

Tužitelj je osim prvobitno postavljenog tužbenog zahtjeva postavio i eventualni kumulirani tužbeni zahtjev, kojim iz istih činjenica predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku  vratiti sredstva osiguranja plaćanja i to bankarsku garanciju Banke d.d. br. 04118220003, mjenicu serije A 01753779 (bianco), mjenicu serije A 01753780 (bianco), bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika F. Č. iz P. pod brojem OV-5974/04 i bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Franka Čerina iz Pule pod brojem OV-5975/04, te se zabranjuje Banci d.d. da po osnovi bankarske garancije broj 04118220003 isplati tuženiku bilo koji novčani iznos uz naknadu parničnog troška tužitelju.

 

              U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe prigovor nedostatka pravnog interesa u odnosu na tužbeni zahtjev pod točkom 1. petita tužbe, dok u odnosu na točke 2. i 3. petita ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari. Navodi da je tuženik dana 2. svibnja 2019. zaprimio pisani otkaz Ugovora pa je otkazni rok počeo teći 1. 6.2019., te istekao 1.7.2019. Budući je ugovorom predviđena mogućnost jednostranog otkaza, a koji je tužitelj poslao tuženiku ugovor je otkazan u skladu s ugovornim odredbama pa tužitelj nema pravni interes zahtijevati da sud utvrdi nešto što se već dogodilo po sili zakona stoga je mišljenja da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenjem da je nastupio otkaz ugovora u smislu odredbe članka 187. stav 2. ZPP-a. Tuženik se nadalje poziva da je u odnosu na točke 2. i 3. petita tužbe  između stranaka pred ovim sudom pod brojem P-238/12 vođen postupak koji je pravomoćno okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor presuđene stvari. Protivi se tvrdnji tužitelja da prema njemu nema nikakvih potraživanja jer suprotno slijedi iz obrazloženje u presude P-238/12. Točka u kojoj je navedeno da tužitelj tuženiku nije podmirio dug za isporučena 4 vozila, te da je ista vratio u carinsko skladište L. dana 2. rujna 2005. bez odobrenja i naloga tuženika a nakon upućivanja tuženikovog poziva banci za naplatu bankarske garancije, jer mu tužitelj nije platio dug za isporučena vozila. Protivi se pozivanju tužitelja na nalaz vještaka B. G. kao i rješenja suda u P.. 

 

              Tužitelj se protivio prigovoru tuženika o presuđenoj stvari pozivom na presudu ovoga suda P-238/12, jer se tužbeni zahtjev u ovom parničnom postupku temelji na drugačijoj činjeničnoj i pravnoj osnovi – jednostrani otkaz ugovora s učinkom od 1. srpnja 2019.

 

              U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pročitani su: Ugovor o ovlaštenoj prodaji MG ROVER automobila od 5. listopada 2004., Ugovor o servisiranju vozila marke MG ROVER od 5. listopada 2004., aneks br. 1 Ugovora o ovlaštenoj prodaji od 5. listopada 2004., rješenje Trgovačkog suda u Pazinu broj Tt-19/1446 od 1. travnja 2019., zapisnik javnog  bilježnika T. K. br. OU-62/19 od 8. svibnja 2019. s povratnicom, nalaz i mišljenje G. d.o.o., rješenje Županijskog suda u Puli KV-269/05 od 8. rujna 2005., bilješke uz financijske izvještaje poduzetnika za 2018. za A. I. I. d.o.o. (str. 34-45 spisa), ovjereni prijevod sa engleskog jezika  za tvrtku MG ROVER GROUP LIMITED (str. 79-94 spisa), presuda ovoga suda P-238/12 od 19. lipnja 2013., presuda VTS RH Pž-7553/13 od 21. rujna 2016., presuda Općinskog suda u Puli K-579/18 od 15. travnja 2019., podnesak tuženika od 24. svibnja 2019., rješenja Carinarnice Zagreb (str. 137-139 spisa), podnesci L. (str. 140-142 spisa), podnesak MUP PU Istarska od 9. travnja 2019., Ugovor o izdavanju garancije broj 04118220003 od 2. studenoga 2004., garancija broj 04118220003 za uredno plaćanje obveza od 2. studenoga 2004., e mail poruka javno bilježničkog ureda M. P. Č. od 1. lipnja 2020., rješenje Županijskog suda u Puli Kž-244/19 od 30. lipnja 2020., 

             

Tijekom postupka između stranaka nije sporno:

-  da su dana 5. listopada 2004.zaključile ugovor o ovlaštenoj prodaji MG ROVER automobila s aneksom 1, te ugovor o servisiranju vozila marke MG ROVER  5. listopada 2004.

              - nakon zaključenja ugovora tužitelj statusnom promjenom preoblikovanja iz d.d. postao d.o.o.

              - da je tužitelj tuženiku radi osiguranja iz ugovora zaključenim 5. listopada 2004. dostavio sredstva osiguranja i to bankarsku garanciju Banke d.d. br. 04118220003, mjenicu serije A 01753779 (bianco), mjenicu serije A 01753780 (bianco), bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika F. Č. iz P. pod brojem OV-5974/04 i bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika F. Č. iz P. pod brojem OV-5975/04,

              - da su presudom Općinskim sudom u Puli K-579/18 od 15. travnja 2019. okrivljenici S. i B. R. i ovdje tuženik oslobođeni optužbe da bi radi pribave nepripadane dobiti podnijeli Banci d.d. na naplatu bankarsku garanciju br. 0411822000 u korist trgovačkog društva B. radi isplate iznosa od 831.082,28 kn, te da je ova presuda ukinuta  rješenjem Županijskog suda u Puli br. Kž-244/19 od 30. lipnja 2020., te je vraćena na ponovno suđenje

              - da je rješenjem Županijskog suda u Puli KV-269/05 od 8. rujna 2005. preinačeno prvostupanjsko rješenje tako da se dodaje točka 2 kojom se nalaže Banci d.d. da se financijska sredstva namijenjena za obustavljenu transakciju u iznosu od 831.082,28 kn po garanciji 04118220003 od 2.11.2004. u korist T. A. I. I. d.o.o., a na teret B. d.d. deponiraju na poseban račun i čuvaju do okončanja postupka

              - da je presudom ovoga suda P-238/12 od 19. lipnja 2013. odbijen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da su raskinuti ugovori između stranaka od 5. listopada 2004., te se nalaže tuženiku vratiti tužitelju točno navedena sredstva osiguranja, te da je ista potvrđena presudom VTS RH Pž-7553/2013 od 21. rujna 2016.

 

Tijekom postupka je sporno da li su osnovani prigovori tuženika o nedopuštenosti dijela tužbe kojim se utvrđuje da su otkazani ugovori zaključen između stranaka od 5. listopada 2004. o ovlaštenoj prodaji i servisiranju automobila MG ROVER, jer tužitelj nema pravni interes, te da li je u pogledu preostalog dijela tužbe za povratom sredstava osiguranja tužba nedopuštena zbog presuđene stvari.

 

              Iz odredbe članka 9. Ugovora o ovlaštenoj prodaji MG ROVER automobila i članka 4.2. Ugovora o servisiranju vozila MG ROVER je vidljivo da svaka ugovorna strana može otkazati ugovor u otkaznom roku od 30 dana, s tim da otkazni rok počinje teći prvog dana slijedećeg mjeseca nakon isteka mjeseca u kojem je pisani otkaz bio poslan preporučenom poštom.

 

              Iz zapisnika o poduzetim radnjama o uručenju otkaza javnog bilježnika Tatjane Kovačev broj OU-62/19 od 8.5.2019. je vidljivo da je tuženiku temeljem naprijed citiranih ugovora zaključenim između stranaka otkaz ugovora uručen 2. svibnja 2019. Stoga sud zaključuje da je ugovor između stranaka o ovlaštenoj prodaji MG ROVER automobila i ugovora o servisiranju vozila MG ROVER otkazan s danom 1. srpnja 2019.

 

              Kako su ugovori između stranaka zaključeni 5.10.2004. otkazani, a otkaz odnosno raskid je nastupio 1. srpnja 2019. sud je mišljenja da tužitelj za dio tužbe kojim traži utvrđenje otkaza ugovora, nema pravni interes, te je sud isti u skladu s odredbom članka  187. stav 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) odbacio i riješio kao u izreci.

 

              Dio tužbe kojim se zabranjuje Banci d.d. da po osnovi bankarske garancije broj 04118220003 isplati tuženiku bilo koji novčani iznos je po mišljenju suda nedopušten, jer se istom nalaže banci, a ne tuženiku, a osim toga banka nije stranka u postupku. Stoga je sud ovaj dio tužbe odbacio kao nedopušten i riješio kao u izreci. 

              Iako je presudom ovoga suda P-238/12 od 19. lipnja 2013. odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku  vratiti tužitelju točno navedena sredstva osiguranja, a koja su predmet tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, sud je mišljenja da je neosnovan prigovor tuženika o presuđenoj stvari, ovo stoga, što je nakon donošenja presude P-238/12 nastala nova činjenica i to otkaz Ugovora zaključenih između stranaka 5.10.2004., a koji je nastupio 1. srpnja 2019.

 

              kako su ugovori između stranaka otkazani 1. srpnja 2019., a tijekom postupka nije sporno da je tužitelj tuženiku radi osiguranja iz ovih ugovora predao sredstva osiguranja i to mjenicu serije A 01753779 (bianco), mjenicu serije A 01753780 (bianco), bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika F. Č. iz P. pod brojem OV-5974/04 i bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika F. Č. iz P. pod brojem OV-5975/04 sud je tužbeni zahtjev tužitelja za povratom ovih sredstava ocijenio osnovanim, usvojio i u skladu s odredbom članka 368. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO-a) presudio kao u izreci.

 

              Prilikom donošenja odluke sud je ocijenio neosnovanim tvrdnje tuženika da su sredstva osiguranja predana na FINU tijekom 2005. i 2006., jer na ove okolnosti nije dostavio niti jedan dokaz niti je dostavio bilo kakav dokaz da iz ugovora zaključenim s tužiteljem 5.10.2004. ima bilo kakvo potraživanje. Pozivanje tuženika na presudu ovoga suda P-238/12 na okolnosti postojanja svog potraživanja nije od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

              Kako je rješenjem Županijskog suda u Puli broj KIR-995/05 naloženo Banci d.d. da privremeno obustavi izvršenje financijske transakcije isplatom iznosa po garanciji broj 0418220003 od 2.11.2004. u korist tuženika, a na teret tužitelja, te da je rješenjem Županijskog suda u Puli br. KV-269/05 od 8. rujna 2005. preinačeno rješenje, te dodana točka 2 kojom se nalaže Banci d.d. da se financijska sredstva po garanciji deponiraju na poseban račun i čuvaju do okončanja postupka, sud je utvrdio da se bankarska garancija Banke d.d. broj 0418220003 ne nalazi kod tuženika, te je dio tužbenog zahtjeva za predajom ovog sredstva osiguranja ocijenio neosnovanim, te presudio kao u izreci pod točkom 2.

 

              Imajući u vidu da je tužba djelomično odbačena, te da je tužitelj djelomično uspio u postupku, što znači da je i tuženik djelomično uspio u postupku, te da su uspjesi stranaka u približno jednakim dijelovima, sud je odluku o trošku temeljio na odredbi članka 154. stav 4. ZPP-a, te je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.  

 

Osijek, 30. rujna  2020.             

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka u roku od 8 dana od dana objave.