- 1 - Revd 2272/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik G. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i J. iz O., protiv tuženika centar Z., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-189/2020-2 od 2. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-188/2019-23 od 16. prosinca 2019., u sjednici održanoj 30. rujna 2020.,
r i j e š i o j e:
Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-189/2020-2 od 2. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-188/2019-23 od 16. prosinca 2019., u odnosu na pitanje:
"Ima li vlastoručno potpisana Izjava tužitelja kojom se odriče svih drugih potraživanja s osnove naknade plaće za godišnji odmor koja su dospjela u trenutku davanja izjave značaj otpusta duga (čl. 203. do 206. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) posebice u situaciji kad je prilikom davanja izjave tužitelj znao da tuženik obračunava utužene dodatke samo na osnovnu plaću, a ne i na prekovremene sate, čime je posljedično znao da postoji i eventualna razlika naknade plaće zbog toga što nisu obračunati dodaci za prekovremeni rad (a koji ulaze u prosjek prethodnih plaća) tj. ima li tužiteljica pravo potraživati ispunjene obveze u situaciji kada je s tuženikom sklopila sporazum da neće zahtijevati njeno ispunjenje i kad je u trenutku sklapanja tog sporazuma obveza čijeg se potraživanja odriče u cijelosti dospjela?"
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-189/2020-2 od 2. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-188/2019-23 od 16. prosinca 2019.
Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije u kojem je postavio pravno pitanje (pod 2.) sadržaja navedenog u izreci ovog rješenja.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio kako su pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Ovo stoga što je riječ o pitanju u pogledu kojeg postoji različita praksa drugostupanjskih sudova na što ukazuje tuženik u obrazloženju razloga važnosti postavljenih pitanja pozivajući se na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1388/2019 od 6. veljače 2020.
Slijedom izloženog, u ovoj pravnoj stvari ispunjene su pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na pitanje u izreci citirano, pa je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 1., u vezi čl. 387. st. 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
Tuženik je u prijedlogu za reviziju postavio i materijalnopravno pitanje (pod 1.) za koje ovaj sud, postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocjenjuje da nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
U odnosu na to postavljeno pitanje pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda, a niti je praksa viših sudova ili revizijskog suda u odnosu na to pitanje nejedinstvena, pa se tuženika upućuje se na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18.
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.
