- 1 -              Revd 2640/2020-2

Broj: Revd 2640/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika K. T. Z., zastupanog po punomoćniku Đ. A., odvjetniku u Z., protiv tuženice -protutužiteljice I. J. iz Z., zastupane po H. J., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B.&J., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice - protutužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-489/2017-3 od 11. prosinca 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5631/2009-43 od 31. svibnja 2016., na sjednici održanoj 30. rujna 2020.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženice - protutužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Tuženica - protutužiteljica je prijedlogom za dopuštenje revizije predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-489/2017-3 od 11. prosinca 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5631/2009-43 od 31. svibnja 2016., Ističe četiri pitanja koja smatra važnima za rješavanje konkretnog spora i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Na prijedlog tužitelj - protutuženik nije odgovorio.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Naime, tuženica - protutužiteljica u prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

„Da li je sud dužan primjenom pravila o teretu dokaza (čl. 221.a ZPP-a) cijeniti sporne činjenice i u čiju korist, kada te činjenice nije moguće utvrditi iz razloga koji se stavlja u odgovornost jednoj strani u postupku (u konkretnom slučaju propusta Tužitelja da preuzme knjigovodstvenu dokumentaciju od knjigovodstvenog servisa i valjano vodi poslovne knjige zbog čega nije moguće utvrditi cjelokupan odnos između Tužitelja i Tuženice)?,

Da li se navodi iz rješenja o odbacivanju kaznene prijave koje se poziva naobavijesni razgovor sa nekom osobom mogu smatrati formalnim dokazom na kojem se može utemeljiti činjenično stanje odnosno valjanim dokazom postojanja određene činjenice (npr. izjave)?,

Da li je pobojan ili ništetan ugovor koji predsjednik športskog kluba kao zakonski zastupnik kluba potpiše (sklopi) sa samim sobom i da li sud ima pravo po službenoj dužnosti utvrditi da je takav ugovor ništetan ili je potreban zaseban specificiran (protu)tužbeni zahtjev osobe koja ga osporava? Ako sud utvrdi da je ugovor ništetan da li je dužan to navesti u izreci ili obrazloženju presude i da li je dužan svoju odluku obrazložiti u obrazloženju presude?,

Da li je za valjanost pravnog posla nužna prethodna pisana suglasnost nadležnog tijela pravne osobe (sportskog društva, udruge i sl.) u slučaju kada zakonski zastupnik te pravne osobe sklopi pravni posao u okviru svojih zakonskih ovlasti i/ili u okviru redovnog poslovanja?“

Prije svega valja reći da su postavljena pitanja usko vezano uz utvrđene činjenice konkretnog slučaja pa na njih nije moguće dati jednoznačni odgovor odnosno kao odgovor na njega ovaj sud nije u mogućnosti zauzeti pravno shvaćanje.

Uz navedeno, iako predlagatelj opširne obrazlaže svoj stav da drugostupanjski sud nije pravilno primijenio postupovne odredbe i materijalno pravo donoseći pobijanu presudu, nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi koje naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, propušteno je ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi ili ako te odluke nema, ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije, a nije niti određeno ukazano na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.

Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.

Zagreb, 30. rujna 2020.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.