- 1 - Revd 1472/2020-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. D. iz S. G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. B. odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. M. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u S., radi raskida ugovora o kupoprodaji i upisa prava vlasništva i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1531/2019-2 od 31. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-669/2019 od 10. svibnja 2019., u sjednici održanoj 30. rujna 2020.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1531/2019-2 od 31. listopada 2019.
Tužitelj predlaže prijedlog odbaciti, traži troškove odgovora na prijedlog.
Prijedlog je nedopušten.
Zahtjev za naknadu troškova je neosnovan.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu. Naime, sud prvog stupnja je zaključio, da je obveza tuženika dospjela tek 15. 10. 2013., nakon što je dovršen postupak u predmetu P-5321/16, suprotno tvrdnji tuženika koji je isticao da njegova obveza nije još dospjela, što je sud drugog stupnja odbivši žalbu prihvatio. Dakle, postavljeno pitanje koje polazi od u postupku neutvrđene pretpostavke da je tužitelj na temelju aneksa ugovora stranaka odmah po njegovom zaključenju mogao zahtijevati ispunjenje obveze, nije važno za odluku u sporu.
Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (argumentum a contrario odredbe čl. 155. st. 1. ZPP).
