- 1 -              Revd 1050/2020-3

Broj: Revd 1050/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. Š., OIB: …, 2. J. Š., OIB: … i 3. N. Š., OIB: …, svi iz D. Z., koje zastupa punomoćnik Š. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. i L. sa sjedištem u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž - 860/2019-4 od 24. listopada 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 2276/2017-72 od 19. travnja 2019., u sjednici održanoj 30. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

              Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž - 860/2019-4 od 24. listopada 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 2276/2017-72 od 19. travnja 2019.

              U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.

              Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Naime, tužitelji pozivajući se na zauzeta pravna shvaćanja revizijskog suda (Rev – 4082/1998 od 29. svibnja 2002. i Rev – 178/2016 od 3. srpnja 2019.) postavlja pitanje: „...postoji li na strani oštećenika doprinos vlastitoj šteti sukladno čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) /oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu/ ukoliko njegova protupravna radnja (u ovom slučaju vožnja brzinom veća od dopuštene) nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štete?“

Međutim, u konkretnom slučaju pobijana presuda se temelji na činjeničnom utvrđenju da do štetnog događaja („sudara“) ne bi došlo da se prednik tužitelja kretao dopuštenom brzinom od 50 km/h. U tom smislu se i pitanje kako su ga u prijedlogu postavili tužitelji u bitnom odnosi na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakvo pitanje se ne može cijeniti kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 30. rujna 2020.