- 1 -              Rev 3013/2018-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3013/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari E. V. iz R., kojeg zastupa punomoćnica L. Š., odvjetnica u P., protiv tuženika G. I. d.o.o. P., kojeg zastupa punomoćnica dr. sc. A. H., odvjetnica iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-390/18-2 od 10. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr-183/17 od 11. prosinca 2017., u sjednici održanoj 30. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tuženika G. I. d.o.o. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

ˮI. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se nedopuštenom odluka tuženika G. I. d.o.o. P., OIB: ... od 10. kolovoza 2017. godine kojom je utvrđeno da odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju E. V., OIB: ... od 13. prosinca 2016. godine ostaje na snazi, te se navedena odluka od 10. kolovoza 2017. godine poništava."

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kuna u roku od 8 dana .ˮ

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je u cijelosti prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravovremeno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) i to zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude, premet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tuženik u reviziji ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da su razlozi pobijane presude proturječni izvedenim dokazima, dok da o nekim odlučnim činjenicama razlozi uopće nisu dani.

 

Ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred drugostupanjskim sudom bila počinjena postupovna povreda na koju ukazuje tuženik, jer je sud, ispitujući presudu suda prvog stupnja, u svojoj odluci dao valjane i jasne razloge zbog kojih smatra zašto bi odluka od 10. kolovoza 2017. bila nedopuštena, a ti razlozi ne proturječe niti sadržaju isprava u spisu niti zapisnicima o iskazima danim u prvostupanjskom postupku.

 

Prihvaćanjem ocjene dokaza, koje je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

U ostalom dijelu revizijski navodi predstavljaju prigovore pravilno utvrđenom činjeničnom stanju a koje razloge nije dopušteno isticati u ovom pravnom lijeku (čl. 385. ZPP) te prigovore pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da odluka tuženika od 10. kolovoza 2017. (kojom se deklarira da Odluka od 13. prosinca 2016. o otkazu ugovora o radu tužitelju ostaje na snazi) nezakonita jer da njome i postupcima koji su joj prethodili tuženik želi otkloniti nedostatke u donošenju Odluke o otkazu od 13. prosinca 2016. vezane za pravilnost postupanja pri savjetovanju s Radničkim vijećem.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. kolovoza 2013. na radnom mjestu novinar analitičar;

 

- da je Uprava tuženika 13. prosinca 2016. donijela Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu iz gospodarskih razloga, protiv koje Odluke je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik primio 2. siječnja 2017. o kojem nije donesena odluka te je tužitelj u zakonskom roku podnio tužbu;

 

- da je 18. studenog 2016. donesena Odluka kojom se utvrđuje namjera da se redovno, poslovno uvjetovano, iz gospodarskih razloga tužitelju otkaže ugovor o radu za radno mjesto novinara analitičara, koja se dostavlja radničkom vijeću radi očitovanja;

 

- da tuženik nije radničkom vijeću dostavio na očitovanje nacrt odluke kojom se tužitelju otkazuje ugovor o radu uz obrazloženje razloga za otkazivanje ugovora;

 

- da se postupak po tužbi tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu vodio pod poslovnim brojem Pr-21/17;

 

- da je tuženik, za vrijeme trajanja postupka koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-21/17 proveo 26. srpnja 2017. savjetovanje sa radničkim vijećem povodom odluke o otkazu ugovora o radu;

 

- da je tuženik donio 10. kolovoza 2017. odluku kojom utvrđuje da odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju E. V., OIB: ..., od 13. prosinca 2016. godine ostaje na snazi.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su ocijenili da je nedopuštena odluka od 10. kolovoza 2017. kojom se utvrđuje da oduka o otkazu Ugovora o radu tužitelja od 13. prosinca 2016. ostaje na snazi a sve u smislu odredbe čl. 150. st. 12. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) obzirom da tuženik nije poštivao postupak prethodnog savjetovanja sa radničkim vijećem u pogledu donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja.

 

Odredbom čl. 150. st. 1. ZR određeno je da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika dok je st. 12. određeno da odluka poslodavca donesena protivno odredbama tog Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem je ništetna.

 

Tuženik, nakon pokretanja postupka radi utvrđenja da je odluka o otkaz nezakonita, a povodom prigovora tužitelja u tom postupku da nije provedeno savjetovanje sa Radničkim vijećem na valjani način, sedam mjeseci nakon donošenja odluke o otkazu 26. srpnja 2017. traži od radničkog vijeća očitovanje na odluku o otkazu tužitelju od 13.12.2016.i potom 10.8.2017. donosi Odluku kojom utvrđuje da Odluka o otkazu ugovora o radu radnika E. V. od 13.12.2016. ostaje na snazi. Pravilno nižestupanjski sudovi utvrđuju da savjetovanje s radničkim vijećem sedam mjeseci nakon donošenja odluke o otkazu, nakon isteka otkaznog roka i nakon prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika nema nikakav pravni učinak ni smisao, niti može retroaktivno utjecati na valjanost odluke o otkazu donesene mjesecima ranije, a koja je izazvala sve pravne posljedice po radni odnos tužitelja. (Tako i Vrhovni sud u svojim odlukama Revr-1102/16, Revr-994/16).

 

Kako su nižestupanjski sudovi valjano utvrdili da je takva odluka nedopuštena (u okviru sudske zaštite radnika), to je i materijalno pravo valjano primijenjeno, radi čega je valjalo reviziju odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 30. rujna 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.