- 1 -              Rev-x 1166/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1166/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Ustanove … iz Z., kojega zastupa punomoćnica G. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika-protutužitelja I. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica Z. B., odvjetnica u Z., radi isplate i utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6199/08-2 od 28. prosinca 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5687/99 od 18. prosinca 2007., u sjednici održanoj 30. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Revizija tuženika-protutužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6199/08-2 od 28. prosinca 2011., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5687/99 od 18. prosinca 2007. pod toč. III. izreke, odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              Revizija tuženika-protutužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6199/08-2 od 28. prosinca 2011. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5687/99 od 18. prosinca 2007. pod toč. II. izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju iznos od 146.248,53 €, kao i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 419.521,05 kuna, sve s pripadajućim kamatama, pobliže označenim u izreci. Pod toč. II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5.2 Ugovora o kupoprodaji od 20. prosinca 1996. i odredbe čl. 2.4. Sporazuma od 38. svibnja 1997. Pod toč. III. izreke utvrđen je neosnovanim prigovor prijeboja tuženika-protutužitelja u iznosu od 1.552.558,32 kuna sa zateznim kamatama od 8. svibnja 2000. do isplate s osnova obračuna kamata na uplaćena sredstva jer na čestici koja je bila predmet Ugovora o kupoprodaji od 20. prosinca 1996. nisu bili riješeni vlasnički odnosi.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II. i III. izreke.

 

Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku.

 

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5687/99 od 18. prosinca 2007. pod toč. II. i III. izreke, reviziju je podnio tuženik-protutužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da revizijski sud nižestupanjske presude ukine i predmet u pobijanom dijelu vrati na ponovno suđenje, odnosno pobijanu presudu preinači.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao prodavatelja nekretnine za isplatu iznosa od 1.021.667,92 kuna sa zateznim kamatama od 21. lipnja 1999. do isplate, koje potraživanje proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji od 20. prosinca 1996. i Sporazuma od 28. svibnja 1997., a zbog zakašnjenja plaćanja ugovornih obveza u odnosu na ugovorenu dinamiku plaćanja od strane tuženika.

 

Tuženik je u tijeku postupka istaknuo prigovor prijeboja u iznosu od 1.552.558,32 kuna, navodeći da se predmetni iznos odnosi na obračun kamata na uplaćena sredstva jer na čestici koja je bila predmet ugovora o kupoprodaji nisu bili riješeni vlasnički odnosi pa tuženik nije mogao odmah po potpisu ugovora izvršiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime te mu je time onemogućena kreditna linija od banke s obzirom na to da banka nije mogla upisati hipoteku na nekretninu dok tuženik nije stekao vlasništvo.

 

Tuženik-protutužitelj je ujedno postavio protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti:

 

 

- odredbe čl. 5.2 Ugovora o kupoprodaji od 20. prosinca 1996. kojom je ugovoreno da se kupac obvezuje prodavatelju platiti redovne kamate po stopi od 8 % godišnje za iznos naveden u čl. 5.1 toč. C koja teče od dospjelog iznosa iz čl. 5.1 toč. B do konačne isplate, a u slučaju dopuštenog zakašnjenja u smislu odredbe čl. 10.1. postoji obveza kupca platiti zatezne kamate od dospijeća do plaćanja,

 

- i odredbe čl. 2.4. Sporazuma od 38. svibnja 1997. prema kojoj postoji obveza kupca platiti redovne kamate po godišnjoj stopi od 8% na iznos kupoprodajne cijene iz čl. 5.1 toč. B do konačne isplate, a u slučaju dopuštenog zakašnjenja u smislu odredbe čl. 10.1 postoji obveza kupca platiti zatezne kamate od dospijeća do plaćanja.

 

Prvostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, utvrdio neosnovanim prigovor prijeboja tuženika-protutužitelja te odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja. Drugostupanjski sud je prihvatio odluku prvostupanjskog suda o prijeboju i protutužbenom zahtjevu, dok je ukinuo prvostupanjsku odluku o tužbenom zahtjevu.

 

U odnosu na odluku o prijeboju:

 

Odlučujući o izjavljenoj reviziji tuženika-protutužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o prijeboju, a u granicama razloga navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP-a), ovaj sud je ocijenio da revizija nije osnovana. Naime, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tuženik-protutužitelj nije dokazao opće pretpostavke za štetu u smislu čl. 154. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05), niti je došlo do povrede ugovorne obveze u smislu čl. 262. ZOO-a (tuženik-protutužitelj nije dokazao protupravnu štetnu radnju tužitelja-protutuženika) pa je pravilno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tužitelja-protutuženika za naknadu štete. Utoliko odbijanjem prigovora prijeboja nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu:

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

- ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

 

- ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te

 

 

 

- ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ovog Zakona.

 

Prema st. 2. i 3. citirane odredbe ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u kojem slučaju stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlog zbog kojeg revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kada je riječ o protutužbenom zahtjevu, tuženik-protutužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora tog zahtjeva, niti je vrijednost predmeta spora utvrdio prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 40. st. 4. ZPP-a. U navedenim okolnostima, shodno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a, smatra se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna, čime revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a nije dopuštena. Naime, po svojoj pravnoj prirodi protutužba je samostalna tužba pa se pitanje dopuštenosti revizije protiv presude kojom je odlučeno o tužbenom i protutužbenom zahtjevu ocjenjuje samostalno u odnosu na svaki od tih zahtjeva.

 

U konkretnom slučaju nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), dok nisu ispunjene pretpostavke ni odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a (da je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ovog Zakona).

 

U navedenom nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a pa je primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a istu valjalo odbaciti.

 

S druge strane, kod ocjene dopuštenosti revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, valja reći da tuženik-protutužitelj u reviziji određeno ne naznačuje pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju, niti navodi razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

 

Kako revizija ne sadržava određeno navedeno pravno pitanje, kao i razloge u kojima bi određeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje niti osnovanosti revizije predviđene odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a, čime je primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 30. rujna 2020.