1

                            Broj: Jž-1088/2020

  

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D. M., zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. toč. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18. i 42/20.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 22. svibnja 2020., broj: 65. Pp J-195/2020, u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okr. D. M., za prekršaj iz čl. 70. st. 1. toč. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, izriče kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana.

 

 

             

Obrazloženje

 

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 22. svibnja 2020., broj: 65. Pp J-195/2020 proglašen je krivim okr. D. M. da je na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 70. st. 1. toč. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji mu je izrečena kazna zatvora od 20 dana i primijenjena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene, te je oslobođen obveze da naknadi troškove prekršajnog postupka.

 

Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava zagrebačka, VI Policijska postaja Zagreb pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Žalba je osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju  čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) ispitivao je prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te utvrdio da osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o primjeni uvjetne osude prema okrivljeniku.

 

Tužitelj u žalbi ističe da je tijekom dokaznog postupka izvršen uvid u prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa iz koje je vidljivo da je okrivljenik unazad 3 godine prekršajno osuđivan i to uglavnom zbog prekršaja s elementima nasilja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Budući je okrivljenik višestruki počinitelj prekršaja s elementima nasilja za koje je sankcioniran, a evidentno je da do sada izrečene sankcije nisu imale utjecaja na ponašanje okrivljenika, odnosno daljnje činjenje protupravnih ponašanja, tužitelj predlaže da se okrivljeniku ne primijeni uvjetna osuda.

 

U pravu je podnositelj žalbe da u ovom slučaju nije bilo osnova za primjenu uvjetne osude.

Naime, okolnosti koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju svoje odluke o primjeni uvjetne osude, a imajući u vidu ličnost okrivljenika i njegovo dosadašnje ponašanje, po ocjeni ovog suda, nisu dostatne okolnosti koje bi opravdale primjenu uvjetne osude.

U smislu čl. 44. st. 2. Prekršajnog zakona, sud može primijeniti uvjetnu osudu kad ocijeni da se i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, posebno imajući u vidu odnos počinitelja prema tom prekršaju ili prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem.

Čl. 32. Prekršajnog zakona propisana je svrha kažnjavanja, tako da se uvažavajući opću svrhu prekršajnopravnih sankcija, izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti, te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. 

Činjenica je da je okrivljenik u postupku priznao prekršaj prema optuženju i iskazao žaljenje zbog počinjenog, međutim, imajući u vidu dosadašnju osuđivanost okrivljenika, ovaj sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju primijenjenom uvjetnom osudom neće postići svrha kažnjavanja i utjecati na počinitelja (kao i sve ostale) da ubuduće ne čini prekršaje.

Naime, prema potvrdi Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa od 27. veljače 2020. (list 16 spisa) okrivljenik je unazad tri godine pravomoćno osuđivan zbog  prekršaja sa elementima nasilja, kako to osnovano ističe tužitelj u žalbi. Okrivljenik je pravomoćno osuđen u dva navrata zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, primijenjena mu je odgojna mjera kao maloljetnom počinitelju i izrečena novčana kazna kao punoljetnom počinitelju, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u dva navrata su mu izrečene novčane kazne, kao i zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a u šest navrata pravomoćno je osuđen zbog prekršaja iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, kao maloljetniku mu je primijenjena odgojna mjera posebne obveze, te je u ostalim slučajevima kažnjen novčanim kaznama i tri puta mu je izrečena zaštitna mjera na temelju propisa tog zakona. Osim navedenog, okr. D. M. je u posljednje tri godine pravomoćno dva puta osuđen zbog prekršaja iz Zakona o osobnoj iskaznici i jedan puta zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava.  

 

Težina počinjenog prekršaja, odnosno kriminalna količina u ponašanju okrivljenika za koju je proglašen krivim u ovom prekršajnom postupku, činjenica da je činjenje prekršaja zbog kojeg se vodi ovaj prekršajni postupak utjecalo na počinjenje kaznenog djela „dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom“, za koje se vodi kazneni postupak, u korelaciji sa činjenicom da je okrivljenik višestruko osuđivan zbog prekršaja sa elementima nasilja, u svojoj ukupnosti ukazuju na izrazitu upornost, agresivnost i drskost okrivljenika u protupravnom ponašanju, kao i na činjenicu da prethodne osude nisu polučile svrhu specijalne prevencije, te se, iz navedenih razloga, po ocjeni ovog suda, svrha kažnjavanja u ovoj situaciji ne može postići primjenom uvjetne osude.

 

Po ocjeni ovog suda, utvrđene otegotne okolnosti, u svojoj ukupnosti i kvaliteti, čine upravo one posebno izražene otegotne okolnosti koje opravdavaju izricanje kazne zatvora, te je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja i okr. D. M. za počinjeni prekršaj iz čl. 70. st. 1. toč. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana izrekao kaznu zatvora u trajanju od 20 dana, kako je to predložio i tužitelj u optužnom prijedlogu, cijeneći sve okolnosti u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. 

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

 

                                      Zagrebu, 30. rujna 2020.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.