Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 1565/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. Z. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z. protiv tuženika: 1. V. J. iz K., OIB: …, ranije vl. obrta T. J., K., i 2. V. J. iz K., OIB: …, koje zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u K., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu 1. i 2. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-112/2017-2 od 4. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-1101/2015 od 12. prosinca 2016., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2020.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
Tuženici 1. V. J. i 2. V. J. (dalje: tuženici) su prijedlogom za dopuštenje revizije predložili Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-112/2017-2 od 4. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-1101/2015 od 12. prosinca 2016., ističući dva pitanja koja smatraju važnima za rješavanje konkretnog spora i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u njegovoj primjeni.
Na prijedlog tužitelj nije odgovorio.
Prijedlog nije dopušten.
Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačeno pitanje u prijedlogu nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
Naime, u prijedlogu su postavljena slijedeća pitanja:
„Smatra li se u cijelosti dospjelom na naplatu tražbina glede koje je predstečajnom nagodbom između tužitelja i tuženik dogovorena mjesečna otplata ili rate dospijevaju na naplatu sukcesivno?,
Smatra li se pravodobnim ispravak tužbe koji je podnesen nakon proteka prekluzivog roka u kojem je tužba podnesena?“
Međutim, iako predlagatelji navode svoj stav da drugostupanjski sud nije pravilno primijenio postupovne i materijalnopravne odredbe donoseći pobijanu presudu, nije u prijedlogu određeno obrazložen niti jedan razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi koje naznačeno pitanje bilo važno, i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, iako tuženici navode da revizijski sud nije zauzeo shvaćanje o navedenim pitanjima, propustili su ukazati na možebitno postojeće različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije, a niti je određeno ukazano na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke, jer tek paušalan navod da se radi o bitnim pitanjima nije dostatan da bi se koje navedeno pitanje smatralo važnim u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
Davorka Lukanović - Ivanišević, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.