- 1 -              Revd 428/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: Revd 428/2020-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. P. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu M., G. & G. u Z., protiv tuženika A. B. d.d. (ranije H. A. A. B. d.d.), Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnice po zaposlenju i diplomirane pravnice A. T. i I. M., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4961/2019-3 od 2. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4341/2012-56 od 29. prosinca 2016., u sjednici održanoj 30. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4961/2019-3 od 2. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4341/2012-56 od 29. prosinca 2016.

 

U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je osporio navode tužitelja i predložio prijedlog odbaciti ako nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan uz naknadu troška za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

U odnosu na prvo pitanje koje je tužitelj u reviziji označio kao pravno pitanje valja reći da ono ne predstavlja materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385. ZPP s obzirom da se tim pitanjem zapravo problematizira pravilnost provedenog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja te zaključci nižestupanjskih sudova izneseni u postupku.

 

Ni drugo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer ne polazi od zaključaka zbog kojih je drugostupanjski sud donio pobijanu presudu. Naime, drugostupanjski sud je o neosnovanosti tužiteljevog zahtjeva zaključio na temelju sporazuma stranaka o raskidu ugovora o kreditu kojim nije ugovoreno pravo na naknadu štete, a ne prihvaćanjem prigovora zastare od čega polazi tužitelj u drugom pitanju postavljenom u prijedlogu za dopuštenje.

 

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 30. rujna 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović - Ivanišević, v. r.