Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 1728/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B., M., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u R., protiv tuženika S. P. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1856/19-2 od 14. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3108/09-128 od 10. srpnja 2019., u sjednici održanoj 30. rujna 2020.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1856/19-2 od 14. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3108/09-128 od 10. srpnja 2019.
Tuženik nije odgovorio na tužiteljev prijedlog.
Tužitelj nije odgovorio na tuženikov prijedlog.
Prijedlozi za dopuštenje revizije nisu dopušteni.
Obje su stranke u prijedlogu postavile pitanja u vezi s pravilnošću zaključka nižestupanjskih sudova o postojanju tužiteljeve (su)odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja, o čemu ovisi odluka o tužbenom zahtjevu za naknadu štete. Kako su ta pitanja postavljena s obzirom na prethodno iznesena viđenja stranaka o činjenicama koja su suprotna s činjeničnim stanjem kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, ona nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredaba čl. 385. i 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
Tužitelj je postavio i pitanje vezano za obvezu suda da ocjenjujući uspjeh stranaka u postupku, a radi odlučivanja o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova, u obzir uzme na samo kvantitativni uspjeh, već i onaj kvalitativni, koji se odnosi na uspjeh u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva, i to u primjeni odredbe čl. 154. st. 2. ZPP prije nego što je ona izmijenjena odredbom čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). Pritom je tužitelj zanemario da je prvostupanjski sud odluku o naknadi parničnih troškova obrazložio upravo time da je „vodio računa ne samo o kvantitativnom uspjehu u postupku, već i o kvalitativnom uspjehu te o prigovorima stranaka“. Stoga se ni ovo pitanje ne ukazuje kao pitanje iz odredaba čl. 385. i 385.a st. 1. ZPP.
Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. rujna 2020.
Željko Glušić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.