- 1 -

                                  Broj: Jž-1148/2020

 

 

                                      

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv 1. maloljetnice M. D. zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17) i 2. okrivljenog J. L., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odlučujući o žalbi 2. okrivljenog J. L. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, broj: 1 Pp J-114/2020-8 od 23. lipnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba 2. okrivljenog J. L. i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na žalitelja. 

 

    II              Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), 2. okrivljeni J. L. je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom 2. okrivljeni J. L. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku, temeljem istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kuna, u koju kaznu je 2. okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju kao 600,00 kuna pa mu je ostalo za platiti 11.400,00 kuna, time da ukoliko okrivljenik u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je ista plaćena u cjelini dok je 1. maloljetnici M. D. određena posebna obveza da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u Savjetovalištu za mlade „B.“ G. u trajanju od tri mjeseca.

 

Istom presudom je određeno da je 2. okrivljeni J. L. dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, dok je 1. maloljetnica oslobođena od plaćanja troškova prekršajnog postupka.

 

Protiv te presude 2. okrivljeni J. L. je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ističući da je on bio žrtva nasilja od strane svoje 1. maloljetnice, svoje pokćerke, što je evidentno i iz njenog iskaza, a što može potvrditi i njegova supruga koja je bila svjedok i koja je trebala biti ispitana pred sudom, zatim da je on predmetne zgode postupao u nužnoj obrani na način da je spriječio pokćerku koja je uzela kuhinjski nož u ruke i usmjerila ga prema majci, braći i njemu, nakon prethodnog verbalnog napada, tako što ju je obuhvatio oko struka pa su zajedno pali na pod, gdje ga je ona dalje napadala, a on ju je uspio smiriti sa dva lagana udarca otvorenim dlanom po licu pa je prestala. Dalje u žalbi navodi da se zapravo radilo o njegovom benignom ponašanju jer je štitio ostale članove kućanstva (suprugu i ostalo dvoje djece) od napada pokćerke koja je inače bila incidentnog ponašanja, svakodnevno konzumirala marihuanu, a što je sve navedeno u socijalnoj anamnezi nadležnog Centra za socijalnu skrb koju prilaže u preslici u žalbi pa da se on ponašao samo kao odgovoran roditelj, neovisno o tome što je bio pod utjecajem alkohola tom prigodom. Zbog iznesenog smatra da sud situaciju nije ocijenio objektivnom pa predlaže usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

Žalba je neosnovana.

 

Rješavajući o žalbi, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu navoda žalbe i odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a i utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. PZ-a, niti su povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika te da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti su počinjene povrede na koje žalitelj ukazuje.

 

Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

 

Naime, prvostupanjski je sud na temelju obrane samog 2. okrivljenog J. L. u kojoj okolnosno priznaje sve odlučne činjenice koje čine biće prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te dovodeći ga u vezu s obranom 1. maloljetnice M. D., pokćerke, koja je također priznala svoj dio inkriminacije tereteći 2. okrivljenika za njegov dio inkriminacije, kao i s socijalnom anamnezom nadležnog Centra za socijalnu skrb, imao dovoljno osnova za zaključak da je 2. okrivljenik predmetne zgode ponovio nasilje u obitelji prema maloljetnici, čime je ostvario zakonsko obilježje naprijed navedenog prekršaja. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a na koje se upućuje žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

 

Neosnovano žalitelj ističe da iz rezultata izvedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je on postupio u nužnoj obrani, budući da je, a što je prvostupanjski sud pravilno zaključio, prekoračio granice nužne obrane time što se nije zaustavio kada je od 1. maloljetnice oduzeo nož, iako je taj zahvat bio dovoljan da ju spriječi u daljnjem protupravnom postupanju, već ju je nakon toga ošamario dva-tri puta, kojim ponašanjem je ostvario zakonsko obilježje terećenog prekršaja. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je na temelju gore izvedenih dokaza činjenično stanje dovoljno i nesporno utvrđeno te je ovaj sud stava da nije bilo potrebe za provođenjem drugih dokaza, konkretno, ispitivanja kao svjedokinje i oštećenice A. L., supruge 2. okrivljenika i majke  maloljetnice, na što ukazuje žalitelj.

 

Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

 

Iako 2. okrivljenik u žalbi ne navodi da pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o prekršjnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je 2. okrivljeniku za prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u minimalnom novčanom iznosu propisanom za tu vrstu prekršaja, obzirom da je za prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna u iznosu najmanje 12.000,00 kuna ili do visine općeg maksimuma od 50.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana pa je iz navedenog evidentno i da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 40. PZ-a u izrečenu novčanu kaznu, okrivljeniku uračunao vrijeme provedeno u uhićenju te sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, omogućio 2. okrivljeniku pogodnost plaćanja dvije trećine novčane kazne u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

 

Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 30. rujna 2020.

 

Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                              Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 6 (šest) otpravaka: za spis, 2. okrivljenika, 1. maloljetnicu po zakonskom zastupniku, oštećenicu te tužitelja.