- 1 -              Revd 2393/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2393/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o., S., OIB:  ... , kojeg zastupaju punomoćnici A. R. i D. R., odvjetnici u S., protiv tuženika M. V., S., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik S. G., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-709/2019-2 od 6. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2911/2016 od 18. prosinca 2018., u sjednici održanoj 30. rujna 2020.

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-709/2019-2 od 6. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2911/2016 od 18. prosinca 2018.

 

Tužitelj na prijedlog nije odgovorio.

 

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

U prijedlogu postavljeno pitanje nije pitanje važno za odluku u sporu i kao takvo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredaba čl. 385. i 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Postavljeno pitanje, vezano za „kopiju dokumentacije“ kao dokazno sredstvo, postavljeno je, naime, kao posljedica tuženikova nerazumijevanja značenja načela neposrednosti pri izvođenju dokaza, odnosno pogrešnog shvaćanja da se kad parnični sud ocjenjuje kao dokaz ispravu priloženu u preslici radi o posrednom izvođenju dokaza. Propitivanje dokazne snage isprava priloženih u preslici bilo bi važno postupovnopravno pitanje samo u kontekstu odredbe čl. 108. st. 3. ZPP, u konkretnoj situaciji da je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio uvidom u preslike isprava koje je kao dokaz u spis priložio tužitelj, zanemarujući pritom tuženikov zahtjev za dostavu izvornika tih isprava, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 30. rujna 2020.