- 1 -              Revd 2298/2020-2

Broj: Revd 2298/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. Ž. iz P., OIB: …., kojeg zastupaju punomoćnice I. B. A. i V. B., odvjetnice u G. protiv tuženika: 1. L. udruge J., V. H., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., D. & S. d.o.o. Z. i 2. T. o. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1273/2019-2 od 16. travnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Pn-49/2018-95 od 6. studenog 2019., na sjednici održanoj 30. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev 2. tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1273/2019-2 od 16. travnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Pn-49/2018-95 od 6. studenog 2019., ističući pitanje koja smatra važnim za rješavanje konkretnog spora i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u njegovoj primjeni.

Na prijedlog 1. tuženik nije odgovorio, dok 2. tuženik u odgovoru na prijedlog predlaže isti odbiti kao nedopušten, a podredno odbiti kao neosnovan, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog 2. tuženiku.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačeno pitanje u prijedlogu nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Naime, u prijedlogu je postavljeno slijedeće pitanje:

„Primjenom pravila o teretu dokaza iz članka 221.a Zakona o parničnom postupku, je li na tuženiku teret dokaza osnovanosti njegovih prigovora protiv nalaz i mišljenja vještaka pa i predlaganjem ponovnog vještačenja ili je na tužitelju teret dokaza neosnovanosti tuženikovih prigovora protiv nalaza i mišljenja vještaka predlaganjem ponovnog vještačenja?,

Tužitelj u prijedlogu navodi da mu nije poznato da bi o ovom pravnom pitanju postojala praksa revizijskog suda niti da bi revizijski sud o tome zauzimao pravno shvaćanje, a pitanje smatra važnim stoga što je „ovdje na djelu sada već učestalo obezvrijeđivanje u pravilu izuzetno skupih visokostručnih dokaza kao što su vještačenja.“

Međutim, iako predlagatelj obrazlaže svoj stav da drugostupanjski sud nije pravilno primijenio postupovne odredbe prilikom ocjenjivanja nalaza i mišljenja vještaka i donoseći pobijanu presudu, nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi koje naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, iako tužitelj navodi da mu nije poznato je li revizijski sud odlučivao o navedenom pitanju, propustio je ukazati na možebitno postojeće različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije, a niti je određeno ukazao na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke, jer tek paušalan navod da se radi o „već učestalom“ postupanju nije dostatan da bi se navedeno pitanje smatralo važnim u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.

Kako odgovor na prijedlog nije radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je o zahtjevu 2. tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju (točka II. izreke).

Zagreb, 30. rujna 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.