- 1 - Revd 2539/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz D. L., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva B. i partneri j.t.d., odvjetnici u V., protiv tuženika mlljt. S. M. B. iz N. V. P., OIB: …, kojeg zastupa majka i z.z. K. M., iz N. V. P., OIB: …, a ona po punomoćnici B. M., odvjetnici u V., radi promjene osobnih odnosa između roditelja i djeteta i plaćanja uzdržavanja i po protutužbi mlljt. tuženika kao protutužitelja S. M. B. (u daljnjem tekstu: tuženika) protiv tužitelja kao protutuženika V. B. (u daljnjem tekstu: tužitelja), radi plaćanja naknade za uskraćeno uzdržavanje, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž Ob-76/2020-2 od 24. travnja 2020., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-47/2018-34 od 22. studenoga 2019., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2020.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
Mlljt. tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž Ob-76/2020-2 od 24. travnja 2020., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-47/2018-34 od 22. studenoga 2019.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje označeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer praksa viših sudova u pogledu postavljenog pitanja nije nejedinstvena, a što se odnosi i na praksu revizijskog suda.
Naime, pravno pitanje koje se odnosi na početak tijeka plaćanja naknade za uskraćeno uzdržavanje od strane roditelja koji ne stanuje s mlljt. djetetom treba vezati ne samo uz okolnost stanovanja (nestanovanja), već i uz temeljnu činjenicu, a to je pitanje od kada nije plaćeno uzdržavanje, u čemu sudska praksa viših sudova i revizijskog suda nije nejedinstvena.
Slijedom iznesenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP odlučiti kao u izreci.
