- 1 -              Revd 1923/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1923/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. C. C. d.o.o. iz Z., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćnici T. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika A. L. iz Z., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-139/2020-2 od 11. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4898/2017-26 od 23. prosinca 2019., u sjednici održanoj 29. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I Dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj GŽ-139/2020-2 od 11. ožujka 2020. u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

 

"Smatra li se ugovorni odnos, koji nastaje između izdavatelja poslovne kartice s jedne strane te pravne osobe na čiji zahtjev se izdaje i fizičke osobe koja karticu koristi s druge strane, trgovačkim ugovorom u smislu odredbe čl. 14. st .2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) te zastarijeva li obveza iz takvog ugovornog odnosu u trogodišnjem zastarnom roku (čl. 228. st. 1. ZOO), s obzirom da je korisnik kartice fizička osoba, kao i prosuđuje li se zastarni rok po obvezi glavnog dužnika –pravne osobe ili po obvezi fizičke osobe – jamca?"

 

II Odluka o naknadi troška podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku A. L. isplatiti tužitelju E. C. C. d.o.o. Z., iznos od 618.417,38 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

 

- na iznos od 584.980,86 kn od dana 17.05.2013. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

 

- na iznos od 9.332,03 kn na ime dospjele nepodmirene ugovorne kamate od 21.09.2017. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

 

II.              Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 49.522,62 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2019. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III.    Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

 

IV.  Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u kojem, kao važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni za razvoj prava kroz sudsku praksu, naznačuje pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije je osnovan.

 

Odluka u ovom konkretnom sporu ovisi o rješenju predmetnog pravnog pitanja. Ovo stoga što nižestupanjski sudovi odbijajući prigovor zastare prihvaćaju predmetni tužbeni zahtjev smatrajući da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni trogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 228. st. 1. ZOO-a već da u konkretnom slučaju valja primijeniti opći zastarni rok od 5 godina iz odredbe čl. 225. istog Zakona.

 

Ovaj revizijski suda ocjenjuje da je predmetno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pobijana drugostupanjska presuda utemeljena na pravnom shvaćanju koje odstupa od prakse revizijskog suda presuda broj Rev-1958/2017-2 od 10. studenog 2018.), ali i prakse drugih drugostupanjskih sudova (presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2150/2019-2 od 2. srpnja 2019. i presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-386/2015-2 od 13. ožujka 2017.).

 

Dakle, u pogledu predmetnog pravnog pitanja ispunjene su pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 6. ZPP odlučiti kao pod stavkom I izreke ovog rješenja.

 

Odluka o naknadi troška nastalog povodom podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. II izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 29. rujna 2020.