- 1 -

Broj:Jž-777/2020

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog T.F. i okrivljene D.B., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1 i stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog T.F., podnijete protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: 10. Pp J-72/2020-4 od 11. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2020.,

      p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljenog T.F. te se preinačava pobijana presuda u dijelu koji se odnosi na plaćanje novčane kazne, na način da se okrivljenom T.F. na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) dopušta plaćanje izrečene novčane u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna u 5 (pet) mjesečna obroka od po 400,00 (četiristo) kuna, od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana.

II Ukoliko okrivljeni T.F. plati dvije trećine izrečene novčane kazne u rokovima određenim za obročno plaćanje novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćena u cijelosti.

III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni T.F. obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje             

Pobijanom presudom okrivljeni T.F. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dok je okrivljena D.B. proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanih u izreci prvostupanjske presude, te na temelju citiranog propisa okrivljenom T.F. izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni da će se smatrati u cijelosti plaćena, dok je okrivljenoj D.B. uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona pravilno uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao jedan dan zatvora te je primijenjena uvjetna osuda sa rokom kušnje u trajanju od jedne godine.

Pobijanom presudom okrivljenoj D.B. je na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja i uznemiravanja u odnosu na okrivljenog T.F. u trajanju od mjesec dana na udaljenost ne manjoj od 50 metara.

Istom presudom okrivljeni T.F. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna, dok je okrivljena D.B. oslobođena naknaditi troškove prekršajnog postupka.

Okrivljeni T.F. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da je bio iz čistog mira napadnut kada je došao s posla u noći oko 00,50 sati i da nije kriv te predlaže smanjenje ili oslobođenje od kazne.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

Žalba je djelomično osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbama, i to iz osnova i razloga koje žalitelji navode u žalbama, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda na zakon osnovana.

Naime, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno izveo sve dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, te je na ročištu dana 11. ožujka 2020. godine, na temelju obrana okrivljenika kao i provedene dokazne radnje suočenja nesporno utvrdio sve odlučne činjenice unutar granica objektivnog identiteta optužbe. Iako je okrivljeni T.F. u svojoj obrani formalno poricao krivnju za počinjeni prekršaj, isti nije osporio odlučne činjenice da je u inkriminirano vrijeme izgovorio riječi svojoj supruzi, a što je utvrđeno i na temelju drugih provedenih dokaza. Dakle, u odnosu na žalbene navode žalitelja potrebno je navesti da iz utvrđene dinamike inkriminiranog događaja nesporno proizlazi da je žalitelj zajedno sa svojom izvanbračnom suprugom počinio psihičko nasilje na način kako je to činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude budući je istoj verbalno uzvratio uvredama, a koju odlučnu činjenicu isti niti ne osporava u obrani i žabi, slijedom čega je trebalo odbiti žalbi okrivljenog T.F. kao neosnovanu.

Za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji alternativno je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana.

Prvostupanjski je sud okrivljenom T.F. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu propisne kazne i to u minimalno propisanom iznosu, pri čemu je pravilno cijenio raniju nekažnjavanost, te utvrđene osobne i imovinske prilike okrivljenika kao olakotne okolnosti, dok otegotne okolnosti nije utvrdio, pa stoga ovaj Sud smatra da su tako izrečene novčane kazne primjerene krivnji okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja te visini propisane kazne za navedeni prekršaj te da će se ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona,

Međutim, razmatrajući odluku o kazni povodom žalbe okrivljenika, ovaj je Sud našao da u konkretnom slučaju postoji osnova da se žalitelju omogući obročno plaćanje izrečenih novčanih kazni kako je to predviđeno odredbom članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir osobne i imovinske prilike okrivljenika na način kako je to navedeno u toči I izreke ove presude, budući je prvostupanjski sud propustio točno odrediti način obročnog plaćanja te se u tom smislu okrivljenom Tomislavu Fijačku dopušta plaćanje izrečene novčane u iznosu od 2.000,00 kuna u 5 mjesečna obroka od po 400,00 kuna, od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana, te ukoliko plati dvije trećine izrečene novčane kazne u rokovima određenim za obročno plaćanje novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćena u cijelosti.

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenog Tomislava Fijačka na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 29. rujna 2020. godine

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenom T.F. i ovlaštenom tužitelju.