- 1 -              Rev 807/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 807/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza N. C. d.o.o. u stečaju, N., OIB: ..., zastupan po stečajnom upravitelju M. Z. iz R., protiv tuženika J. F., R. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-2926/14-3 od 21. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pagu broj P-37/13-28 od 25. kolovoza 2014., u sjednici održanoj 29. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-2926/14-3 od 21. ožujka 2017. u dijelu odluke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Pagu broj P-37/13-28 od 25. kolovoza 2014. u točki I. izreke i rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-2926/14-3 od 21. ožujka 2017. u dijelu odluke pod točkom I. izreke i presuda Općinskog suda u Pagu broj P-37/13-28 od 25. kolovoza 2014. u dijelu odluke pod točkom I. i III. izreke te se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku F. J., R. S., isplatiti tužitelju N. C. d.o.o. novčani iznos od 149.541,86 kn (slovima:stočetrdesetdevettisućapetstočetrdesetjednu kunu i osamdesetšest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 20. kolovoza 2011. godine pa do isplate prema visini stope određene čl. 29. ZOO i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 298.120,00 kn kao neosnovan.

 

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev od 15. travnja 2013. kao neosnovan.“

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine kao neosnovan.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u toč. I. i II. izreke. Rješenjem suda drugog stupnja uvažena je žalba tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja u toč. III. izreke (odluci o parničnim troškovima) na način da je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 17.025,00 kuna (toč. I.). Ujedno je ukinuta presuda suda prvog stupnja u toč. IV. izreke bez vraćanja na ponovan postupak (toč. II.).

 

Protiv presude suda drugog stupnja, u dijelu u kojem nije uspio u postupku, tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju te preinačiti pobijanu odluku.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženika je osnovana.

 

Predmet konkretnog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 441.661,86 kuna na ime neisplaćene kupoprodajne cijene iz Ugovora o kupoprodaji zaključenog 20. kolovoza 2011. između tužitelja i tuženika.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su parnične stranke zaključile Ugovor o kupoprodaji (dalje: Ugovor) nekretnine čest. zem. 1721/7, kuća i dvorište, upisane u zk. ul. 2238, poduložak 8, etaža 8, 719/10000 dijela ukupne nekretnine, upisane u A-I, povezane s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, stan na prvom katu, ukupne površine 38,93 m2, s pripadajućim parkirališnim mjestom oznake P4,

 

- da je u čl. 2. Ugovora za predmetnu nekretninu ugovorena cijena u iznosu od 60.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja,

 

- da je sukladno čl. 3. Ugovora kupac preuzeo predmet Ugovora te sukladno čl. 4. da je kupac isplatio ugovoreni iznos u cijelosti,

 

- da je sukladno čl. 5. Ugovora tužitelj, kao prodavatelj, ovlastio tuženika, kao kupca, da na temelju predmetnog Ugovora ishodi u zemljišnim i drugim knjigama uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz čl. 1. Ugovora,

 

- da su prema Zapisniku o dogovorima (dalje: Zapisnik) između tužitelja kojeg je zastupala M. D.-K. i A. i M. P., koji su zastupali tuženika, ostali neprovedeni dogovori o kupoprodaji nekretnina, među inima i stan br. 4, da se potvrđuju uplate M. i A. P. u sveukupnom iznosu od 432.500,00 eura, da se stan br. 4 prodao kupcu J. F. i da se na treba uknjižiti pravo vlasništva u korist tuženika, te je za predmetnu nekretninu koja je prodana tuženiku navedena cijena od 40.000,00 eura.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik dokazao da je tužitelju putem A. P. isplatio dio kupoprodajne cijene u iznosu od 40.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, no da je ugovorena kupoprodajna cijena od 60.000,00 eura, radi čega je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti preostali iznos.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

Tuženik u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

 

„1. Da li je sud u ovom slučaju, utvrdivši da tuženik nije dokazao postojanje razloga za pisanje više cijene u Ugovoru o kupoprodaji nepravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221a ZPP-a iako je tijekom postupka neosnovano odbio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka koji je bio prisutan na svim vođenim pregovorima i koji je potpisnik dokumenta na koji se tuženik poziva, a koji dokument na više mjesta spominje iznos kupoprodajne cijene i ovlaštenje tužitelju da stavi višu cijenu, te taj svjedok ima neposredna saznanja o bitnim činjenicama zaključenja predmetnog Ugovora o prodaji?,

 

2. Da li je sud u ovom slučaju, utvrdivši da tuženik nije dokazao postojanje razloga za pisanje više cijene u Ugovoru o kupoprodaji nepravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221a ZPP-a iako je tijekom postupka neosnovano odbio izvesti dokaz pribave ugovora o kupoprodaji iz mjeseca lipnja 2011. godine sastavljenom kod javne bilježnice E. Š. iz P. o istom predmetu kupoprodaje, a koji je po izričitom pismenom priznanju ovlaštene osobe tužitelja na Zapisniku o dogovorima uništen?,

 

3. Da li je tužitelj tvrdeći da mu tuženik nije isplatio kupoprodajnu cijenu od navodnih 60.000,00 EUR-a trebao slijedom pravnog propisa o teretu dokazivanja iz čl. 219 i 220 ZPP-a dokazati za što, po kojim cijenama i za koje pravne poslove je primio iznos od 432.500 EUR-a iz Zapisnika o dogovorima od 22.08.2011.god., te za koje poslove iznos od 215.000 EUR-a iz Potvrde od 09.06.2011.god., te za koje pravne poslove je tužitelj primio 64.000 EUR-a iz Ugovora pisanog rukom u lipnju 2011.god. kao i dokazati za koji pravni posao je primio iznose iz pojedinačnih potvrda dostavljenih po tuženiku u spis uz Odgovor na tužbu?,

 

4. Da li je sud u ovom slučaju, utvrdivši da tuženik duguje tužitelju cijenu iz Ugovora o kupoprodaji od 25.08.2011.godine, a ne one koja proizlazi iz ostalih dokumenata kao što su Zapisnik o dogovorima od 22.08.2011.godine, saslušanja svjedoka A. P. i drugih dokaza, pogrešno primijenio materijalno pravo kad nije ocijenio o kakvoj se kupoprodajnoj cijeni radi tj. kad nije utvrdio pravu volju ugovornih strana, tj. je li u pisani ovjereni sastav Ugovora o kupoprodaji od 25. kolovoza 2011.god. voljom ugovornih strana unesen viši iznos cijene od iznosa kojeg su stvarno ugovorili, te na taj način pogrešnom primjenom materijalnog prava presudio da je tuženik dužan tužitelju isplatiti zapravo simuliranu kupoprodajnu cijenu?,

 

5. Vrijedi li u ovom konkretnom predmetu (kao općenito prema općeusvojenom stavu revizijskog suda) stvarna suglasna volja ugovornih strana tj. dogovorena kupoprodajna cijena za nekretninu između ugovornih strana tužitelja i tuženika ili ona simulirana – fiktivna kupoprodajna cijena pisana u ugovoru nakon pismenog pristanka tuženika na pisanje takve fiktivne cijene iz Zapisnika o dogovorima?“

 

Kao razlog važnosti za prva tri postavljena pitanja tuženik ukazuje na odluku Županijskog suda u Zadru broj Gž-2832/15 od 10. siječnja 2017., dok u odnosu na četvrto i peto pitanje ukazuje na odluke revizijskog suda broj Rev-79/09 i Rev-1184/11, u kojima je zauzeto pravno shvaćanje suprotno shvaćanja drugostupanjskog suda u ovom predmetu.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je peto pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

O ovom pravnom pitanju revizijski sud se izjasnio u odlukama na koje se tuženik poziva u reviziji te stoga navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

 

Sukladno čl. 291. st.1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 - dalje ZOO) ako je ugovor sklopljen u posebnom obliku, bilo na temelju zakona, bilo voljom ugovornih strana, vrijedi samo ono što je u tom obliku izraženo dok će sukladno st. 2. ipak bit valjane istodobne usmene pogodbe o sporednim točkama o kojima u ugovoru propisanog oblika nije ništa rečeno ako nisu u opreci s njegovim sadržajem ili ako nisu protivne cilju zbog kojeg je oblik propisan. Sukladno st. 3. istog članaka pravovaljane su i istodobne usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili obiju strana, ako je poseban oblik propisan samo u interesu ugovornih strana.

 

U smislu prethodno navedene odredbe čl. 291. ZOO, u obveznim odnosima vrijede i usmene pogodbe stranaka budući da isto predstavlja stvarnu volju ugovornih strana. Naime, pravno je valjan usmeni sporazum o cijeni, iako je u pisanom ugovoru o prodaji nekretnina označena druga cijena.

 

U činjeničnoj situaciji kada je sukladno čl. 4. predmetnog ugovora utvrđeno da je kupac isplatio ugovoreni iznos u cijelosti, da je prema Zapisniku ugovorena cijena predmetnog stana u iznosu od 40.000,00 eura i da se na tuženika treba uknjižiti pravo vlasništva, te obzirom iz podataka u spisu proizlazi da je između tužitelja kojeg je zastupala M. D.-K. i A. i M. P., koji su zastupali tuženika, u predmetnom Zapisniku dogovoreno da su zastupnici tuženika suglasni da se na ugovore stave cijene koje odgovaraju prodavatelju - tužitelju u ovom predmetu, nižestupanjski sudovi su propustili utvrdili da li volja ugovornih stranaka odgovara tekstu samog ugovora. Naime, u postupku nije utvrđeno koja je prava volja stranaka u pogledu kupoprodajne cijene predmetne nekretnine.

 

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, u konkretnom slučaju da li volja ugovornih stranaka u pogledu kupoprodajne cijene odgovara tekstu samog ugovora, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP usvojiti reviziju tuženika, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci,

 

Budući da je zasad neizvjestan uspjeh stranaka glede merituma spora, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, pa je i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (čl. 164. st. 4. ZPP).

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 29. rujna 2020.