Pristupanje sadržaju
-1-
Broj: Jž-672/2020.
REPUBLIKA HRVATSKA Broj: Jž-672/2020.
VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
REPUBLIKA HRVATSKA
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene N.D. i dr. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi okrivljene N.D., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 5. siječnja 2020., broj: 80. Pp J-3097/2019, na sjednici vijeća održanoj dana 29. rujna 2020.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljene N.D. i po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom okrivljeni Ž.D. i N.D. su proglašeni krivima i kažnjeni kaznom zatvora u trajanju od 15 dana svaki, s tim da im je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju kao jedan dan zatvora, tako da imaju za izdržati 14 dana zatvora te im je na temelju odredbe članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda pa se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenici u roku od jedne godine počine drugi prekršaj iz članka 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji zbog prekršaja iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pobliže opisanog u izreci pobijane presude.
Istom presudom okrivljenicima su izrečene zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci, a okrivljenom Ž.D. i zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva iz prizemlja obiteljske kuće i stana u kojem je stanovao s obitelji na adresi Š.H. xx u trajanju od jedne godine.
Navedenom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna svaki.
Protiv te presude u odnosu na osuđujući dio okrivljena N.D. je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Žaliteljica navodi da su se ona i Ž. svađali jer on radi pritisak na nju i to preko 20 godina, a tek je od 2016. imala hrabrosti to prijaviti policiji, za što je bio i kažnjavan, svjedok L.L.D. je izjavio da nije vidio da sam Ž. htjela polici vrućom vodom, nije ni mogao to vidjeti jer se to nije dogodilo, smatra se nevinom jer njezina krivnja nije dokazana i zato moli da ju se oslobodi krivnje i to što mu je rekla da je čoban nije bila uvreda niti je išta loše mislila samo je htjela da se on pobrine za sebe i pusti je na miru.
Žaliteljica predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu.
Odredbom članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da će se na ispitivanje svjedoka u prekršajnom postupku smisleno primjenjivati odredbe koje važe u Zakonu o kaznenom postupku za ispitivanje svjedoka, osim ako ovim zakonom nije što drukčije određeno.
Prema odredbi članka 285. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11-pročišćeni tekst, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19) oslobođeni su obveze svjedočenja srodnici okrivljenika u ravnoj lozi, rođaci u pobočnoj lozi do trećeg stupnja zaključno te srodnici po tazbini do drugog stupnja zaključno i prema stavku 3. istog članka zakona dužnost suda je te osobe prije njihova ispitivanja i čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku upozoriti da ne moraju svjedočiti te će ih upozoriti da će njihov iskaz, ako odluče svjedočiti bez obzira na njihovu kasniju odluku moći koristiti kao dokaz, a ta upozorenja i odgovori unose se u zapisnik.
Nadalje, odredbom članka 300. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku propisano je da se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenje iz članka 285. stavka 3. ovog zakona i odricanje nije ubilježeno u zapisnik. U konkretnom slučaju iskaz svjedoka L.L.D., sina okrivljenika nije se mogao koristiti kao dokaz u ovom predmetu, jer svjedok nije upozoren na navedeni zakonom propisan način pa je počinjena navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.
U vezi s tim ni činjenično stanje nije potpuno i točno utvrđeno kako to osnovano prigovara žaliteljica.
Zbog navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 206. Prekršajnog zakona ukinuti pobijanu presudu i u odnosu na okrivljenog Ž.D. koji u ovom predmetu nije podnio žalbu (članak 202. stavak 6. Prekršajnog zakona), s tim da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je ovaj Sud ukazao ovim rješenjem te će nakon provedenog dokaznog postupka i ocjenom u postupku svih provedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica, respektirajući navode žalbe, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 29. rujna 2020.
Zapisničar: Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek v. r. Anđa Ćorluka, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 primjerka: za spis, žaliteljicu i tužitelja.