REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 71 Pž-4852/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica Z. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. D. d.o.o., OIB …, Z., radi isplate iznosa od 19.702,02 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4285/2018 od 3. lipnja 2019., 29. rujna 2020.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4285/2018 od 3. lipnja 2019.

Obrazloženje

Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Povrv-4285/2018 od 3. lipnja 2019. odbio tužiteljev prijedlog da u parnicu umjesto dosadašnjeg tužitelja kao novi tužitelj stupi H. – S.  d.o.o., Z..

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odbio tužiteljev prijedlog primjenom čl. 193. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 I 89/14; dalje: ZPP) budući da se tuženik usprotivio promjeni tužitelja.

Protiv rješenja žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom ističe da je sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a. Smatra da rješenje nema razloga, sadrži proturječnosti i nije ga moguće ispitati. Ističe kako se sud u obrazloženju poziva na podnesak od 8. travnja 2019. kojim se tuženik navodno usprotivio promjeni tužitelja. Taj podnesak tužitelj nije nikada zaprimio, sud ga nije pozvao očitovati se o tom podnesku i nije mu poznat njegov sadržaj. Smatra da je sud po zaprimanju podnesak trebao dostaviti tužitelju na očitovanje i tek tad donijeti odluku, a postupajući suprotno tomu čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Navodi da su u trenutku pokretanja predmetnog postupka suvlasnici povjerili upravljanje društvu M. d.o.o., a od 31. siječnja 2019. suvlasnike zastupa društvo H.-S. d.o.o. Ukazuje da u situaciji kada tijekom postupka dođe do promjene upravitelja zgrade ne radi se o promjeni na strain tužitelja, već samo o promjeni osobe koja je ovlaštena poduzimati radnje u postupku, konkretno zastupnika. Sama promjena upravitelja ne znači subjektivnu preinaku tužbe jer je on po svojoj funkciji upravitelja zgrade ovlašten ex lege i na temelju ugovora zastupati suvlasnike zgrade za naplatu pričuve pa i naplatu one pričuve koja nije naplaćena za vrijeme trajanja ugovora s ranijim upraviteljem, stoga je i on aktivno legitimiran. U konkretnom slučaju kada nije sporno da je ovršni postupak pokrenuo raniji upravitelj, a tijekom postupka je na strani tužitelja označen novi upravitelj, ne radi se o subjektivnoj preinaci u smislu odredbe čl. 192. st. 3. ZPP-a, već je došlo do promjene aktivne legitimacije za koju se ne traži pristanak protivne stranke, a ako se ona i protivi, to ne utječe na nastavak postupka koji je u tijeku. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i prihvatiti tužiteljev prijedlog o stupanju novog tužitelja u postupak, podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

Nije osnovan žalbeni navod kojim tužitelj ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Iz raspravnog zapisnika od 12. ožujka 2019. proizlazi da je punomoćnik tužitelja predložio da se tuženik očituje pristaje li na promjenu osobe tužitelja te je sud rješenjem odlučio pozvati tuženika na očitovanje o toj promjeni s obzirom na činjenicu da tuženik nije bio prisutan tom ročištu. Iako spisu nije priložen dokaz o dostavi tužitelju podneska od 8. travnja 2014., kojim se tuženik usprotivio promjeni tužitelja, time tužitelju nije onemogućeno da raspravlja pred sudom. Naime, tužitelj je svoje razloge zašto smatra da navedena promjena na strani upravitelja ne dovodi do preinake tužbe, za koju bi bio potreban pristanak tuženika, iznio ranije tijekom postupka podneskom od 1. ožujka 2019. stoga mu nedostavljanjem tuženikovog očitovanja, prije donošenja odluke o tom prijedlogu, nije onemogućeno raspravljanje.

Neosnovan je i žalbeni navod da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer iako je omaškom naveo da odluku temelji na odredbi čl. 193. st. 3. ZPP-a koja uređuje povlačenje tužbe, iz obrazloženja proizlazi da je primijenio odredbu čl. 192. st. 3. ZPP-a koja uređuje uvjete za preinaku tužbe na način da nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane.

Kako se u konkretnom slučaju tuženik usprotivio promjeni tužitelja, sud je taj prijedlog za promjenu tužitelja odbio, a neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je time prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

Iz spisa proizlazi da je postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku 11. prosinca 2017., a kao ovrhovoditelj je naznačeno trgovačko društvo M. d.o.o, Z., kao upravitelj stambene zgrade u Z., na adresi … . Podneskom od 25. veljače 2019. punomoćnik tužitelja obavijestio je sud da su suvlasnici predmetne zgrade otkazali upravljanje dotadašnjem upravitelju, društvu M. d.o.o. čime da je prestala punomoć za zastupanje dotadašnjem punomoćniku tužitelja, kao i da je novi upravitelj društvo H.-S. d.o.o., Z., te se predlaže sva daljnja pismena dostavljati novom upravitelju.

Podneskom od 1. ožujka 2019. novi punomoćnik tužitelja istaknuo je da od 31. siječnja 2019. suvlasnike zastupa društvo H.-S. d.o.o., dakle, da je došlo do promjene osobe zastupnika suvlasnika i da se ne radi o promjeni na strani tužitelja.

Tuženik je podneskom od 8. travnja 2019. postupio po rješenju prvostupanjskog suda od 18. ožujka 2018. poslovni broj Povrv-4285/2018 kojim je bio pozvan da se očituje pristaje li na promjenu tužitelja te se očitovao na način da se protivi promjeni tužitelja u ovom predmetu zbog čega je sud taj prijedlog odbio.

U smislu odredbe čl. 90. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, dok su odredbom čl. 93. ZV-a pobliže propisane upraviteljeve dužnosti i ovlasti. Iz odredbe čl. 93. st. 2. ZV-a proizlazi ovlast upravitelja da vodi postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti u ime svih suvlasnika nekretnine, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

Odredbom čl. 378. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju. U smislu odredbe čl. 378. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima upravitelj zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. toga članka nije drugačije određeno.

Uvidom u spis proizlazi da su Ugovorom o upravljanju stambenom zgradom od 3. siječnja 2002. (str. 7. do 9. spisa) suvlasnici povjerili upravljanje predmetnom zgradom društvu M. d.o.o., a odredbom čl. 2. tog Ugovora suvlasnici su ovlastili upravitelja da u ime i za račun suvlasnika zgrade obavlja poslove u skladu sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i u skladu s Međuvlasničkim ugovorom te se upravitelj obvezao da će zastupati suvlasnike pred sudom preko odabranog odvjetnika.

Dakle, društvo M. d.o.o. kao upravitelj zgrade, ovlašteno je ex lege i na temelju navedenog ugovora pokrenuti sudski postupak u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve, dakle, aktivno je legitimirano. Iako je u konkretnoj situaciji tijekom postupka došlo do promjene upravitelja, raniji upravitelj ima legitimaciju zastupati suvlasnike u odnosu na neplaćenu pričuvu dok je bio upravitelj zgrade i nakon što je to prestao biti jer se pričuva odnosi za vrijeme u kojem je bio upravitelj. Ako novi upravitelj u konkretnom slučaju želi stupiti u parnicu, radi se o subjektivnoj preinaci tužbe koju sud neće dopustiti, ukoliko se tuženik tome protivi.

Slijedom navedenog, neosnovan je žalbeni navod da se ne radi o subjektivnoj preinaci tužbe i da se tuženik tome ne bi mogao protiviti, stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio tužiteljev prijedlog da u parnicu umjesto dosadašnjeg tužitelja stupi novi tužitelj.

Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 29. rujna 2020.

Sudac

Tatjana Kujundžić Novak