- 1 -              Rev 1342/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1342/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. G., OIB ..., iz V., ..., koju zastupa punomoćnica A. M., odvjetnica u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-514/16-3 od 20. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj P-218/14 od 18. veljače 2015., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-514/16-3 od 20. ožujka 2017. i presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj P-218/14 od 18. veljače 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužiteljici na ime naknade štete isplati 468.977,32 kn s pripadajućim kamatama i da joj naknadi troškove parničnog postupka od 50.625,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda u odluci o glavnoj stvari dok je djelomično prihvaćena žalba tuženice i preinačena prvostupanjska odluka u odluci o troškovima postupka na način da je tužiteljici dosuđen iznos od 48.125,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je prihvatiti reviziju u smislu revizijskih navoda.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi iz čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog propusta u radu djelatnika zk odjela Općinskog suda u Vinkovcima prilikom upisa tereta i izdavanja izvatka za poslovni prostor lokal broj 2 u potkrovlju površine 88,42 m2, upisan u poduložak 3840 k.o. V. koji se nalazi u V., ..., sagrađen na kč.br. 1326/1.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je prednica tužiteljice, njezina majka, sada pokojna L. Ž., kupoprodajnim ugovorom od 15. studenog 1999. kao kupac od F. d.o.o. V. kao prodavatelja, kupila nekretninu poslovni prostor lokal broj 2 u potkrovlju površine 88,42 m2, upisan u poduložak 3840 k.o. V. za 250.000,00 kn koji iznos je u cijelosti isplaćen, da je ishodila prijenos prava vlasništva na svoje ime, o čemu joj je izdan 19. studenog 1999. zk izvadak u kojem je navedeno da na nekretnini nema tereta,

 

- da je 24. srpnja 1998., prije sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora, sklopljen ugovor o kreditu između S. banke i G. d.o.o. kao korisnika kredita od 250.000,00 kn temeljem kojeg je F. d.o.o. V. dozvolila uknjižbu založnog prava od 375.000,00 kn na poslovnom prostoru lokal broj 2 u potkrovlju površine 88,42 m2, upisan u poduložak 3840 k.o. V.,

 

- da založno pravo nije bilo vidljivo u zemljišnim knjigama u trenutku kada je tužiteljici 19. studenog 1999. izdan vlasnički list za predmetnu nekretninu, da zemljišnoknjižni odjel po zaprimanju založnog prava nije isto odmah proveo u zemljišnim knjigama jer iako je upisano da je založno pravo u podulošku broj 3840. k.o. V. upisano 19. kolovoza 1998. zemljišnoknjižni odjel nije mogao tog dana upisati založno pravo u korist S. banke jer je navedeni uložak formiran 23. lipnja 1999. iz čega proizlazi da je uknjižba založnog prava izvršena naknadno i to nakon što je pravna prednica tužiteljice 19. studenog 1999. izvršila uknjižbu svojeg prava,

 

- da je S. banka temeljem ovršne isprave ugovora o kreditu podnijela prijedlog za ovrhu na predmetnoj nekretnini,

 

- da je 29. travnja 2014. nekretnina prodana u ovršnom postupku za 234.500,66 kn koji iznos je pripao ovrhovoditelju S. banci,

 

- da je u postupku Općinskog suda u Županji broj P-665/06-10 od 27. veljače 2007. pravomoćno odbijen zahtjev prednice tužiteljice za utvrđenja ništavosti uknjižbe založnog prava na predmetnoj nekretnini jer je založno pravo osnovano prije nego je nekretnina prodana prednici tužiteljice.

 

Nižestupanjski sudovi su, obzirom da u vrijeme kupoprodaje založno pravo nije bilo vidljivo u zemljišnim knjigama i da je tužiteljici izdan vlasnički list 19. studenog 1999. u kojem na predmetnoj nekretnini nije bio upisan zalog, zaključili da je tužiteljica dokazala štetnu radnju kroz propust upisa založnog prava od strane zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Vinkovcima, štetu zbog prodaje tužiteljičine nekretnine u ovršnom postupku i uzročnu vezu između štetne radnje i štete stoga su ocijenili na temelju čl. 209. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13 i 60/13 - dalje: ZZK) da po principu objektivne odgovornosti odgovara Republika Hrvatska. Ocijenili su i da nije nastupila zastara potraživanja budući je tužiteljici šteta nastala tek 29. travnja 2014. kad je nekretnina prodana u ovršnom postupku, a tužba je podnesena 27. svibnja 2014. u zakonskom roku od tri godine. Stoga su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev.

 

Revidentica navodi da za odgovornost tuženice mora postojati uzročno posljedična veza između izdavanja predmetnog zemljišnoknjižnog izvatka pravnoj prednici tužiteljice bez upisanog zaloga s jedne strane i postojanja njene zablude da kupuje predmetnu nekretninu bez upisanog zaloga treće osobe, a takva uzročno posljedična veza u ovom postupku nije utvrđena. Revidentica ističe da iz postupka proizlazi da je prednica tužiteljice imala saznanja da nekretninu stječe sa zalogom stoga nema odgovornosti tuženice za nastalu štetu.

 

Pravilno navodi revidentica da samo iz razloga što je prednici tužiteljice 19. studenog 1999. izdan zemljišnoknjižni izvadak bez tereta na predmetnoj nekretnini nakon što je prednica tužiteljice sklopila kupoprodajni ugovor (15. studenog 1999.) iako je založeno pravo S. banke na predmetnoj nekretnini upisano 19. kolovoza 1998., za sada nije dokazano postojanje uzročne veze između izdavanja vlasničkog lista bez upisanog tereta i konkretne štete (prodaje nekretnine radi namirenja založnog vjerovnika).  Uzročna veza postojala bi tek da je zemljišno knjižni izvadak, u kojem nije upisan teret, doveo tužiteljicu u zabludu da kupuje nekretninu bez tereta.

 

Prema odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 59/01, 190/03, 199/03 i 79/07 - dalje: ZSDU) štetu koja određenoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u na njih prenesenim poslovima državne uprave naknađuje Republika Hrvatska. Za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu navedene odredbe trebaju kumulativno biti ispunjene tri pretpostavke nezakonit i/ili nepravilan rad državnog tijela, postojanje štete i uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela i nastale štete, pri čemu je potrebno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada državnog tijela, to jest da šteta ne bi nastala da njega nije bilo.

 

Tužiteljica nije dokazala zemljišnoknjižnim izvatkom (ishođenim prije provođenja kupoprodajnog ugovora) da na predmetnoj nekretnini nije bio upisan teret, a tek da je to dokazala moglo bi se govoriti o odgovornosti tuženice. Da bi postojala odgovornost tuženice zbog nezakonitog ili nepravilnog rada iz odredbe čl. 13. ZSDU mora postojati uzročna veza između izdavanja predmetnog zemljišnoknjižnog izvatka pravnoj prednici tužiteljice bez upisanog zaloga i postojanja njezine zablude da kupuje predmetnu nekretninu bez upisanog tereta. Obzirom da je prednica tužiteljice u spis dostavila samo zk izvadak koji joj je izdan nakon što je kupila predmetnu nekretninu za sada ne bi proizlazilo da je stanje u zk izvatku bez tereta prednicu tužiteljice dovelo u zabludu da kupuje nekretninu bez tereta. Samo temeljem tog zk izvatka preuranjeno je govoriti o postojanju uzročno posljedične veze između izdavanja zk izvatka bez upisanog tereta i nastale štete, a bez uzročno posljedične veze između nepravilnog i/ili nezakonitog rada državnog tijela i nastale štete nema odgovornosti tuženice za štetu.

 

Upisan teret prati nekretninu (čl. 299. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14), a ne vlasnika i ne sprečava promjenu vlasnika. U konkretnoj situaciji je utvrđeno da je tužiteljici zaista izdan zk izvadak 19. studenog 1999. u kojem nije bilo upisano založeno pravo S. banke. Predmetna nekretnina je 23. lipnja 1999. iz zk uloška 3645 prenesena u poduložak 3840 (besteretno). Kako je založno pravo S. banke uknjiženo temeljem ugovora o kreditu 24. srpnja 1998. prijenosom u novi poduložak prenesen je i navedeni teret. Tužiteljica nije u postupku Općinskog suda u Županji broj P-665/06-10 od 27. veljače 2007., u kojem je pravomoćno odbijen zahtjev prednice tužiteljice za utvrđenja ništavosti uknjižbe založnog prava, dokazala nevaljanost navedenog upisa založnog prava, a do sada nije dokazala niti da ona neovisno o postojanju zk izvatka na koji se pozvala, nije znala za uknjižbu založnog prava u korist S. banke jer dostavom tog zk izvatka nije automatizmom dokazala da je provjerila stanje u zemljišnim knjigama prije sklapanja predmetnog ugovora, to tim prije što u tom ugovoru prodavatelj nije jamčio da nekretnina nema tereta.

 

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova da u ovom slučaju postoji uzročno posljedična veza između izdavanja tužiteljici zk izvatka bez tereta i štete koja je nastala kada je predmetna nekretnina prodana sudovi nisu ispitali je li tužiteljica prije nego je kupila predmetnu nekretninu provjerila zemljišnoknjižno stanje odnosno je li propust zk odjela doveo prednicu tužiteljice u zabludu da kupuje nekretninu bez tereta.

 

Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo je zbog pogrešnog pravnog pristupa ukinuti pobijane presude i vratiti predmet na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 29. rujna 2020.