- 1 -              Rev 2241/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2241/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja,Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P.1 iz Z., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku R. Š., odvjetniku u Z., protiv I-tužene M. P.2 iz S. K. Z., ..., OIB: ... i II-tužene M. P.3 iz S. K. Z., ..., OIB: ..., obje zastupane po punomoćniku G. I., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1093/2016-2 od 25. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-839/13-46 od 26. studenog 2015., u sjednici održanoj 29. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice, kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I. 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u kojem je tražila da se utvrdi da je ništav/ništetan ugovor o darovanju sklopljen dana 23. siječnja 1995. kojim je tužiteljica M. P.1, darovala a sada pok. Z. P. primio na dar stan br. 22, upisan u zk.podul. 55376 k.o. Z. O., kao posebnog dijela stambene zgrade u Z., ..., sagrađene na kat.čest.br. 710/99.

 

U točki I. 2. izreke odbijen je i tužbeni zahtjev tužiteljice da se temeljem ove presude upis brisanja uknjižbe prava vlasništva pok. Z. P., te njegovih nasljednika, u podul.br. 55376, k.o. Z. O., te da se naloži uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja na način da se na istim nekretninama upiše pravo vlasništva za korist tužiteljice M. P.1, te je u točki I. 3. izreke odbijena sa zahtjevom da joj tuženice solidarno plate troškove postupka.

 

U točki II. izreke odbijen je i kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice u kojem je tražila da se utvrdi da je ugovor o darovanju zaključen dana 23.siječnja 1995., između M. P.1 kao darovateljice i sada pok. Z. P. kao daroprimatelja raskinut 27. siječnja 1995., da se temeljem ove presude naloži upis brisanja uknjižbe prava vlasništva pok. Z. P., te njegovih nasljednika, ovdje tuženica M. P.2 i M. P.3 u podul.br. 55376, k.o. Z. O., i da se nalaži uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja na način da se na istim nekretninama upiše pravo vlasništva za korist tužiteljice M. P.1, te da joj tuženice solidarno plate troškove postupka.

 

U točki III. izreke tužiteljica je obvezana tuženicama naknaditi parnični trošak u iznosu od 30.962,50 kn, u roku od d 15 dana.

 

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti obje nižestupanjske presude te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je neosnovana.

 

Predmet spora je zahtjev na utvrđenje ništavosti ugovora o darovanju, sklopljenog 23. siječnja 1995., između tužiteljice kao darovateljice i sada pokojnog Z. P. kao daroprimca, a predmet kojega je stan u Z., ..., te eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje da je navedeni ugovor o darovanju od 23. siječnja 1995. raskinut s danom 27. siječnja 1995.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu se tužiteljica poziva, jer pobijana presuda nema nedostataka, može se ispitati, usuglašena je s prikupljenom procesnom građom te sadrži jasne i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama.

 

Time što je drugostupanjski sud prihvatio ocjenu dokaza izvedenu od strane prvostupanjskog suda vezano za nalaz i mišljenje vještaka grafologa o činjenici nalazi li se na predmetnom ugovoru o darovanju potpis darovateljice-tužiteljice, a koji nalaz i mišljenje su sudovi prihvatili, nakon što je u dopuni vještačenja imenovani vještak koristio izvornik tog ugovora prilikom vještačenja i što je dopuna nalaza i mišljenja vještaka drugačija od onog početnog nalaza i mišljenja, koji je sačinjen na temelju fotokopije navedenog ugovora, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je, vezano za prihvaćanje tog dokaza, dostatne i valjane razloge jasno iznio sud prvog stupnja, a te razloge je, kao prihvatljive, potvrdio i drugostupanjski sud, jer je i on ocijenio da s obzirom na navedene okolnosti nije postojala potreba za provođenje dodatnog-drugog vještačenja, a to prihvaća i ovaj sud, tim više što se ni po ovom sudu nisu pojavile osnovane sumnje u pravilnost danog nalaza i mišljenja po sudu angažiranog vještaka grafologa, a što je sve pobliže obrazloženo u presudi nižestupanjskih sudova.

 

Prema daljnjoj tvrdnji tužiteljice u pobijanoj presudi nisu dani valjani razlozi za utvrđenje da je daroprimatelj stupio u posjed predmetne nekretnine, neovisno što je u samom ugovoru o darovanju navedeno da je daroprimatelj stupio u posjed, jer je tužiteljica zadržala pravo doživotnog korištenja stana, smatrajući da jedno isključuje drugo, pa da je zbog toga svoje pravno shvaćanje drugostupanjski sud trebao podrobnije obrazložiti, jednako kao i odbijanje njezinog prigovora nedostatka propisane forme predmetnog ugovora o darovanju. Smatra da zbog tih propusta pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Prema shvaćanju ovoga suda pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim i razumljivim razlozima o svim odlučnim i navedenim činjenicama, koje se mogu provjeriti i koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, te nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, niti ona iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 375. st. 1. ZPP-a, na koju se, uz navedenu, tužiteljica sadržajno poziva. Osim toga radi se i o navodima kojima tužiteljica dovodi u pitanje utvrđenja na temelju kojih su nižestupanjski sudovi zaključili da nije izvršena prava predaja i da je postojao nedostatak propisane forme za navedeni darovni ugovor, jer je po njezinoj ocjeni dokaza trebalo zaključiti suprotno, odnosno radi se o prigovorima činjenične naravi kojima tužiteljica sugerira prihvatiti činjenično stanje koje on nalazi pravilnim, no kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 385. ZPP-a) ti navodi nisu ni relevantni. Osim toga pri ocjeni provedenih dokaza postupljeno je upravo onako kako to i nalaže odredba čl. 8. ZPP-a, a za takvu ocjenu dati su razlozi koji su prihvatljivi i ovome sudu.

 

U postupku pred nižestupanjskom sudovima utvrđeno je da su tužiteljica kao darovateljica i sada pokojni Z. P. njezin sin, a pravni prednik tuženica zaključili ugovor o darovanju 23. siječnja 1995., predmet kojega je stan u Z., ..., da je na navedenom stanu tužiteljica zadržala pravo doživotnog korištenja, da je između tužiteljice kao darovateljice i daroprimatelja dogovoreno da će tužiteljica nastaviti obročno otplaćivati otkupljeni stan koji je predmet darovanja, da su stranke ugovorile da daroprimatelj stupi u posjed stana dana 23. siječnja 1995., da je daroprimatelj, sada pokojni Z. P., po sklapanju darovnoga ugovora i ušao u posjed stana, uređivao stan i ulagao u njega, te da je imao ključ od stana, u stan ulazio i kada tužiteljica nije bila prisutna, da je tužiteljica kao darovateljica potpisala sporni ugovor o darovanju od 23. siječnja 1995., da su tuženice naslijedile predmetni stan nakon smrti Z. P., da je predmetni ugovor proveden u zemljišnim knjigama, da tužiteljica nije tijekom postupka dokazala da je predmetni ugovor o darovanju raskinula izjavom, kao niti da bi pozivala tuženice niti njihovog pravnog prednika na ispunjenje ugovorne obveze, niti da su stranke predmetnog darovnog ugovora, sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju 27. siječnja 1995., stavile izvan snage predmetni ugovor o darovanju niti navele da isti raskidaju.

 

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je između tužiteljice kao darovateljice i sada pokojnoga Z. P. kao daroprimatelja sklopljen valjani ugovor o darovanju, slijedom čega su odbili zahtjev na utvrđenje ništetnim navedenog ugovora, te su primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 221.a ZPP-a, uz utvrđenje da tužiteljica nije dokazala kako bi predmetni ugovor o darovanju raskinula, odbili i eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje da je navedeni ugovor o darovanju raskinut i zahtjev za uspostavu ranijeg z.k. stanja.

 

Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na primjenu čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju čl. 1163. Zakona obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05) i pravnog pravila iz § 943. OGZ-a, vezano za ništetnost darovnog ugovora zbog nedostatka odgovarajuće forme, kao i § 946. i 947. OGZ-a vezano za raskid ugovora o darovanju, jer pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a), jer je u ovom postupku utvrđeno da se radilo o pravoj predaji predmetnog stana zbog čega nije bila potrebna forma javnobilježničkog akta niti sudskog zapisnika, na čemu tužiteljica neosnovano ustraje u reviziji.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 29. rujna 2020.