- 1 -              Rev 241/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 241/2017-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. Š. iz Z., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćniku Z. M., odvjetniku u Z., protiv I tuženika J. S. iz Z., J. V., ..., OIB ..., II tuženika S. S. iz Z., ..., OIB ..., III tuženika L. S. iz Z., ..., OIB ..., i IV tuženika I. Z. S. iz Z., ..., OIB ..., gdje su III i IV tuženici zastupani po punomoćnici L. P., odvjetnici u Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1973/15-2 od 20. listopada 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2154/10-109 od 30. listopada 2014., u sjednici održanoj 29. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1973/15-2 od 20. listopada 2015. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2154/10-109 od 30. listopada 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/              Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se da je bez učinka prema tužitelju ugovor o darovanju ½ suvlasničkog djela nekretnine obiteljskog stambenog objekta u Z., ... sagrađen na z.k.č.br.1456/1 upisan kao z.k.tijelo A II u z.k.ul.br. 5961 k.o. R., sklopljen dana 15. listopada 2007. između J. S., kao darovatelja i S. S., kao daroprimatelja, i to u dijelu koliko je potrebno za namirenje tražbine prema I. tuženiku J. S. koja se sastoji u isplati iznosa od 178.952,15 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 01.10.1998. godine pa do 31.12.2007. godine po stopi koju p. b. d.d. Z. plaća na devizne štedne uloge po viđenju, a za razdoblje od 1.01.2008. godine pa do isplate po kamatnoj stopi za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena.

 

Proglašava se da je bez učinka prema tužitelju ugovor o darovanju ½ suvlasničkog djela nekretnine obiteljskog stambenog objekta u Z., ... sagrađen na z.k.č.br. 1456/1 upisan kao z.k. tijelo A II u z.k.ul.br. 5961 k.o. R., sklopljen dana 6.12.2007. godine između S. S. kao darodavatelja i L. S. i I. Z. S. kao daroprimatelja i to u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine tužitelja prema I. tuženiku J. S. a koja se sastoji u isplati iznosa od 178.952,15 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 01.10.1998. godine pa do 31.12.2007. godine po stopi koju P. b. d.d. Z. plaća na devizne štedne uloge po viđenju, a za razdoblje od 1.01.2008. godine pa do isplate po kamatnoj stopi za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena.

 

Utvrđuje se da tužitelj ima pravo namirenja svoje tražbine prema I. tuženiku za isplatu iznosa od 178.952,15 Eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 01.10.1998. godine pa do 31.12.2007. godine po stopi koju P. b. d.d. Z. plaća na devizne štedne uloge po viđenju, a za razdoblje od 1.01.2008. godine pa do isplate po kamatnoj stopi za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, na ¼ suvlasničkog dijela III. tuženika L. S. i ¼ suvlasničkog dijela IV. tuženika I. Z. S. obiteljskog stambenog objekta u Z., ... sagrađen na z.k.č.br. 1456/1, upisan kao z.k. tijelo A II u z.k.ul.br. 5961 k.o. R.

 

Nalaže se tuženim nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate"

 

II/              Nalaže se tužitelju naknaditi III i IV-tuženicima parnične troškove u iznosu od 55.247,50 kn, u roku od 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda. Nadalje tom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje da su bez učinka predmetni ugovori o darovanju nekretnine i to u dijelu potrebnim za namirenje tražbine tužitelja pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude.

 

Nižestupanjski sudovi odbijaju predmetni tužbeni zahtjev jer da predmetni ugovori o darovanju nekretnine nisu pravna radnja I tuženika kao dužnika u smislu odredbe čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) iz razloga što ti ugovori nisu provedeni u zemljišnoj knjizi (tako da je I tuženik i nadalje upisan suvlasnik), odnosno iz razloga što tužitelj ima drugi pravni put za ostvarivanje svoje tražbine (misli se na pokretanje ovršnog postupka protiv I tuženika).

 

Takvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno.

 

Prema odredbi čl. 66. st. 1. ZOO-a svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu iz bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Prema stavku 2. iz tog zakonskog članka smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

 

Pod pravnom radnjom u svijetlu instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji (u smislu odredbe čl. 66. st. 1. ZOO) razumijeva se svaki postupak dužnika uslijed kojeg se njegova imovina u nečiju korist, a ne vjerovnikovu, materijalno smanjuje ili uslijed kojeg dužnik dolazi u nepovoljan položaj u nekom pravnom postupku, s time da se izgledi njegova vjerovnika na namirenje umanjuju ili formalnopravno pogoršavaju. U konkretnom slučaju imovina I tuženika (kao dužnika tužitelja) je predmetnim ugovorima o darovanju nekretnine umanjena jer su daroprimatelji (II do IV tuženici) glede predmetne nekretnine samim sklapanjem tih ugovora stekle prava predmnijevanih suvlasnika (čl. 166. st. 1. i st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – "Narodne novine" broj 91/96, 68/98 i 137/99 – dalje: ZVDSP). Stoga sama okolnost da ti ugovori nisu provedeni u zemljišnoj knjizi, ne oduzimaju tim ugovorima značaj pravne radnje dužnika iz čl. 66. st. 1. ZOO-a.

 

Okolnost pak da bi tužitelj imao i drugi pravni put ostvarenja svoje tražbine (pokretanje ovršnog postupka protiv I tuženika) sama po sebi nije odlučna okolnost za ishod ovog postupka. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju riječ o tužbi za utvrđenje koja je zakonom predviđena (tužba za pobijanjem dužnikovih pravnih radnji – čl. 69. st. 1., 2. i 3. ZOO-a). Stoga za dopuštenje takve tužbe nije potrebno postojanje pravnog interesa tužitelja (čl. 187. st. 2. ZPP).

 

Unatoč navedenom, a s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja ovdje je za ukazati na slijedeće. U konkretnom slučaju tužitelj je evidentno znao za postojanje predmetnih ugovora o darovanju nekretnine i to prije no što se odlučio na pokretanje (nepokretanje ovršnog postupka). U toj situaciji II, III i IV tuženici kao predmnijevani suvlasnici predmetne nekretnine s uspjehom bi mogli štititi svoja prava u ovršnom postupku jer bi dakle tužitelj bio nesavjestan u stjecanju (u ovršnom postupku) prava na namirenje. Ovdje je za navesti načelno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018. koje glasi: "Predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo". Stoga u konkretnom slučaju tužitelj upravo ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, jer mu je to u datoj situaciji jedini pravni put za ostvarenje njegova prava.

 

Radi nepravilnosti odluke o tužbenom zahtjevu kao nepravilna ukazuje se i odluka nižestupanjskih sudova o zahtjevu stranaka za naknadu parničnog troška.

 

Kako su zbog pogrešnog pravnog pristupa spornom odnosu među strankama nižestupanjski sudovi propustili raspraviti i utvrditi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, to je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja kao i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

 

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 29. rujna 2020.