1              Gž Ovr-248/2020-2

                           

 

              Gž Ovr-248/2020-2

             

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Željku Marinu kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. H. iz B., OIB:…, zastupan po ZOU R. V., S. B. i M. C. iz O., protiv ovršenika T. Z. iz B., OIB:… radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, broj: Ovr-378/2020-2 od 11. rujna 2020., dana 29. rujna 2020.,  

 

 

r i j e š i o j e

 

              Žalba se uvažava, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet vraća istom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog za provođenje ovrhe na nekretninama kao neosnovan, a temeljem članka 80b. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13.,  93/14., 55/16. i 73/17. – u nastavku teksta: OZ).

              Pravodobno podnesenom žalbom ovrhovoditelj pobija takvo prvostupanjsko rješenje u cijelosti zbog svih zakonskih razloga.

              Tvrdi da niti jednom odredbom OZ-a nije propisano da ovrhovoditelj u samom prijedlogu za ovrhu mora dokazivati nemogućnost provedbe na drugim sredstvima.

              Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijanog rješenja.

              Žalba je osnovana.

              Kao što je navedeno sud se poziva na članak 80.b. stavak 2. i 3. OZ-a kojim je određeno da ukoliko glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kuna sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

              Sud je uvidom u prijedlog za ovrhu utvrdio da ovrhovoditelj po mišljenju suda nije a trebao je već u ovršnom prijedlogu radi ovrhe na nekretnini iznijeti činjenice i dati dokaze iz kojih proizlazi da prihvaćanjem prijedloga za ovrhu na nekretnini ovršenika ne bi došlo do narušavanja pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

              Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takav stav prvostupanjskog suda je pogrešan.

              Kada bi ovrhovoditelj već u prijedlogu za ovrhu morao navoditi činjenice i dokaze na okolnosti da li je narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. i stavka 3. članka 80.b. OZ-a tada bi u suštini dokazivao negativne činjenice, tj. da nije narušena pravična ravnoteža.

              Tvrdnje da je narušena pravična ravnoteža iz navedene zakonske odredbe može i treba iznositi ovršenik u žalbenom postupku ukoliko sud prihvati prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika.

              Ocjenu da je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja ovršni sud može donijeti tek nakon što ovršenik napiše žalbu, a da bi sud izvršio procjenu navedene pravične ravnoteže, ovršenik mora sudu dostaviti podatke iz kojih ce proizlaziti vjerojatnost da je narušena pravična ravnoteža.

              Pored navedenog ovrhovoditelj uz žalbu prilaže i preslike zahtjeva za izravnu naplatu podnijetih kod Agencije, te potvrdu o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika.

              Temeljem svega navedenog i članka 380. točka 3. ZPP-a žalba je uvažena, a prvostupanjsko rješenje ukinuto i predmet vraćen istom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Vukovar, 29. rujna 2020.

 

 

                                                                                                                         SUDAC

                                                                                                                             Željko Marin