- 1 -              Rev 2711/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2711/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o. iz S., kojeg zastupa punomoćnik Ž. M. D., odvjetnik u O., protiv prvotuženika H. d.o.o. iz K. V., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u O., te drugotuženika D. B., iz K., kojeg zastupa punomoćnica I. I., odvjetnik u O., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1770/15-2 od 14. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P-296/15-40 od 1. travnja 2015., u sjednici održanoj 29. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija drugotuženika D. B. djelomično se prihvaća te se preinačuju presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1770/15-2 od 14. travnja 2016. i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P-296/15-40 od 1. travnja 2015. u dijelu u kojem je toč. I. prvostupanjske presude naloženo drugotuženiku da tužitelju izda tabularnu ispravu za upis prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. ... k.o. B. M., kao i da će takvu ispravu zamijeniti ova presuda, te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

Revizija drugotuženika D. B. djelomično se odbija kao neosnovana u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1770/15-2 od 14. travnja 2016. potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P-296/15-40 od 1. travnja 2015. pod toč. I. izreke te utvrđeno da je kupoprodaji ugovor sklopljen dana 10. ožujka 2010. između prvo i drugotuženika o kupoprodaji nekretnina upisanih u zk. ul. ... k.o. B. M. ništetan.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija drugotuženika odbacuje se kao nedopuštena u dijelu gdje je presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1770/15-2 od 14. travnja 2016. potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P-296/15-40 od 1. travnja 2015. u dijelu pod toč. II. izreke glede odluke o troškovima postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I/ Utvrđuje se da je kupoprodajni ugovor sklopljen dana 10.03.2010. godine između I i II tuženika o kupoprodaji nekretnina koje se sastoje od kat. čest. br. ..., ... sa 3997 m2, zgrada sa poslovnim prostorom u ... broj ... sa 128 m2, 2 skladišta sa 673 m2, 3 gospodarske zgrade sa 100 m2 i ekonomsko dvorište sa 3096 m2 upisane u z.k.ul. ... za k.o. B. M., ništetan te se nalaže II tuženiku da tužitelju izda tabularnu ispravu temeljem koje II tuženik dozvoljava tužitelju da izvrši upis prava vlasništva na nekretninama koje se sastoje od kat. čest. broj ..., ul. ... sa 3997 m2, zgrada sa poslovnim prostorom u ... broj ... sa 128 m2, 2 skladišta sa 673 m2, 3 gospodarske zgrade sa 100 m2 i ekonomsko dvorište sa 3096 m2 upisane u z.k.ul. ... za k.o. B. M., na svoje ime, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, jer će u protivnom tabularnu ispravu zamijeniti ova presuda.

 

II/ Nalaže se tuženicima tužitelju solidarno naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 98.125,00 kuna, u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja drugotuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Drugotuženik D. B. predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja u cijelosti, uz obvezu naknade troškova postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija drugotuženika samo je djelomično osnovana, dok je revizija glede odluke o troškovima postupka nedopuštena.

 

U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ništetan kupoprodajni ugovor zaključen između prvo i drugo tuženika 10. ožujka 2010., a predmet kojeg ugovora je bila kat. čest. br. ..., upisana u zk. ul. ... k.o. B. M., kao i zahtjev tužitelja da mu drugotuženik izda tabularnu ispravu radi uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je Ugovorom o prijenosu prava vlasništva nekretnina od 23. rujna 2006. tvrtka Š. d.o.o., zastupana po članovima U. T. F., L. Š. i J. K. prenijela na tvrtku H. d.o.o. zastupanu po direktoru M. Š. R. pravo vlasništva na spornoj nekretnini,

 

- da je presudom Trgovačkog suda u Osijeku broj P-751/07-19 od 5. svibnja 2008. utvrđeno da je raskinut gore navedeni Ugovor o prijenosu vlasništva nekretnina od 23. rujna 2006.,

 

- da je navedena presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4956/08-3 od 10. veljače 2011.,

 

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-355/11-2 od 19. veljače 2013. odbijena revizija tuženika tvrtke H. d.o.o.,

 

- da je u obrazloženju presude drugostupanjskog suda navedeno da je razlog raskida ugovora o prijenosu prava vlasništva nekretnina u tome što tuženik tvrtka H. d.o.o. nije ispunila svoju ugovornu obvezu preuzimanja duga prema P. d.d. Z., a niti je isplatila kupoprodajnu cijenu,

 

- da je tužitelj C. d.o.o. pravni slijednik tvrtke Š. d.o.o.,

 

- da je tužitelj u ovom predmetu raskinuo ugovor pismenom od 29. rujna 2007., te je odmah tražio povrat vlasništva na predmetnoj nekretnini,

 

- da je presudom prvostupanjskog suda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-454/10-21 od 25. veljače 2011. tužitelj odbijen sa zahtjevom protiv tuženika D. B. radi utvrđenja ništetnim upisa prava vlasništva u korist tuženika i brisanja uknjižbe, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3248/11-3 od 18. travnja 2013.,

 

- da je rješenjem Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-355/11-5 od 15. studenoga 2011. određena zabilježba spora u zk. ul. ... k.o. B. M.,

 

- da je između tuženika H. d.o.o. zastupanog po direktoru L. Š., kao prodavatelja i D. B. kao kupca sklopljen 10. ožujka 2010. kupoprodajni ugovor, kojeg je predmet bila predmetna nekretnina, na temelju kojeg ugovora je drugotuženik izvršio uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi,

 

- da nije osnovan prigovor litispendencije, budući se u predmetu P-454/10 vodio postupak radi utvrđenja ništetnosti upisa prava vlasništva D. B., a u ovom predmetu predmet je utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora,

 

- da je u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora između tuženika u zemljišnoj knjizi bilo upisano založno pravo upisano u korist P. d.d. Z., kao i zabrana otuđenja,

 

- da je na temelju iskaza svjedoka J. Š., M. T. i I. V. utvrđeno da je svjedok J. Š. u jesen 2009. razgovarao s drugotuženikom glede duga koji je L. Š. imao prema drugotuženiku, glede čega je provedeno i suočenje tih svjedoka,

 

- da je iskaz svjedoka L. Š. sud ocijenio neuvjerljivim i djelomično neistinim da isti u vrijeme sklapanja ugovora nije bio upoznat s presudom Trgovačkog suda u Osijeku,

 

- da je i drugotuženik bio upoznat sa sporom tužitelja i tvrtke H. d.o.o. glede predmetne nekretnine, kao i da je bio upoznat sa sadržajem prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Osijeku,

 

- da je drugotuženik spornu nekretninu kupio kao nepošteni treći stjecatelj, budući je znao da je tužitelj uspio u sudskom postupku radi raskida kupoprodajnog ugovora.

 

Obzirom na sve gore navedeno zaključak je nižestupanjskih sudova da je sklopljeni kupoprodajni ugovor između tuženika 10. ožujka 2013. protivan moralu društva i da je radi toga ništetan u skladu s odredbom čl. 332. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 - dalje ZOO), radi čega je i usvojen tužbeni zahtjev tužitelja glede merituma spora.

 

Drugotuženik u reviziji prije svega ukazuje da je sud drugog stupnja počinio bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. U tom dijelu valja naglasiti da ovaj sud ne nalazi da bi drugostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu. To prije svega što pobijana presuda ima jasne i razumljive razloge, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, te razlozi proizlaze iz provedenih dokaza. Stoga nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Drugostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. ZPP kada je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je proveo suočenje J. Š. i drugotuženika. Pri tome je netočna tvrdnja da je prvostupanjski sud sam odredio suočenje svjedoka i drugotuženika, budući je prijedlog za suočenje, nakon preotvaranja rasprave, dan od strane punomoćnika tužitelja. No, čak i da takvog prijedloga nije bilo, moglo bi se raditi samo o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka koja nije utjecala na zakonitost pobijane presude.

 

Nižestupanjski sudovi smatraju da je sklopljen kupoprodajni ugovor između prvo i drugotuženika od 10. ožujka 2010. ništav i to razloga što je protivan moralu u smislu odredbe čl. 332. st. 1. ZOO. Kod toga se ocjenjuje da je postupanje prvo i drugotuženika bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je do sklapanja spornog ugovora došlo nakon što je prednik tužitelja raniji kupoprodajni ugovor, kojim je spornu nekretninu kupio prvotuženik od prednika tužitelja već raskinuo, kao i da je do sklapanja spornog ugovora došlo nakon što je tužitelj u prvostupanjskom postupku pred Trgovačkim sudom u Osijeku broj P-751/07 uspio sa zahtjevom da je Ugovor od 23. rujna 2006. raskinut, da ne proizvodi nikakve pravne učinke, te da prvotuženik treba tužitelju izdati tabularnu ispravu podobnu za zk. prijenos prava vlasništva. Osim toga, utvrđenje je nižestupanjskih sudova da je sa svim time bio upoznat i drugotuženik. Ovu tvrdnju osporava revizija, no time se zapravo ističe prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

I prema shvaćanju revizijskog suda postupanje drugotuženika je bilo protivno moralu, jer je isti znao za upisanu zabranu otuđenja nekretnina bez dozvole hipotekarnog vjerovnika, znao je da je prodavatelj (prvotuženik) izgubio parnicu s tužiteljem na prvostupanjskom sudu, pa je usprkos tome došlo do zaključenja spornog ugovora. Takvo postupanje je nesavjesno i nepošteno, te je protivno moralu društva, radi čega je pravilno sporni ugovor utvrđen ništavim. Stoga u tom dijelu revizija drugotuženika nije osnovana, pa ju je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Međutim, revizija drugotuženika je osnovana u dijelu u kojem je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu i naložio drugotuženiku da tužitelju izda tabularnu ispravu, kao i da će u slučaju neizdavanja iste istu zamijeniti ova presuda. Naime, tužitelj i drugotuženiku nisu bili ni u kakvom obveznopravnom odnosu temeljem kojeg bi drugotuženik bio u obvezi izdati tabularnu ispravu tužitelju. Stoga je u tom dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pa je valjalo reviziju drugotuženika prihvatiti i preinačiti nižestupanjske presude i odbiti zahtjev tužitelja na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

 

Drugotuženik ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP i to glede odluke o troškovima postupka. Naime, iz sadržaja revizije vidljivo je da se u tom dijelu revizija odnosi na odluku o troškovima postupka, odnosno drugotuženik osporava da bi tuženici bili jedinstveni suparničari, radi čega isti nisu mogli biti obvezani da solidarno naknade troškove postupka. U tom dijelu revizija drugotuženika nije dopuštena.

 

Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Radi navedenog valjalo je u tom dijelu odbaciti reviziju drugotuženika na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 29. rujna 2020.