- 1 -              Rev 123/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 123/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u B., Stalna služba u D., protiv tuženika Ž. T., OIB:... iz K., kojeg zastupa punomoćnica G. G., odvjetnica u Z., i tuženika T. P., OIB:..., iz D., kojeg zastupa D. M., odvjetnik u O., radi isplate, odlučujući o revizijama tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-932/16-2 od 9. listopada 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna Služba u Pakracu broj P-1803/2015-9 od 9. listopada 2017., u sjednici održanoj 29. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizije se odbijaju kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom protiv tuženika odbijen je tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu 725.669,92 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškom postupka. Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku Ž. T. naknadi troškove postupka u iznosu od 27.850,00 kn, a tuženiku T. P. 27.225,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda, odbijeni tužbeni zahtjev je prihvaćen te je naloženo tuženicima da tužiteljici solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 21.770,07 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude oba tuženika podnijeli su  revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev (T.), odnosno da odbije žalbu tužiteljice i potvrdi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška revizije (P.).

 

              Na revizije nije odgovoreno.

 

Revizija nisu osnovane.

 

Predmet spora je regresni zahtjev tužiteljice prema odredbi čl. 1062. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) temeljen na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo:

 

- da su tuženici pravomoćnom kaznenom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Krz-48/10 od 13. lipnja 2011. proglašeni krivima što su u razdoblju od 13. do 23. studenoga 1991. tijekom obrane šireg područja Pakraca od oružanih napada paravojnih formacija pobunjenog dijela srpskog stanovništva u prostorijama ribarske kolibe u mjestu V. R. (M. S.) u kojim prostorijama se nalazila baza "Voda vojne policije" (VP 3026) pri 76. Samostalnom bataljunu Zbora narodne garde, civile srpske nacionalnosti, među kojima je bio i F. G., a pod sumnjom da skrivaju oružje vojnog porijekla doveli, uhitili i zatvorili u improvizirani zatvor lociran u podrumu ribarske kolibe, čime su postupili protivno odredbama čl. 3. st. 1. toč. a., čl. 13. i čl. 32. toč. IV. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., te da su tako u navedenom razdoblju kršeći pravila Međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubijali, mučili, nečovječno postupali prema civilnim osobama i nanosili velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja i time počinili krivična djela protiv čovječnosti i Međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva opisan i kažnjiv po čl. 120. st. 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske te su osuđeni na kaznu zatvora;

 

- da je tužiteljica presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-985/14-2 od 26. veljače 2015. obvezana bliskim srodnicima F. G. naknaditi štetu uzrokovanu njegovom smrću, koju je isplatila u ukupnom iznosu od 725.669,92 kn.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim pošavši od utvrđenja da su tuženici pravomoćnom presudom kaznenog suda proglašeni krivim zbog mučenja F. G., međutim da istom presudom nisu proglašeni krivim i zbog njegovog usmrćenja. Stoga da u situaciji kad nije pravomoćnom kaznenom presudom utvrđeno da su ga tuženici i usmrtili, a predmet spora je upravo naknada štete vezane uz smrt bliske osobe da nije osnovan regresni zahtjev prema tuženicima.

 

Drugostupanjski sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da kaznenom presudom doista tuženicima nije stavljeno na teret usmrćenje F. G. (čije tijelo nije pronađeno). Međutim, da su tuženici proglašeni krivim „za mučenje, nečovječno postupanje s civilnim stanovništvom, nanošenje velikih patnji i ozljeda tjelesnog integriteta i zdravlja, te konačno i ubijanje“.

 

Osnovane su tvrdnje revidenata da kaznenom presudom, kojom se zaključno navodi da su tuženici “kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubijali, mučili, nečovječno postupali prema civilnim osobama i nanosili im velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja“ nije izrijekom navedeno da su tuženici proglašeni krivim i za usmrćenje F. G..

 

Naime, tuženici su izrijekom kaznene presude proglašeni krivim za usmrćenje M. D., a T. P. i za usmrćenje R. G., koje utvrđenje kaznene presude opravdava sumarni zaključak da su tuženici u ostvarenju bića kaznenog djela ratnog zločina neke civile i ubili.

 

Unatoč tome, neosnovana je tvrdnja revidenata da je drugostupanjski sud, koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP (iako se pogrešno pozvao na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP), pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP, jer ocjenom dokaza izvedenom na način propisan navedenom odredbom sud je pravilno došao do zaključka da su upravo tuženici odgovorni za smrt F. G..

 

Naime, iz kaznene presude proizlazi da su u razdoblju od 13. do 23. studenoga 1991., radnje koje čine biće kaznenog djela ratnog zločina poduzimali tuženici, ali i druge identificirane osobe i neidentificirane osobe, pa im se tako stavlja na teret da su u razdoblju od 13. do 23. studenoga 1991. tijekom obrane šireg područja Pakraca od oružanih napada paravojnih formacija pobunjenog dijela srpskog stanovništva u prostorijama ribarske kolibe u mjestu V. R. (M. S.) u kojim prostorijama se nalazila baza "Voda vojne policije" (VP 3026) pri 76. Samostalnom bataljunu Zbora narodne garde, civile srpske nacionalnosti, među kojima je bio i F. G., a pod sumnjom da skrivaju oružje vojnog porijekla doveli, uhitili i zatvorili u improvizirani zatvor lociran u podrumu ribarske kolibe, čime su postupili protivno odredbama čl. 3. st. 1. toč. a., čl. 13. i čl. 32. toč. IV. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949.

 

U odnosu na neke zatočene civile, između ostalog i u odnosu na F. G., tuženici su proglašeni krivima što su ih, zajedno s A. A. i neidentificiranim pripadnicima voda po nadimku „V. K.“ i „D.“, dana 15. studenoga 1991. u podrumu ... udarali po tijelu metalnim šipkama, gumenim palicama, drvenim batinama, da bi ih potom utovarili u kamion i odvezli u pravcu Ilove, gdje im se gubi svaki trag.

 

U situaciji kad je tuženicima stavljeno na teret da su, zajedno s još nekim pripadnicima voda, određene civile mučili i potom odvezli u pravcu Ilove, nakon čega im se gubi svaki trag, time da su tijela N. G. i J. C. i nađena s prostrijelnim ranama, dok tijela ostalih civila, pa tako i F. G., nisu pronađena, a F. G. je kao nestala osoba proglašen umrlim, pravilno je zaključivanje drugostupanjskog suda o postojanju zatvorenog kruga indicija prema kojem su osobe koje su srpske civile odvezle u pravcu Ilove, nakon čega im se gubi svaki trag, prouzročile i njihovu smrt.

 

Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP niti je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Prema odredbi čl. 206. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) za štetu koju je više osoba počinilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno (čl. 206. st. 4. ZOO).

 

Stoga je pravilno drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz navedenih odredaba kada je zaključio da su tuženici solidarno odgovorni za štetu nastalu usmrćenjem F. G., te je nastavno pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) kada je prihvatio regresni zahtjev tužiteljice za iznos isplaćene naknade štete srodnicima F. G..

 

Neosnovana je i tvrdnja tuženika Ž. T. da tuženik nije bio pripadnik Hrvatske vojske, ni pripadnik redarstvenih snaga slijedom čega da tuženica nije za njega mogla odgovarati prema odredbama Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata („Narodne novine“ broj 117/03, dalje: ZORH), slijedom čega da nema ni pravo regresa, jer suprotno proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih presuda.

 

Tuženik T. P. tijekom postupka istaknuo je tvrdnju o postojanju odgovornosti ili barem suodgovornosti tuženice za nastalu štetu zbog propuštanja nadzora nad pripadnicima redarstvenih snaga i sprječavanja nastalog zločina, u kojoj tvrdnji ustraje i u reviziji. Međutim na okolnost navedene tvrdnje nije predlagao dokaze, slijedom čega činjenica na kojoj temelji takav prigovor nije utvrđena.

 

Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je revizije na temelju odredbe čl. 393. odbiti kao neosnovane.

 

Zagreb, 29. rujna 2020.