- 1 -              Rev 606/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 606/2015-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. O. d.d. Z., Filijala Z., kojeg zastupa punomoćnica L. G., dipl. iur., protiv tuženika Nogometnog Kluba, Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i Partneri iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice A. d.o.o. iz Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva S. i M. iz Z., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-2194/12-2 od 31. listopada 2014. kojom je preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-3392/08 od 6. lipnja 2012., u sjednici održanoj 29. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:

 

"Nalaže se tuženiku u posjed A. d.o.o. u posjed nekretninu oznake čest. zem. 5071/2, zk. ul. 9487 k.o. Z., u naravi novoizgrađena zgrada sa zemljištem površine 709 m², adresa …, a koja se sastoji od suterena, prizemlja te kata, kao i naknaditi troškove predmetnog postupka, sve u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku predati tužitelju nekretninu oznake čest. zem. 5071/2, zk. ul. 9487 k.o. Z., u naravi novoizgrađena zgrada sa zemljištem površine 709 m², adresa …, a koja se sastoji od suterena, prizemlja te kata, kao i naknaditi troškove predmetnog postupka, sve u roku od 15 dana."

 

Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

"I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere koja glasi:

 

„Određuje se privremena mjera na način da tuženik preda tužiteljici sve ključeve prostorija poslovne zgrade čest. zem. 5071/2 zk. ul. 9487 k.o. Z., u roku od osam sati od dostave predmetnog rješenja.

 

Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja predmetnog postupka.‟

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.685,00 kuna u roku od 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-3392/08 od 6. lipnja 2012. godine, na način da se usvaja postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice C. o. d.d. Z. i sudi:

 

Nalaže se tuženiku Nogometnom Klubu iz Z., predati tužiteljici C. o. d.d. Z., Filijala Z., u posjed nekretninu oznake čest. zem. 5071/2, upisanu u zk. ul. 9487 k.o. Z., u naravi novoizgrađenu zgradu sa zemljištem u površini od 709 m², na adresi …, a koja se sastoji od suterena, prizemlja i kata, sve u roku od 15 dana."

 

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

"Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, broj P-3392/08 od 6. lipnja 2012. godine, u toč. II. izreke i rješava:

 

1. Dužan je tuženik Nogometni Klub naknaditi tužiteljici C. o. d.d. Z., Filijala Z., parnični trošak u iznosu od 13.620,00 kn, u roku od 15 dana.

 

2. Dužan je Nogometni Klub naknaditi umješaču na strani tužiteljice A. d.o.o. parnični trošak u iznosu od 14.045,00 kn.

 

r i j e š i o  j e :

 

Odbijaju se žalbe tužiteljice C. o. d.d. Z., Filijala Z. i umješača na strani tužiteljice A. d.o.o. Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, broj P-3392/08 od 6. lipnja 2012. godine, u toč. I. izreke rješenja."

 

Protiv drugostupanjske odluke reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st.1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Revizijski sud je reviziju tuženika razmotrio kao redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da je u postupku određena vrijednost predmeta spora sa 201.000,00 kn.

 

Ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, u obrazloženju tih revizijskih razloga u bitnome osporava činjenična utvrđenja sudova prvog i drugog stupnja. Stoga slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

Drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti između stanja spisa i obrazloženja te odluke te se presuda može valjano ispitati.

 

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora je reivindikacijski (vlasnički) zahtjev tužitelja neposjednika koji od tuženika zahtijeva predaju u posjed nekretnine oznake čest.zem. 5071/2, upisane u zk.ul. 9487 k.o. Z., zgrade sa zemljištem u površini od 709 m2, na adresi … u Z., na kojoj ima pravo vlasništva, odnosno jače pravo na posjed.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće činjenice:

 

- da je u trenutku podnošenja tužbe tužitelj bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine označene kao čest.zem. 5071/2, upisane u zk.ul. 9487 k.o. Z.,

 

- da je rješenjem Skupštine Općine Z., broj 08-5-217/1-1979 od 7. veljače 1979., predmetna nekretnina, kao nacionalizirano građevinsko zemljište dana na korištenje tuženiku "radi izgradnje upravne zgrade i pomoćnog igrališta",

 

- da je rješenjem Komisije za imovinskopravne poslove Skupštine Općine Z., Klase: UP-I-944-18/90-01/139 od 28. lipnja 1990., rješenje Skupštine Općine Z., broj 08-5-217/1-1979 od 7. veljače 1979., izmijenjeno na način da se isto građevinsko zemljište čest.zem. 5071/2, u površini od 709 m2, daje na korištenje i to UTP Z. iz Z.,

 

- da je na temelju Sporazuma o prijenosu prava vlasništva zaključenog u Z., od 15. ožujka 1999., solemniziranog kod javnog bilježnika u Z., pod brojem OU-94/99, na temelju čl. 269. u svezi čl. 274. i 279. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96 i 07/96 - dalje: OZ/96) uknjižen prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 6.063.870,99 kn, uvećano za kamate i troškove, u korist tužitelja, C. o. d.d. Z., Filijala Z.,

 

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, broj St-7/02 od 28. travnja 2003., u zemljišnoknjižnom ulošku 9487 k.o. Z., na čest.zem. 5071/2, uknjiženoj u korist Z. upisan prijenos prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 6.063.870,99 kn, u korist tužitelja, te je određeno brisanje zabilježbe da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja novčane tražbine, jer je utvrđeno da je stečajno vijeće Trgovačkog suda u Splitu predmetnu nekretninu prodalo tužiteljici koja je postala punopravni vlasnik predmetne nekretnine,

 

- da su tužitelj i A. o.o. 23. prosinca 2009. sklopile Ugovor o unosu stvari u temeljni kapital trgovačkog društva A. d.o.o.

 

- da je tužitelj na temelju čl. 4. navedenog Ugovora na ime unosa temeljnog uloga u društvo A. d.o.o. prenio trgovačkom društvu A. d.o.o. pravo vlasništva nad nekretninama iz čl. 2. tog Ugovora - između ostalog i kč. br. 5071/2 - novoizgrađena zgrada sa zemljištem upisano u zk.ul. 9487 k.o. Z.,

 

- da je čl. 6. Ugovora ugovoreno da tužitelj kao novi član društva A. d.o.o. neopozivo prenosi pravo posjeda i vlasništva na predmetnoj nekretnini, a društvo A. d.o.o. ga putem člana uprave prima u posjed i vlasništvo,

 

- da je A. d.o.o. umješač na strani tužitelja u ovom parničnom postupku.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan, ocjenjujući da tužitelj, unatoč upisanom pravu vlasništva na predmetnoj nekretnini, nije dokazao valjani pravni temelj stjecanja vlasništva, jer ocjenjuje da vlasništvo na istoj nije stekla tvrtka Z. kao prednik tužitelja, budući nije ušla u njezin temeljni kapital tijekom postupka pretvorbe i privatizacije, pa s obzirom da i tužitelj i umješač svoje pravo vlasništva izvode iz njezinog vlasništva, tužitelj, a ni umješač, od tuženika ne mogu zahtijevati predaju u posjed.

 

Drugostupanjski sud je preinačio navedenu prvostupanjsku odluku te prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je tužitelj dokazao da je imao pravo vlasništva u vrijeme podnošenja tužbe te da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekla pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Splitu, da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine, te identitet predmetne nekretnine, a što su tri pretpostavke koje tužitelj mora dokazati u postupku povodom vlasničke tužbe sukladno odredbi iz čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12 – dalje: ZVDSP).

 

Shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

Odredba iz čl. 162. i st. 1. i 2. ZVDSP glasi kako slijedi:

 

„(1) Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

 

(2) Vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari, pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja pomiješane s istovrsnima, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženik morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti.“

 

Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, broj St-7/02 od 28. travnja 2003., u zemljišnoknjižnom ulošku 9487 k.o. Z., na čest.zem. 5071/2, uknjiženoj u korist Z. upisan prijenos prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 6.063.870,99 kn, u korist tužitelja, te je određeno brisanje zabilježbe da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja novčane tražbine, jer je utvrđeno da je stečajno vijeće Trgovačkog suda u Splitu predmetnu nekretninu prodalo tužitelju koji je postao punopravni vlasnik predmetne nekretnine.

 

Također proizlazi da je tužitelj u vrijeme pokretanja predmetnog postupka bio upisani vlasnik predmetne nekretnine što je i dokazao dostavom zemljišnoknjižnog izvatka. U postupku nije sporno da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine.

 

Stoga su u trenutku podnošenja tužbe sukladno citiranoj odredbi čl. 162. st. 1. i 2. ZVDSP bile ispunjene sve pretpostavke da tužitelj ostvari svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar, ovdje tuženik, zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari.

 

Tužitelj je međutim vlasništvo nad predmetnom nekretninom prenio na umješača A. d.o.o. na ime unosa temeljnog uloga u društvo A. d.o.o., čime je u postupku postala sporna aktivna legitimacija tužitelja.

 

Odredba čl. 195. ZPP-a glasi: (stavak 1.) „Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.“, i (stavak 2.) „Osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke.“.

 

U tumačenju primjene navedene odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. rujna 2020., zauzeto je pravno shvaćanje:

 

„Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“

 

Obzirom na činjenicu da je samim Ugovorom između tužitelja i umješača ugovoreno da tužitelj na temelju čl. 4. Ugovora o unosu stvari u temeljni kapital Trgovačkog društva A. d.o.o. na ime unosa temeljnog uloga u društvo A. d.o.o. prenosi trgovačkom društvu A. d.o.o. pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom te da tužitelj kao novi član društva A. d.o.o. neopozivo prenosi pravo posjeda i vlasništva na predmetnoj nekretnini (čl. 6. Ugovora), a društvo A. d.o.o. ga putem člana uprave prima u posjed i vlasništvo, kao i činjenicu da je društvo A. d.o.o. stupilo u ovaj postupak u poziciji umješača na strani tužitelja čime je iskazao svoje shvaćanje da ima interes da tužitelj uspije sa postavljenim zahtjevima, ovaj sud smatra da iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe (A. d.o.o.) „proizlazi što drugo“, te da stoga u konkretnom slučaju zbog svih navedenih okolnosti ovog pravnog odnosa tužitelja i umješača ne dolazi do primjene čl. 195. st. 1. ZPP-a odnosno da tužitelj nije izgubio aktivnu materijalnopravnu legitimaciju time što je otuđio predmet spora umješaču.

 

U odnosu pak na pozivanje tuženika na stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine na temelju Zakona o športu, ovaj sud ističe da je čl. 88. Zakona o športu ("Narodne novine", broj 60/92, 69/92, 25//93, 11/94 i 77/95) propisano kako slijedi:

 

"Športski objekti i druge nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima pravo korištenja imaju športske organizacije i udruge ili druge pravne osobe (poduzeća, ustanove, radne organizacije) osnovane radi upravljanja športskim objektima prelaze u vlasništvo gradova i općina na čijem se području nalaze.

 

Izuzetno, športski objekti i druge nekretnine iz stavka 1. ovoga članka mogu prijeći u vlasništvo županije na čijem se području nalaze, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom."

 

U konkretnom slučaju utvrđeno je da je rješenjem Komisije za imovinskopravne poslove Skupštine Općine Z. od 28. lipnja 1990. predmetno građevinsko zemljište čest.zem. 5071/2, u površini od 709 m2, dano na korištenje UTP Z. iz Z. Tuženik međutim u postupku nije dokazao da je UTP Z. iz Z. bila športska organizacija kao niti udruga ili pravna osoba osnovana radi upravljanja športskim objektima. Tuženik također nije dokazao da se kod predmetne nekretnine radi o športskom objektu. Stoga je pravilno drugostupanjski sud utvrdio da se tuženik neosnovano poziva na stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine na temelju Zakona o športu.

 

Zbog svega navedenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

 

Zagreb, 29. rujna 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.