- 1 -              Rev-x 156/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 156/2015-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragan Katić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. O. P., OIB ... iz S., koga zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u S., protiv tuženika Grad Split, OIB ..., koga zastupaju punomoćnici J. C., dipl. pravnik, zaposlen kod tuženika i D.-k. d.o.o., S., OIB ..., koga zastupa punomoćnik V. Č., odvjetnik u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gžx-337/14 od 17. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, broj Po-163/13 od 28. veljače 2014., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Splitu, broj Gžx-337/14 od 17. rujna 2014. i presuda Općinskog suda u Splitu, broj Po-163/13 od 28. veljače 2014., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni tužitelja kojim traži utvrđenje ništavim ugovor o kupoprodaji čest. zem. 4874/5 k.o. S. površine 335 m2 od 7. srpnja 1999. broj ... ur.broj ... i da su tuženici dužni solidarno radi nezakonitog raspolaganja s zemljištem čest.zem. 4874/5 k.o. S., površine 335 m2 isplatiti tužitelju na ime naknade štete 2.539.300,33 kn  sa zateznom kamatom koja teče od 10. srpnja 2009. do isplate.

 

              Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13,89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništav Ugovor o kupoprodaji čest. zem. 4874/5 k.o. S. površine 335 m2 od 7. srpnja 1999. broj ... ur.broj ... i da su tuženici dužni solidarno radi nezakonitog raspolaganja s zemljištem čest.zem. 4874/5 k.o. S., površine 335 m2 isplatiti tužitelju na ime naknade štete 2.539.300,33 kn sa zateznom kamatom koja teče od 10. srpnja 2009. do isplate.

 

              Nižestupanjski su sudovi utvrdili da je predmetna nekretnina 26. prosinca 1958. stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list" SFRJ br. 52/58) postalo društveno vlasništvo, a da je rješenjem Skupštine općine Split od 12. listopada 1973. predmetna nekretnina dodijeljena na korištenje predniku tuženika Općini Split radi izgradnje dijela „S.“ ulice u S. i da je na nekretnini u zemljišnim knjigama upisano pravo korištenja na ime prednika tužitelja. Tužitelj je pred Uredom za imovinske pravne odnose Županije Splitsko-dalmatinske 30. lipnja 1997., podnio zahtjev za povrat oduzete imovine, ali je usprkos tome Općina Split na temelju objavljenog natječaja od 7. svibnja 1999. tuženik D.-k. odabran kao najpovoljniji sudionik u natječaju te su tuženici zaključili ugovor čije utvrđenje ništavosti traži tužitelj.

 

              Sudovi zaključuju da se u trenutku podnošenja zahtjeva za povrat nije radilo o neizgrađenom građevinskom zemljištu i to stoga što je u to vrijeme izrađen Detaljni plan uređenja predmetne nekretnine, odnosno da je pripremljena potrebna dokumentacija za infrastrukturnu opskrbu građevine – pa da stoga nisu ispunjeni uvjeti za vraćanje nekretnine tužitelju pa ni time nije ugovor koji su tuženici sklopili protivan prisilnim propisima.

 

              Odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 – dalje: Zakon o naknadi) određeni su uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane Jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo, konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u tom Zakonu.

 

              Čl. 17. st. 1. Zakona o naknadi propisano je da neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.

 

St. 2. tog Zakona propisano je da u slučaju iz stavka 1. ovoga članka prijašnji vlasnik dužan je vratiti primljenu naknadu za oduzeto neizgrađeno građevinsko zemljište u roku i iznosu koji se utvrđuje rješenjem o davanju u vlasništvo.

 

St. 5. Zakona o naknadi propisano je da se pod zemljištem privedenim namjeni smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

 

U tom smislu tužitelj tijekom postupka ističe da je iz zapisnika o provedenom očevidu od 20. listopada 1997. u postupku povrata predmetne nekretnine pred nadležnim upravnim tijelom, vidljivo da je riječ o neobrađenom zemljištu sa istočne strane omeđeno starim suhozidom, dakle iz kojeg proizlazi da zemljište nije bilo privedeno namjeni ili svrsi koje je oduzeto.

 

Tužitelj osporava zaključak nižestupanjskih sudova da bi sama izrada prostornih planova potpadala pod pripremu zemljišta te ističe da pod pripremu potpada izgradnja komunalnih i telekomunikacijskih instalacija, objekata i uređaja individualne i zajedničke potrošnje u svrhu predviđene izgradnje (u tom smislu se poziva na sudsku praksu, odnosno odluke Upravnog suda Republike Hrvatske Us 8178/1997 od 7. rujna 2000. i Us 11487/1999 od 15. ožujka 2000.).

 

Prema ocjeni ovog suda, sukladno čl. 17. st. 5. Zakona o naknadi pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju – a da se pod pripremom za izgradnju ne može smatrati samo izrada plana uređenja zemljišta.

 

Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali relevantne činjenice u smislu je li predmetno zemljište privedeno namjeni niti je li izvršena priprema u smislu Zakona o naknadi, to je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 29. rujna 2020.