Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 979/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š., OIB: ..., iz K. N., ..., koju zastupa punomoćnik I. T., odvjetnik u S., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-2267/2019-2 od 12. prosinca 2019., kojom je djelomično potvrđena presuda, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovnog broja Pn-444/2017 od 15. srpnja 2019., u sjednici održanoj 29. rujna 2020.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da:
- prvo pravno pitanje koje je postavila tužiteljica nema utjecaja na odluku u sporu, jer, protivno implikacijama toga pitanja, nižestupanjski sudovi prilikom utvrđivanja mjesečnog iznosa rente nisu uzimali u obzir samo minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta određen od Državnog zavoda za statistiku;
- drugo pravno pitanje koje je postavila tužiteljica također nema utjecaja na odluku u sporu, jer nižestupanjski sudovi prilikom utvrđivanja iznosa izgubljenog uzdržavanja nisu uračunavali dječji doplatak i zaštitni dodatak (doduše, ovaj sud je uočio da je prvostupanjski sud u svojoj odluci na listu 12. konstatirao da se ti prihodi imaju uzeti u obzir prilikom odlučivanja, ali dalje, kada je utvrđivao prihode tužiteljice, te dodatke i doplatke prvostupanjski sud nije uračunavao – dakle, u odluci se takvi prihodi ne uzimaju u obzir);
- u pogledu osporavanja parničnog troška, tužiteljica, iako ga sadržajno osporava, u tom smislu ne naznačuje izričito pravno pitanje koje bi smatrala bitnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava kroz praksu;
- prvo pravno pitanje koje je postavio tuženik (sa svih daljih sedam svojevrsnih potpitanja kroz koje se razrađuju pojedine situacije) se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a; njime tuženik zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice (uz ovako koncipirano pitanje u kojem se u osnovi samo pita je li došlo do povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 375. st. 1. ZPP-a) ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime pitanje nema važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom (ovim nedopuštene) revizije, pa tako to pitanje nema ni važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u praksi;
- drugo pravno pitanje koje je postavio tuženik nema utjecaja na odluku u sporu, jer nižestupanjski sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje da iznos rente može biti viši od onog koji bi oštećena osoba dobivala od poginulog da je ostao na životu, niti pravno shvaćanje da tužiteljica nije sa sigurnošću dokazala nastanak štete i njezinu visinu, a, osim toga, i u pogledu propitivanja pretpostavki za naknadu štete u smislu odredbe čl. 194. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/2005) nižestupanjski sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje koje bi bilo protivno implikacijama toga pitanja.
Slijedom obrazloženog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a (a u pogledu prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije u pogledu odluke o trošku, na temelju čl. 387. st. 3. i čl. 392. st. 1. i. 6 ZPP-a, u svezi čl. 400. st. 3. ZPP-a) riješeno kao u izreci.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.