- 1 -              Rev 5014/2019-2

Broj: Rev 5014/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H., M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u V., protiv tuženika E. T. d.o.o., Z., OIB: ..., kojega zastupa po punomoćnik B. A., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-988/2019-2 od 9. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5053/2018-11 od 16. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2018., kojom tuženik tužitelju zaposlenom na radnom mjestu vozač teretnog vozila za međunarodni cestovni prijevoz tereta na području tuzemstva, Europske Unije kako je propisano Uredbom (EZ-A) br. 1072/2009 Europskog parlamenta, daje otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme dana 14. prosinca 2017., te se utvrđuje da radni odnos tužitelja nije prestao temeljem navedene Odluke.

II/ Utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika prestaje s danom 14. prosinca 2018., u smislu ugovora o radu na određeno vrijeme od 14. prosinca 2017.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.514,60 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.),  po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 16. svibnja 2019. do isplate, u roku od 8 dana.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza i zahtjev za utvrđenje da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao 14. prosinca 2018.

Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su osnovanim pošavši u bitnom od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje povreda koje tužitelju stavlja na teret, dakle, da nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik temelji na tvrdnji o počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. ZPP.

Postojanje prve povrede tuženik obrazlaže tvrdnjom da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a i razlozi da su u proturječnosti s činjenicama utvrđenim u postupku. Pritom tuženik pobliže ne obrazlaže u čemu se nedostatnost i proturječnost presuda konkretno sastoji.

Ni postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. ZPP tuženik ne obrazlaže.

Stoga ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392. st. 1. i 386. ZPP nije našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Ocjenjujući tužbeni zahtjev osnovanim nižestupanjski sudovi pošli su od utvrđenja:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu sklopljenog dana 14. prosinca 2017. na određeno vrijeme od godinu dana na poslovima vozača teretnog vozila u međunarodnom cestovnom prometu,

- da je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu dana 17. kolovoza 2018. zbog osobito teških povreda iz radnog odnosa, stavljajući tužitelju na teret da je propustio odraditi svoju smjenu prijevoza, tako da su drugi radnici tuženika morali ranije od planiranog preuzeti smjenu, zatim da je "bespravno i bezrazložno na svoju ruku" otuđio tzv. CMR listove, iako predaja takvih listova nalogodavcu predstavlja obvezu tužitelja iz ugovora o radu i da je tužitelj "ucjenjivao" tuženika, uvjetujući vraćanje dokumentacije neosnovanim isplatama kao i "drugim nezakonitim i neosnovanim uvjetima",

- da iz suglasnih iskaza svjedoka D. T. i M. O. (inače zaposlena kod tuženika, s tim da je svjedokinja O. i sestra direktora tj. vlasnika tuženika) proizlazi da se tvrdnja iz odluke o otkazu o nepoštovanju rasporeda rada tj. skraćivanju smjene ne odnosi na ovdje tužitelja (M. H.) već na njegovog brata M. H., te da je tužitelj uredno odradio svoju smjenu i izvršio primopredaju na području I., kolegi S. D.

Pretežnim revizijskim navodima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to ti revizijski navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

Suprotno tvrdnji revidenta, pošavši od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koju tužitelju stavlja na teret pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14), kada su otkaz ocijenili nedopuštenim, a tužbeni zahtjev osnovanim.

Slijedom navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

Zagreb, 29. rujna 2020.